Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9 Poslovni broj: 5 Gž-593/2020-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, u građanskopravnoj stvari
tužitelja S. P., K. OIB: …, zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku iz K., protiv tuženika R. A. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & G. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici od 7. siječnja 2020. poslovni broj P-156/2019, dana 19. lipnja 2020.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tuženika R. A. d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici od 7. siječnja 2020. poslovni broj P- 156/2019, s time da se odbija kao neosnovan i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odbio je tuženikov prigovor mjesne
nenadležnosti.

Protiv rješenja žali se tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga, s prijedlogom da se rješenje preinači.

U odgovoru na žalbu u bitnom je predloženo odbijanje žalbe.

Žalba nije osnovana.

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku («Narodne
novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14
i 70/19 - dalje ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365.
st. 2. ZPP-a, a ni povreda iz točke 3. istog članka na koju se upire u žalbi niti je pogrešno
utvrđeno činjenično stanje jer se ocjenjivanje nadležnosti obavlja na temelju navoda u tužbi i
na temelju činjenica koje su sudu poznate u vrijeme odlučivanja.

Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj ugovornoj
kamati i isplate iznosa koji su izvršeni na temelju ništetnih ugovornih odredaba ugovora o
kreditu u kojem tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca odnosno pružatelja
usluge te dolazi do primjene mjerodavno potrošačko pravo.

2 Poslovni broj: 5 Gž-593/2020-2

Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03,
dalje - ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se
nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i
poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu
potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je
ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao
utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga
standardnog ugovora trgovca (st. 2.).

Odredbom čl. 82. ZZP-a propisano je da ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje
pretpostavki iz članka 81. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu, između ostalih,
odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora
ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje
potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom,
odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se
teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza ležao na
trgovcu, a odredba čl. 87. ZZP-a propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

Identične odredbe sadrži i čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:
41/14., 110/15. i 14/19.), koji je na snazi u ovom trenutku, a koji je usklađen s Direktivom
Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L
95, 21. 4. 1993, dalje - Direktiva).

Prema čl. 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori
smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči
znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (st. 1.), time da se
uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena
unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed
formuliranog standardnog ugovora (st. 2.). Iz daljnje odredbe čl. 6. Direktive proizlazi da
države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s
potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da
ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih
nepoštenih odredaba (st. 1.), kao i da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi
onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koju mu se pruža Direktivom, na temelju odabira
prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko
povezan s državnim područjem države članice (st. 2.).

Sud Europske unije je u presudi od 27. lipnja 2000., u spojenim predmetima C-240/98
do C-244/98 -Océano Grupo Editorial SA protiv Rocío Murciano Quintero te Salvat Editores
SA protiv José M. Sánchez Alcón Prades i dr. zaključio da se ugovorna odredba o prorogaciji
nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu
glavnog mjesta poslovanja prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu čl.

3. Direktive ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te ako suprotno načelu
savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na
štetu potrošača. Nadalje, tom odlukom Sud Europske unije presudio je da zaštita potrošača
propisana Direktivom uključuje mogućnost da nacionalni sud prilikom odlučivanja jesu li
nacionalni sudovi nadležni za raspravljanje određenog tužbenog zahtjeva ocijeni odredbu
ugovora kojeg razmatra nepoštenom, a presudio je i da obveza tumačenja nacionalnih odredbi
u skladu s Direktivom zahtijeva da nacionalni sud prednost dade tumačenju koju omogućuje

3 Poslovni broj: 5 Gž-593/2020-2

da se sud, čija je nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, po službenoj
dužnosti oglasi nenadležnim.

O odredbi čl. 12. ugovora, kao odredbi unaprijed formuliranog ugovora, nije se
posebno pregovaralo pa tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a ona uzrokuje,
suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu
tužitelja kao potrošača jer bi on, čije je prebivalište u L., radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Koprivnici bio izvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, dok se to jednako ne odnosi na tuženika i njegove punomoćnike čije je sjedište u Z..

Pritom činjenica da tužitelj ima punomoćnika odvjetnika nije dokaz protivnog jer se
radi o odvjetniku iz K. čiji odlasci na ročišta u Z. bi rezultirali dodatnim troškovima za tužitelja, dok bi već i samo angažiranje odvjetnika iz Z. očekivano tužitelju prouzročilo određene troškove.

Budući da je ranije navedeno da prema odluci Suda Europske unije treba favorizirati
tumačenje nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom koja omogućuje da se sud po službenoj
dužnosti oglasi nenadležnim onda kada je njegova nadležnost prorogirana nepoštenom
ugovornom odredbom, u kontekstu svega navedenog treba zaključiti da se na temelju
nepoštene odredbe ugovora ne može zasnovati nadležnost Općinskog suda u Zagrebu.

Prema tome, proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 2. st. 1. točka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne
novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, dalje - ZPK) potrošač
je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima tim Zakonom djeluje izvan poslovne
djelatnosti ili slobodnog zanimanja, dok je ugovor o kreditu, u smislu toga Zakona, ugovor u
kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja,
zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke
proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne
njihove isporuke u obliku obroka. Prema odredbi čl. 19.l st. 1. ZPK-a, u sporovima koji
nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne
strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o
sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, što je
lex specialis u odnosu na odredbe ZPP-a.

Tužitelj ima prebivalište na području nadležnosti prvostupanjskog suda, koji je
nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, dakle, tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti
nije osnovan, jer i ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je time u znatnijoj mjeri narušena
procesnopravna ravnoteža položaja ugovornih strana, pa je posljedično tome valjalo zaključiti
da u konkretnom slučaju između stranaka u postupku nije sklopljena valjana prorogacijska
klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. i 4. ZPP-a, a kako to pravilno smatra i prvostupanjski
sud, pa je posljedično tome žalbu tuženika valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja u kojima ukazuje na pravna shvaćanja
Županijskog suda u Osijeku, valja istaknuti da ovaj drugostupanjski sud nije vezan za pravna
shvaćanja nekih županijskih sudova, a u odnosnu na konkretno pravno shvaćanje izraženo u

4 Poslovni broj: 5 Gž-593/2020-2

ovom rješenju valja istaknuti da je ono podudarno sa pravnim shvaćanjima ovog županijskog suda izraženim u drugim sličnim predmetima.

Stoga je valjalo na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi
pobijano prvostupanjsko rješenje dok je odluka o trošku žalbenog postupka donesena u smislu
odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a.

U Zadru, 19. lipnja 2020.

S U D A C

Marin Grbić

Broj zapisa: 17897-03f4b

Kontrolni broj: 0737c-eb4e4-734c7

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MARIN GRBIĆ, L=ZADAR, O=ŽUPANIJSKI SUD, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.