1              Poslovni broj: Gž R-384/2020-2

 

Poslovni broj: Gž R-384/2020-2

 

 

U I M E R E P U B L I K A   H R V AT S K A

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Split u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Luke Grgata kao predsjednika vijeća, te Denis Pancirov Parcen kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Andree Boras Ivanišević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. N. - L., OIB: … iz Z., zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva T. i p. iz Z., protiv tuženika Bolnice, Z.; OIB: …, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6131/2018-26 od 24. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 22. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6131/2018-26 od 24. veljače 2020. u pobijanom dijelu u točkama I., II. i IV. njene izreke.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom pobijanom presudom točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime pogrešno isplaćene plaće isplati bruto iznos od 146.478,73 kn sa odgovarajućom kamatom koja teče od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate sve u roku od 8 dana.

 

Točkom II. izreke naloženo je tuženoj da tužiteljici na ime pogrešno isplaćene naknade za godišnji odmor isplati bruto iznos od 21.743,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog mjesečnog obroka pa do isplate u visini određenoj točkom II. izreke sve te o u roku od 8 dana.

 

Točkom III. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak na dosuđene iznose pod točkom I. izreke i od točkom II. izreke kao neosnovan.

 

Točkom IV. naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 19.700,00 kn u roku od 8 dana sa odgovarajućom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

 

Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužena zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) i to u točkama I., II. i IV. njene izreke, predlaže da se žalbeni navodi uzmu u obzir, te preinači prvostupanjska presuda i odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće odnosno razlike plaće po osnovi prekovremenog rada, dodatka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatka za znanstveni stupanj, položajnog dodatka za razdoblje od 01. prosinca 2013. do 30. rujna 2019. te naknadu plaće za vrijeme trajanja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u vremenskom razdoblju od travnja 2014. do zaključno rujna 2019.

 

Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tuženika ujedno i po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2.,4.,8.,9., 11.,13. i 14. ZPP-a.

 

Tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2013. do zaključno rujna 2019. s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada temeljem odredbe članka 57. stavka 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 koji je bio u primjeni od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018.; dalje u tekstu: KU/13) kojom je određeno da radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada jer je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovni rad.

 

Nadalje, tužiteljica potražuje i dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta u visini od 10% temeljem odredbe članka 59. KU/13 kojim je određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće i to za vrijeme prekovremeno rada jer je taj dodatak tužiteljici isplaćen i za redovan rad.

 

S tim u vezi, odredba članka 59. izmijenjena je Dodatkom 1. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 96/15; dalje u tekstu: Dodatak 1. KU), koja se primjenjuje od 01. listopada 2015. na način da se brojka 10 zamjenjuje brojkom 12.

 

Konačno predmet spora je zahtjev s naslova dodataka za znanstveni stupanj temeljem odredbe članka 54. stavka 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12; dalje u tekstu: TKU/12) za razdoblje od 01. srpnja 2016. do 30. studenog 2017. i odredbe članka 53. stavak 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 128/17; dalje u tekstu: TKU/1) za razdoblje od 01. prosinca 2017. do 30. rujna 2018.

 

Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. ("Narodne novine", broj 29/18; dalje u tekstu: KU/18), a primjenjuje se od 01. ožujka 2018. te sadrži identične odredbe kao KU/13 odnosno odredba članka 55. KU/18 sadržajno je ista kao i odredba članka 57. KU/13 dok je odredba članka 55. KU/18 sadržajno ista kao i odredba članka 57. KU/13 dok je odredba članka 57. KU/18 sadržajno ista kao i odredba članka 59. KU/13.

 

Nadalje, prihvatio je tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužiteljice ima primijeniti odredba članka 57. i 59. KU/13 i Dodatka 1. KU, članka 54. stavka 4. stavka 2. TKU/12 i članka 53. stavka 2. TKU/17 te članka 86. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 koji je bio u primjeni od 01. siječnja 2010. do 6. kolovoza 2014.; dalje u tekstu: ZR/09) kojim je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Identična je i odredba članka 94. ZR-a ("Narodne novine", broj 93/14 koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014.; dalje u tekstu: ZR/14.).

 

Tužiteljici nije isplaćen ni dodatak na plaću s osnova položajnog dodatka za sve stvarno odrađene sate, u prekovremenom radu, a u iznosu utvrđenom u članku 58. KU odnosno 56. KU 29/18 ??? iako je tužiteljica sve sate rada pa tako i prekovremeni rad odradila kao voditeljica odjela za glaukom, dječju oftamologiju i neurooftamologiju.

 

Isto tako u smislu odredbe članka 14. i članka 81. (ranije članka 60. prema ZR/09) određeno je kako za vrijeme godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca.

 

Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja budući da je iz sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Iz rezultata provedenog postupka proizlazi:

 

     da je tužiteljica zaposlenica tužene na radnom mjestu liječnik specijalist oftamologije, subspecijalist glaumatologije i subspecijalist prednjeg sedimenta oka na odjelu za glaukom, dječju oftamologiju i neurooftamologiju.,

     da joj je zbog naravi posla rad organiziran u smjenama, dvokratno, noću, vikendom, subotom, nedjeljom, blagdanom i prekovremeno,

     da je tužiteljici tuženik platio naknadu za obavljeni prekovremeni rad ali ne i dodatak zbog otežanih uvjeta rada koji dodatak je obračunat na obavljeni redovni rad,

     da je tužiteljici tuženik platio naknadu za obavljeni prekovremeni rad ali ne i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenta u visini 10% odnosno nakon 01. listopada 2015. od 12% koji dodatak je obračunavao na obavljeni redovni rad,

     da je tužiteljici tuženik platio naknadu za obavljeni prekovremeni rad, ali ne i dodatak za znanstveni radi položajni dodatak,

     da tužiteljici tuženik nije platio naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi radni dan pao na standardni radni dan od ponedjeljka do petka, odnosno da joj nisu isplaćeni dani rada za vrijeme subote, nedjelje, rada noć i dr.,

     da tužiteljici nije pravilno obračunata naknada za korištenje godišnjeg odmora,

     da je vještačenje visine tužbenog zahtjeva obavio ovlašteni sudski vještak za knjigovodstvo, a temeljem dostavljenih podatka od strane tužene.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da tuženik nije tužiteljici uplatio utužene iznose koje je bio obvezan prema citiranim odredbama kolektivnog ugovora smatrajući da se obveza tuženika temelji ujedno i na odredbama članka 60. stavka 2. KU/13, članka 57. i 59. KU/13, članka 86. ZR/09 i članka 94. ZR/14.

 

Utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud jer ni žalbeni navodi tužene nisu dovedeni u pitanje.

 

Stoga je sud prvog stupnja prihvativši tužbeni zahtjev nakon što je proveo dokazni postupak sukladno dokaznim prijedlozima stranaka na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo pri čemu se pozvao na odgovarajuće materijalnopravne propise i o svemu dao jasne razloge.

 

I odluka o troškovima pravilno je utvrđena u smislu odredbe članka 154. stavka 1. i 155. temeljem vrijednosti predmeta spora te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rada odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14).

 

Kako žalbenim navodima tužene nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja to je žalba tužene odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena temeljem odredbe članka 368. ZPP-a.

 

U Splitu 22. svibnja 2020.