- 1 -              III Kr 31/2020-5

Broj: III Kr 31/2020-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. R. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 – dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o zahtjevu os. S. R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Koprivnici od 17. travnja 2018. broj K-370/2015-147 i presuda Županijskog suda u Vukovaru od 3. prosinca 2019. broj Kž-105/2018-19, u sjednici održanoj 19. lipnja 2020.

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. S. R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. S. R. i os. D. Đ. su zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. i 1. KZ/11, na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11 osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, dok je istom presudom os. E. Đ. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prikrivanja iz čl. 244. st. 1. KZ/11 te mu je na temelju tog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci s tim da mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da mu je izvršenje izrečene kazne zatvora odgođeno kroz period provjeravanja u trajanju od tri godine.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude protiv citirane prvostupanjske i drugostupanjske presude pravodobno je podnio os. S. R., putem branitelja K. V., odvjetnika iz K., zbog povrede iz čl. 468. st. 2. u vezi čl. 517. st. 1. toč. 2. i toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), s prijedlogom da ovaj sud prihvati njegov zahtjev i donese presudu kojom se os. S. R. oslobađa od optužbe, odnosno podredno, da se pobijane presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08, prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju.

Zahtjev nije osnovan.

U sažetom, osuđenik zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude temelji na odredbi čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08 jer tvrdi da se pravomoćna presuda kojom je on proglašen krivim temelji na nekonfrotiranom iskazu okr. D. Đ. kojeg je dala u tijeku istrage pred državnim odvjetnikom 7. svibnja 2015., a kojemu niti on niti njegov branitelj nisu nazočili pa mu je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava i čl. 6. Europske konvencije za ljudska prava i temeljnih sloboda.

Nadalje, tvrdi da je obrazloženje presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem mu je drugostupanjski sud odgovorio na žalbene navode o povredi prava na konfrotaciju nije odgovorio na jasan način već je samo pobrojao dokaze koji su izvedeni u prvostupanjskom postupku iako se ne radi o dokazima koji bi bili u vezi s nekonfrotiranim iskazom D. Đ. već o dokazima koji ni na koji način taj iskaz ne potkrijepljuju. Na taj je način drugostupanjski sud u žalbenom postupku povrijedio njegova prava (ne citira se koji je konkretan propis ZKP/08 povrijeđen) što je u smislu odredbe čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08 utjecalo na presudu.

Međutim, suprotno tvrdnjama osuđenika pravomoćna presuda kojom je proglašen krivim ne temelji se isključivo niti u odlučujućoj mjeri na nekonfrotiranom iskazu os. D. Đ. već i na iskazu ošt. P. P. čiji se opis događaja u potpunosti podudara s iskazom os. D. Đ. (bez obzira što nije mogao prepoznati osuđenika kao počinitelja), na temelju neprihvaćene obrane os. S. R. koji se branio neuvjerljivim alibijem, na iskazu E. Đ. kojemu je D. Đ. dala dio novca kojeg je dobila od os. R. te na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta iz koje proizlazi da je E. Đ. pronađen taj iznosi od 2.150,00 eura koji je dobio od supruge.

Prema tome, sud prvog stupnja je u odnosu na svoja utvrđenja u obrazloženju iznio jasne i neproturječne razloge iz kojih proizlazi da se presuda temelji na svim tim dokazima, a ne samo na nekonfrotiranom iskazu os. D. Đ.

Drugostupanjski sud je upravo na ovaj način otklonio žalbene prigovore os. S. R., a to što je u obrazloženju kao argumentaciju stava da se ne radi o povredi prava na konfrotaciju naveo i dokaze koji nisu u vezi s iskazom os. D. Đ. nema značenje koje tom propustu osuđenik pridaje jer to nije utjecalo na zakonitost presude. U biti, osuđenik u zahtjevu kroz analizu dokaza koji ga ne terete (zapisnik o prepoznavanju i dio iskaza oštećenika) nastoji dovesti u pitanje ispravnost činjeničnih zaključaka suda prvog i drugog stupnja, što su u suštini činjenični prigovori zbog kojih se ovaj izvanredni pravni lijek, u smislu odredbe čl. 517. ZKP/08 ne može podnositi.

Iz svih navedenih razloga, kako zahtjev za izvanredno preispitivanje nije osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 19. lipnja 2020.