- 1 -              Revd 1032/2020-2

Broj: Revd 1032/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. d.d., S., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u S., protiv tuženika A. d.o.o., S., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., radi isplate i osiguranja određivanjem privremene mjere, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž 2896/2016-3 od 4. rujna 2019., kojim je potvrđena presuda i kojim je dijelom potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja Povrv-72/2011 od 1. ožujka 2016., u sjednici održanoj 23. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje, kao nedopušten.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv, kako u tom prijedlogu izričito u navodi: „presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 4. rujna 2019. (Pž-2896/16)“.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da odgovor na prvo, drugo i treće prijedlogom za dopuštenje revizije postavljeno pitanje ovisi o okolnostima i o činjeničnim utvrđenjima svakog pojedinog, konkretnog slučaja; da se četvrtim postavljenim pitanjem propituje utvrđeno činjenično stanje u pogledu mogućnosti suda da donosi određene konkretne činjenične zaključke, te njegovu obvezu izvođenja određenih dokaza u određenih okolnostima, a da dijelom četvrtog pitanja (zadnjom rečenicom tako numeriranog pitanja) tuženik zapravo upućuje na navodne, eventualne ustavne i konvencijske povrede, koje možda imaju utjecaj na odluku o ovome, korektnom sporu, ali izostaje njihova važnost u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1 ZPP-a. Stoga, sva ta pitanja uopće ne predstavljaju pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

Osim toga, iako nebitno (jer je prijedlog za dopuštenje revizije već temeljem prethodnog valjalo odbaciti kao nedopušten) za napomenuti je i da, čak kada bi se te pitanja kvalificirala kao pravna pitanja u smislu navedene postupovnopravne odredbe, izostajala bi njihova važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer drugostupanjski sudovi u odlukama na koje se u prijedlogu poziva tuženik, nisu niti izrazili pravno shvaćanje u odnosu na pitanja kako su ona sadržajno formulirana u prijedlogu za dopuštenje revizije.

Slijedom obrazloženog, a kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je, na temelju odredbe čl. 387. st. 5., čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, ali i temeljem čl. 400. st. 3. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 23. lipnja 2020.