Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              III Kr 9/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 9/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene I. M. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 3. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 14. rujna 2018. broj K-802/2010 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 1. listopada 2019. broj Kž-240/2019-10, u sjednici održanoj 19. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđene I. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 14. rujna 2018. broj K-802/2010 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 1. listopada 2019. broj Kž-240/2019-10, osuđena je I. M. zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće iz članka 272. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/97., nakon čega je na temelju članka 272. stavka 3. KZ/97. osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

 

Osuđenica I. M. je putem branitelja K. Č., odvjetnika, pravodobno podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, navodeći da ga podnosi zbog povrede odredaba kaznenog postupka, iz razloga predviđenih odredbom članka 517. stavka 2. (pravilno je: članka 517. stavka 1. točke 2.) u vezi članka 468. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) i zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, obzirom da je ta povreda utjecala na presudu, odnosno iz razloga predviđenih odredbom članka 517. stavka 3. (pravilno je: članka 517. stavka 1. točke 3.) ZKP/08., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „preinači pobijane presude na način da donese oslobađajuću presudu, odnosno podredno da iste ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje."

 

U skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08. primjerak zahtjeva, sa spisom, dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se pisanim podneskom od 30. prosinca 2019. broj KR-I-DO-214/2019 očitovalo mišljenjem da podneseni zahtjev treba odbiti kao neosnovan.

 

Navedeno očitovanje dostavljeno je osuđenici i njenom branitelju.

 

Zahtjev osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

 

U odnosu na razloge iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08., kojima se ističe postupovna povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., osuđenica navodi da je provedenim prvostupanjskim postupkom došlo do višekratne povrede prava na pravično suđenje, a koja povreda se ogleda, između ostalog, u činjenici što je navedeni sud posve arbitrarno i protivno načelu in dubio pro reo svoju odluku temeljio gotovo isključivo na iskazu jednog svjedoka M. M., rođaka pok. V. M., uslijed čega je pogrešno utvrdio kako je upravo okrivljena I. M. kobnog dana upravljala vozilom svoga, sada pokojnog partnera, kada se dogodila ova prometna nezgoda. Također ističe kako prvostupanjski sud pojedine dokazne prijedloge okrivljenice nije usvojio, iako je to trebao obzirom na očitu nedosljednost i kontradiktornost u mišljenjima vještaka i iskazima ispitanih svjedoka čime je, po mišljenju osuđenice, uz postupovnu povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. (povreda prava na pravično suđenje) počinjena i povreda iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. (povreda prava okrivljenika na obranu na raspravi).

 

Međutim, protivno navodima iz zahtjeva iz ovog dijela obrazloženja zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenica, u suštini i u bitnome, prepisuje žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što nije osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka jer ponovno traženje preispitivanja utvrđenog činjeničnog stanja, a na temelju kojeg je donesena pravomoćna odluka je u stvari iskazivanje namjere da se na taj način izazove odluka suda trećeg stupnja, mimo uvjeta predviđenih zakonom odnosno odredbom članka 517. ZKP/08.

 

U odnosu na razloge iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., kojima se ističe povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koja povreda je po stavu podnositeljice zahtjeva utjecala na presudu, osuđenica ističe kako drugostupanjski sud uopće nije razmotrio žalbene navode okrivljenice na način na koji ga zakon obvezuje, budući da sudovi moraju dati obrazloženje svojih odluka u odnosu na sve prigovore koji se tiču izvedenih dokaza, a što je sud drugog stupnja u ovom konkretnom slučaju propustio učiniti.

 

Međutim, nasuprot ovakvim navodima osuđenice drugostupanjski sud se u presudi očitovao na iznesene žalbene navode, istina sažeto i kratko, ali sasvim dostatno i u potpunosti razumljivo, prije svega na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što je suštinski i razlog za podnošenje ovog zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, za koji razlog je već ranije rečeno da se iz tog osnova ne može podnositi ovaj izvanredni pravni lijek. Također podnositeljici ovog zahtjeva treba napomenuti da u zakonu nigdje nisu propisana posebna pravila kojima se propisuje koliko mora biti opširna i detaljna drugostupanjska odluka, već je jedino bitno da su svi žalbeni navodi u obrazloženju odluke uzeti u obzir i kao takvi cijenjeni i vrednovani, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

 

S obzirom da u pravomoćnoj presudi nisu prekoračene ovlasti suda u odnosu na odluku o kazni, nije osnovan zahtjev niti u tom dijelu u kojem se u stvari zahtjeva preispitivanje odluke o visini i vrsti kazne, što također nije osnova za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude sukladno članku 517. ZKP/08.

 

Slijedom svega navedenog, budući da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan to je isti, na temelju članka 519. ZKP/08. u vezi s člankom 512. ZKP/08., trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 19. lipnja 2020.

 

 

 

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu