Poslovni broj: 4 P-81/2020-8

1

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

                 TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu Dubravki Kuveždić, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB 52634238587, Ministarstvo državne imovine, OIB 95555881478 koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku protiv tuženika A.-Č. d.o.o. O., ...OIB …, koje zastupa I. T. zakonski zastupnik uz punomoćnicu L. B., dipl. pravnicu radi isplate iznosa od 39.960,64 kn,  nakon zaključene glavne javne rasprave održane 9. lipnja 2020. u nazočnosti D. D. državno odvjetničkog savjetnika, zakonskog zastupnika tuženika uz punomoćnicu, te objavljene presude dana 19. lipnja 2020.,          

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Nalaže se tuženiku A.-Č. d.o.o. iz O., OIB …, V. cesta 4a, platiti tužitelju REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB 52634238587, a za Ministarstvo državne imovine, OIB 95555881478 ukupni iznos od 39.960,64 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 31. listopada 2019. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

              Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka, sve u roku od 8 dana."

 

              II. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 375,00 kn (tristosedamdesetpet kuna) u roku od 8 dana.

 

             

Obrazloženje

 

 

              Tužitelj tužbom i tijekom postupka tvrdi da je Republika Hrvatska vlasnik nekretnina upisanih  u  zk. ul. 879 k.o. Vuka i to kč. br. 63 i kč. br. 65 koje nekretnine je sve do 31.

 

prosinca 2019. koristio tuženik. Navodi da je tuženik u posjedu ove nekretnine dugi niz godina, te da za cijelo vrijeme korištenja vlasniku Republici Hrvatskoj nije plaćao naknadu za korištenje. Iz evidencije Ministarstva državne imovine je utvrđeno da tuženik ima nepodmireno dospjelo dugovanje za korištenje nekretnina za kč. br. 63 k.o. V. u iznosu od 18.023,33 kn, a za kč. br. 65 k.o. Vuka iznos od 21.937,31 kn uvećanu za pripadajuće kamate.

 

              Tužitelj je sukladno odredbi članka 186.a. ZPP-a podnio zahtjev za mirno rješenje spora 30. listopada 2019. kojim je od tuženika zatražio predaju posjeda ove nekretnine, te naknadu za korištenje, na što se tuženik očitovao podneskom od 6. studenoga 2019. da je spreman predati u posjed nekretninu. Visina naknade je utvrđena sukladno procjeni tržišne vrijednosti u proteklih 5 godina. Tuženik je tužitelju predao nekretninu 10. veljače 2002. uz obvezu plaćanja troškova koje terete nekretninu s danom 31. prosinca 2019. koje nije platio, te tužitelj sukladno odredbi članka 1120. ZOO-a predlaže donijeti presudu kojom će obvezati tuženika da tužitelju isplati iznos od 39.960,64 kn sa pripadajućim kamatama od 31. listopada 2019. sa točno navedenom kamatnom stopom, te nadoknaditi parnični trošak.

             

U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Priznaje da je Republika Hrvatska  vlasnik kč. br. 63 i 65. u k.o. V.. Navodi da je tuženik pošteni posjednik ovih nekretnina temeljem ugovora o prijenosu prava korištenja skladišta od 1.1.2006., koji je sklopljen između P.P.Z. K. O. (dosadašnji posjednik) i A.-Č. d.o.o. O. (novi posjednik). Temeljem navedenog ugovora tuženik je registrirao skladište pri Uredu državne uprave u Osječko baranjskoj županiji, Službi za gospodarstvo dana 2. svibnja 2006. Tuženik navodi da je i na kč. br. 92 k.o. B. B. pošteni posjednik temeljem Ugovora o prijenosu prava korištenja ekonomskog dvorišta od 13. travnja 2004., koji je sklopljen između P.P.Z. K. O. (dosadašnji posjednik) i A.-Č. d.o.o. O. (novi posjednik). Da je tuženik na ovoj kč. br. pošteni posjednik potvrđeno je presudom Trgovačkog suda u Osijeku P-140/2019 od 12. veljače 2020. Tuženik navodi da  temeljem odredbe članka 164. stav 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije dužan tužitelju platiti naknadu za korištenje spornih čestica. Predlaže odbaciti tužbu kao nedopuštenu odnosno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

 

Tužitelj se podneskom od 19. svibnja 2020. protivio pozivanju tuženika na odredbu 164. Zakona o vlasništvu, te naveo da svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi članka 1120 ZOO-a.

 

U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su: zk. ul. br. 879 k.o. V., Zapisnik o primopredaji nekretnina od 10. veljače 2020. za kč. br. 63 i kč. br. 65, Procjenbeni elaborat M. B. od 26. travnja 2018. (str 9-48 spisa), dopis Službe za tehničke poslove od 22. ožujka 2019., dopis tuženika od 6. studenoga 2019., dopis tuženika od 12. ožujka 2019., dopis  Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Osijek od 5. ožujka 2001., Ugovor o prijenosu prava korištenja skladišta od 1. siječnja 2006.,  rješenje Ureda državne uprave u Osječko baranjskoj županiji,

 

Služba za gospodarstvo od 2. svibnja 2006., Ugovor o prijenosu prava korištenja ekonomskog dvorišta od 13. travnja 2004., presuda ovoga suda P-140/2019 od 12. veljače 2020., povijest promjena na katastarskim česticama Držane geodetske uprave, Područni ured za katastar O. od 21. svibnja 2020.

 

Tijekom postupka između stranaka nije sporno da je tužitelj Republika Hrvatska vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. 879 k.o. V. i to kč. br. 63 zgrada i dvorište u selu sa 1729 m²i kč. br. 65 zgrada i dvorište u selu sa 1626 m².

 

Tijekom postupka nije sporno da je tužitelj prije podnošenja tužbe tuženiku podnio zahtjev za mirno rješenje spora 30. listopada 2019. kojim je od tuženika zatražio predaju u posjed spornih nekretnina, te naknadu za korištenje.

 

              Nije sporno da je tuženik dopisom od 6. studenoga 2019. obavijestio tužitelja da mu je spreman predati u posjed nekretninu u k.o. V. kč. br. 63 s danom 31.12.2019., dok je kč. br. 65 spreman kupiti, te da je Ministarstvo državne imovine uputio ponudu dopisom od 12. ožujka 2019.

 

              Nije sporno da je 10. veljače 2020. zapisnikom o primopredaji tuženik predao u posjed tužitelju kč. br. 63 i kč. br. 65 u zk. ul. 879 k.o. V..

             

              Tijekom postupka je sporno da li je osnovano potraživanje tužitelja  za isplatom iznosa od 39.960,64 kn na ime korištenja spornih nekretnina pozivom na odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 23/91, 73/91, 3/94, 7/96, 35/05, 41/08 i 78/15, dalje ZOO-a), jer tuženik tvrdi da je pošten posjednik, te da sukladno odredbi članka 164. stav 1. ZVDSP nije dužan platiti naknadu za korištenje spornog zemljišta.

 

              Imajući u vidu da je tužitelj prije podnošenja tužbe tuženiku podnio zahtjev za mirno rješenje spora od 30. listopada 2019. kojim je od tuženika tražio predaju u posjed ovih nekretnina kao i naknadu za korištenje istih, te da je tuženik dopisom od 6. studenoga 2019. odgovorio da je spreman predati tužitelju u posjed sporne nekretnine, a što je i učinio zapisnikom o primopredaji nekretnina od 10. veljače 2020. Ovaj sud je mišljenja da se u ovoj pravnoj stvari trebaju primijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a ne odredbe Zakona o obveznim odnosima.

 

              Prema odredbi članka 164. stav 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP) ošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi              primjerene onom pravu na posjed za koji je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tom oštećeno ili uništeno.

 

             

 

Iz dopisa Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar od 5. ožujka 2001. je vidljivo da se  u katastarskom operatu u k.o. V. kč. br. 63 i kč. br. 65 kao posjednik vodi P.P.Z. K. O., V. 4a od 1.1.1993.

 

              Iz Ugovora o prijenosu prava korištenja skladišta  od 1. siječnja 2006., koji je zaključen između P.P.Z. K. O. (dosadašnji posjednik) i A.-Č. d.o.o. O. (novi posjednik) je vidljivo da dosadašnji posjednik predaje novom posjedniku korištenje skladišta u k.o. V. kč. br. 63 u površini od 1720 m² i 65 u površini od 1626 m².

 

              Iz rješenja Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji Služba za gospodarstvo od 2. svibnja 2006. je vidljivo da se utvrđuje da poslovni prostor i oprema A.-Č. d.o.o. u V., O. 76 a ispunjava minimalne tehničke, opće, sanitarne i zdravstvene uvjete za skladištenje robe – gnojiva, stočne hrane (sa skladišta), te trgovinu na malo sjemenom poljoprivrednog bilja, gnojivom i stočnom hranom i slično sa skladišta.

 

Imajući u vidu naprijed citirane dokaze sud zaključuje da je tuženik A.-Č. d.o.o.zakonit, istiniti pošten posjednik nekretnina u zk. ul.  879 k.o. V. i to kč. br. 63 i kč. br. 65 u skladu s odredbom članka 18-stav 1,2 i 3 ZVDSP od 1993. odnosno  2006., pa sve do predaje u posjed tužitelju 10. veljače 2020.

 

Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužitelj vlasnik spornih nekretnina  u zk. ul. 879 k.o. V. i to kč. br. 63 i 65, te da mu je tuženik iste predao u posjed 10. veljače 2020., te da je kroz cijelo vrijeme tuženik zakonit, istinit i pošten posjednik. Kako je tuženik pošten posjednik spornih nekretnina to u skladu s odredbom članka 164.s tav 1. ZVDSP tužitelju nije dužan nadoknaditi naknadu za upotrebu ovih nekretnina. Zbog sveg navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i presudio kao u izreci.

 

Pri donošenju odluke sud nije koristio Ugovor o prijenosu prava korištenja ekonomskog dvorišta od 13. travnja 2004., jer se isti odnosi na korištenje nekretnine u Bijelom Brdu i to kč. br. 92 koja nije predmet tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, kao i presudu ovoga suda P-140/2019, jer se ista odnosi na zahtjev tužitelja na ulaganje na nekretnini na  kč. br. 92 u B. B., koja također nije predmet ovog postupka.

 

Pozivanje tužitelja na rješenje  Hrvatskog fonda za privatizaciju  iz 2002. kojim su predmetne nekretnine prenesene Hrvatskom fondu za privatizaciju, jer nisu procijenjeni u postupku pretvorbe I.P.K. O. P., te da je slijedom toga tuženik nepošten posjednik sud nije cijenio, jer tužitelj tijekom postupka nije dostavio rješenje na  koje se poziva, a osim toga prema odredbi članka 18. stav 5. ZVDSP posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

 

              Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stav 1. ZPP-a, te je tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku trošak u iznosu od 375,00 kn koji se odnosi na sudsku pristojbu na odgovor na tužbu.

 

             

Osijek, 19. lipnja 2020.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana objave.