Broj: Rev 2157/10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Šariću, u pravnoj stvari tužiteljice N. P. iz I., koju zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik iz O., protiv tuženice A. M. rođene A. iz I., koju zastupa punomoćnik L. S. K., odvjetnica iz O., radi utvrđenja te upisa prava vlasništva u zemljišne knjige, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-1705/09-2 od 6. svibnja 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji posl. br. P-614/07-23 od 30. travnja 2009., dana 26. veljače 2013.,

r i j e š i o   j e

              Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica kčbr. 1286/1, vinograd od 159 m², koja je upisana u zk. uložak 264 k.o. P. te je naloženo tuženici da je dužna trpjeti da tužiteljica temeljem presude u zemljišnim knjigama ishodi upis prava vlasništva u svoju korist na navedenoj nekretnini, kao i da nadoknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 6.029,26 kn.

              Ostali dio tužiteljičinog zahtjeva za nadoknadu troškova postupka je odbijen.

              Odlučujući o žalbi tuženice drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o glavnom zahtjevu kao i u dijelu kojim je naloženo tuženici nadoknaditi tužiteljici parnične troškove.

              Protiv navedene drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivajući se na odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. i st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači.

              U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava dopuštenost i osnovanost revizije.

              Revizija nije dopuštena.

              Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužiteljica sa svojim prednicima posjedovala nekretninu na koju se odnosi tužbeni zahtjev duže od 50 godina, da je posjed bio savjestan i pošten, te je zaključeno da je udovoljeno uvjetima za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96 i dr.).

              Tuženica smatra da je njena revizija dopuštena temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. ZPP.

              Međutim, u konkretnom slučaju drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. (drugostupanjski sud se nije pozvao na te odredbe, niti iz sadržaja drugostupanjske presude proizlazi da bi drugostupanjski sud postupio prema tim odredbama).

              Prema tome, revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

              Iz revizije proizlazi da je podnesena i zbog pravnog pitanja koje se odnosi na to da li se u vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu računa vrijeme prije 8. listopada 1991.

              Međutim, o ovom pitanju ne ovisi odluka u ovom sporu jer nižestupanjski sudovi nisu niti utvrdili da bi se u konkretnom slučaju radilo o nekretnini u društvenom vlasništvu.

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovoga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

              Kako o navedenom pravnom pitanju koje se odnosi na vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu ne ovisi rješenje u ovom sporu nije dopuštena niti revizija u pogledu ovog pitanja temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

              Revident postavlja i pitanje da li je u konkretnom slučaju vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću 20 ili 40 godina, međutim, niti o tom pitanju ne ovisi rješenje u ovom sporu jer su sudovi utvrdili da je vrijeme posjedovanja predmetne nekretnine na strani tužiteljice i njenih prednika, s odgovarajućom kvalitetom posjeda, trajalo najmanje 50 godina.

              Dakle, niti u pogledu ovog pravnog pitanja nije dopuštena revizija temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

              Budući da predmetna revizija ne ispunjava propisane pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. veljače 2013.