Broj: Gž-4990/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Zlatka Lodete, kao predsjednika vijeća, te mr.sc. Franca Harapina kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.P. C. d.o.o. N., O., S., zastupanog po direktoru M. P., a isti zastupan po punomoćnici L. K., odvjetnici iz I.G., protiv prvotuženika V. K., drugotuženika S. D. i trećetuženika A.Č., svi iz I.G., zastupani po punomoćniku T. Š., odvjetniku iz I.G., radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Ivanić-Gradu br. 1 P-18/11-21 od 01. ožujka 2012.g., u sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2013. godine,

p r e s u d i o   j e

Usvaja se žalba tužitelja kao osnovana pa se pobijana presuda Općinskog suda u Ivanić-Gradu br. 1  P-18/11-21 od 01. ožujka 2012.g. preinačava te se sudi:

„I Prvotuženik V. K. iz I.G., dužan je tužitelju M.P. C. d.o.o. iz N., O., S. platiti iznos od 9.233,20 kn (devettisuća dvjetstotridesettri kune i dvadeset lipa) sa zateznim kamatama tekućim od 01. veljače 2009.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i nadoknaditi mu parnični trošak od 5.321,73 kn (pettisuća tristodvadesetjednu kunu i sedamdesettri lipe), a sve u roku od 15 dana.

II Drugotuženik S. D. iz I.G., dužan je tužitelju M.P. C. d.o.o. iz N., O., platiti iznos od 7.060,20 kn (sedamtisuća šezdeset  kuna i dvadeset lipa) sa zateznim kamatama tekućim od 01. veljače 2009.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i nadoknaditi mu parnični trošak od 4.610,73 kn (četiritisuće šestodeset  kuna i sedamdesettri lipe), a sve u roku od 15 dana.

III Trećetuženik A. Č. iz I.G., dužan je tužitelju M.P. C. d.o.o. iz N., O., platiti iznos od 9.233,20 kn (devettisuća dvjetstotridesettri kune i dvadeset lipa) sa zateznim kamatama tekućim od 01. veljače 2009.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i nadoknaditi mu parnični trošak od 5.321,73 kn (pettisuća tristodvadesetjednu kunu i sedamdesettri lipe), a sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

              Pobijanom prvostupanjskom presudom toč.I odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom od strane svih troje tuženika, te je ujedno toč.II naloženo tužitelju nadoknaditi tuženicima parnični trošak.

Navedenu presudu pobija tužitelj pravodobnom i dopuštenom žalbom, pobijajući istu u cijelosti zbog pogrešne primjena materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači (ne navodeći na koji način) te da obveže tuženike da tužitelju naknade parnični trošak, uključujući i trošak žalbe, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba tužitelja je osnovana.

              Odbivši tužbeni zahtjev tužitelja prvostupanjski sud u pobijanoj odluci polazi od odlučnih a u biti nespornih činjeničnih utvrđenja:

-          da su tuženici vlasnici stanova u stambenoj zgradi na adresi u I. G.,

-          da je na toj zgradi sanirano, odnosno obnovljeno krovište za ukupni iznos od 94.217,18 kn i da je jedan dio toga plaćen iz sredstava zajedničke pričuve, a da su plaćanje utuženih iznosa odbili tuženici, dok su drugi suvlasnici na identičan način pojedinačno utvrđene iznose platili,

-          da je tužitelj radove izveo (u ugovorenom obimu).

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje „aktivnu legitimaciju glede troškova koji se tiču održavanja zajedničkih dijelova zgrade imaju svi suvlasnici zastupani po upravitelju zgrade, zbog čega se ukazao osnovan prigovor nedostatak aktivne legitimacije na strani tužitelja“.

Pravni pristup prvostupanjskog suda u ovom predmetu je pogrešan.

Nije nikako sporno da krov stambene zgrade u smislu čl.3. Uredbe o održavanju zgrada (NN br. 64/97, dalje: Uredba) ukoliko suvlasnici zgrade ne odrede drugačije međuvlasničkim ugovorom predstavlja zajednički dio zgrade, s obzirom da Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV) nije odredio zajedničke dijelove zgrade. Osim toga polazeći od odredbe čl.86. ZV-a kojim su propisani poslovi redovite uprave zgradom jasno je da je poduzetim radnjama (sve sukladno odluci suvlasnika zgrade koji raspolažu preko 50% suvlasnički udjela u zgradi) došlo ako ne do povećanja vrijednosti zgrade barem do očuvanja vrijednosti iste. Sam način plaćanja kada se jedan dio radova isplatio iz pričuvnih sredstava također upućuje na poslove redovitog održavanja zgrade, odnosno cijele nekretnine.

Dakle u takvoj pravnoj situaciji kada se nesporno radilo o potrebi poduzimanja opisanih radnji popravka krova što opisuje detaljno i upravitelj zgrade (list 109-110 spisa), kada je tužitelj sve te radove izvršio (izveo) i kada su svi suvlasnici iz zgrade isplatili svoje utvrđene iznose, a tuženici ne, tužitelj ima temelj za naplatu istog u odredbi čl.1111. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO). Naime nesporno je da tužitelj i tuženici nisu sklopili nikakav ugovor kojim bi preuzimali obveze, ali je nesporno i da je radnjama tužitelja očito došlo do prelaska dijela imovine istog na tuženike, a što se ogleda u sačuvanju vrijednosti nekretnine kao cjeline (ili u povećanju u točno odredivim dijelovima ili dijelu). U opisanoj pravnoj situaciji i zajednica štiti ove imovinsko pravne (izvan ugovorne) odnose stavljajući ih u obveznopravni (zakonski) odnos i to konkretno između tužitelja i tuženika.

              Na opisani način s obzirom na činjenicu da tužitelj nije s tuženicima sklopio ugovorni odnos (da s tužiteljem ugovor nije sklopio niti upravitelj zgrade) ali je evidentno da je tužitelj od većine stanara (u suvlasničkom pogledu u odnosu na cijelu zgradu) pozvan obaviti radove, da su ti radovi plaćeni (barem u takvom suvlasničkom omjeru), onda i troje tuženika temeljem čl.1111. st.1. i 2. ZOO-a su u obvezi tužitelju naknaditi vrijednost postignute koristi.

              Dakle, tužitelj je aktivno legitimiran na opisani način prema tuženicima zbog čega je u smislu čl.373.a Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst, dalje: ZPP) valjalo usvojiti žalbu tužitelja i preinačiti pobijanu presudu na način da je usvojen tužbeni zahtjev prema svoj trojici tuženika.

              O troškovima parničnog postupka odlučeno je temeljem čl.166. st.2. ZPP-a u vezi čl.154. st.1. ZPP-a i čl.155. ZPP-a.

              Tužitelj postavlja tri odvojena tužbena zahtjeva prema tri različite stranke na tzv. pasivnoj strani, u tom smislu u ovom postupku se radi bez obzira na spajanje postupaka (čl.313. ZPP-a) o primjeni Glave tridesete ZPP-a (postupak u sporovima male vrijednosti), jer vrijednost niti jednog od tri glavna zahtjeva u smislu čl.35. ZPP-a ne prelazi svotu propisanu u čl.458. st.1. ZPP-a. No to što je postupak vođen kao redovni postupak dalo je strankama (tužitelju i tuženicima) samo više prava nego ih daje Glava trideseta ZPP-a.

              U odnosu na trošak prvotuženika.

Trošak je suđen temeljem postavljenog troškovnika (list 111 spisa) i prema zatraženom dijelu u žalbi (list 118 spisa), a sve temeljem čl.154. st.1. ZPP-a jer je prvotuženik spor izgubio u cijelosti, a temeljem čl.155. st.1. i 2. ZPP-a kao troškovi su priznati trošak sastava tužbe po odvjetniku od 918,5 kn sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore (NN br. 148/09, dalje: Tarifa) uvećano za PDV od 23% (Tbr. 42. Tarife), s vrijednosti boda od 10,00 kn (Tbr. 50 Tarife). Trošak čini i  zastupanje na ročištu 22. veljače 2011.g. po punomoćniku (odvjetniku) i to nagrada od 918,5 kn (Tbr. 9.1. u vezi Tbr. 42. Tarife), nakon toga su tri predmeta spojena (3 P-14/11 i 5 P-17/11) na osnovni spis 1 P-18/11, pa se nagrada odvjetniku određuje uvećano u smislu Tbr. 36. Tarife. Za ročišta koja su održana 30. ožujka 2011.g., 29. studeni 2011.g. i 16. veljače 2012.g. pripada mu od prvotuženika 1/3 dijela punog iznosa nagrade za svako od ta tri ročišta. Puni iznos nagrade iznosi 1.107,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife uvećano za 20% Tbr. 36. Tarife s PDV od 23% Tbr. 42. Tarife), a 1/3 s obzirom da svaki tuženik snosi svoj dio troška je iznos od 369,00 kn, za svako od ta tri ročišta. Ročišta od 19. svibnja 2011.g., 26. listopada 2011.g. i 19. siječnja 2012.g. su odgođena pa s osnove temeljem Tbr. 9.5. Tarife odvjetniku, punomoćniku tužitelja pripada nagrada od 25 bodova (koliko je i traženo) uvećano za PDV od 23% (Tbr. 42. Tarife), gdje je onda 1/3 toga iznosa 102,3 kn (puni iznos je 307,5 kn). Tim je troškovima dodana 1/3 troškova vještačenja, odnosno 750,00 kn (puni iznos je 2.500,00 kn), 1/3 troška sastava žalbe odnosno 520,83 kn (puni iznos je 1.562,5 kn i to po Tbr. 10.1. Tarife s PDV Tbr. 42. Tarife), te troškovi sudskih pristojbi od 400,00 kn na tužbu i 400,00 kn na žalbu tužitelja (a to je 1/3 od 1.200,00 kn kao ukupnog iznosa).

U odnosu na trošak drugotuženika.

Trošak je također suđen temeljem postavljenog troškovnika (list 111 spisa) i prema zatraženom dijelu u žalbi (list 118 spisa), a sve temeljem čl.154. st.1. ZPP-a jer je drugotuženik spor izgubio u cijelosti, a temeljem čl.155. st.1. i 2. ZPP-a kao troškovi su priznati, trošak sastava tužbe po odvjetniku od 918,5 kn (sukladno Tbr. 7.1. Tarife, uvećano za PDV od 23% Tbr. 42. Tarife), s vrijednosti boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife). Trošak čini i  zastupanje na ročištu koje je odgođeno dana 14. veljače 2011.g. u visini 25 bodova (Tbr. 9.5. Tarife) uvećano za PDV od 23% (Tbr. 42. Tarife) a što sve iznosi 307,5 kn, nakon toga su tri predmeta spojena (3 P-14/11 i 5 P-17/11) na osnovni spis 1 P-18/11, pa se nagrada odvjetniku određuje uvećano u smislu Tbr. 36. Tarife. Za ročišta koja su održana 30. ožujka 2011.g., 29. studenog 2011.g. i 16. veljače 2012.g. pripada mu od drugotuženika 1/3 dijela punog iznosa nagrade za svako od tri ročišta. Puni iznos nagrade iznosi 1.107,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife uvećano za 20% Tbr. 36. Tarife s PDV od 23% Tbr. 42. Tarife), a 1/3 s obzirom da svaki tuženik snosi svoj dio troškova je iznos od 369,00 kn za svako od tih održanih ročišta. Ročišta 19. svibnja 2011.g., 26. listopada 2011.g. i 19. siječnja 2012.g. su odgođena pa s te osnove temeljem Tbr. 9.5. Tarife odvjetniku punomoćniku tužitelja pripada nagrada od 25 bodova (koliko je i traženo) uvećano za PDV od 23% (Tbr. 42. Tarife) gdje onda 1/3 tog iznosa je 102,3 kn (puni iznos je 307,5 kn). Tim troškovima dodana je 1/3 troška sastava žalbe odnosno iznos od 520,83 kn (puni iznos je 1.562,5 kn i to po Tbr. 10.1. Tarife s PDV Tbr. 42. Tarife) te troškovi sudskih pristojbi od 400,00 kn na tužbu i 400,00 kn na žalbu tužitelja (to je 1/3 od ukupnog iznosa tj. od 1.200,00 kn).

U odnosu na trošak trećetuženika.

Trošak je suđen temeljem postavljenog troškovnika (list 111 spisa) i prema zatraženom dijelu u žalbi (list 118 spisa), a sve temeljem čl.154. st.1. ZPP-a jer je trećetuženik spor izgubio u cijelosti, a temeljem čl.155. st.1. i 2. ZPP-a kao troškovi su priznati trošak sastava tužbe po odvjetniku od 918,5 kn sukladno Tbr. 7.1. Tarife uvećano za PDV od 23% (Tbr. 42. Tarife), s vrijednosti boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife). Trošak čini i  zastupanje na ročištu od 15. veljače 2011.g. po punomoćniku (odvjetniku) i to nagrada od 918,5 kn (Tbr. 9.1. u vezi Tbr. 42. Tarife), nakon toga su tri predmeta spojena (3 P-14/11 i 5 P-17/11) na osnovni spis 1 P-18/11, pa se nagrada odvjetniku određuje uvećano u smislu Tbr. 36. Tarife. Za ročišta koja su održana 30. ožujka 2011.g., 29. studeni 2011.g. i 16. veljače 2012.g. pripada mu od trećetuženika 1/3 dijela punog iznosa nagrade za svako od ta tri ročišta. Puni iznos nagrade iznosi 1.107,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife uvećano za 20% Tbr. 36. Tarife s PDV od 23% Tbr. 42. Tarife), a 1/3 s obzirom da svaki tuženik snosi svoj dio troška je iznos od 369,00 kn. Ročišta od 19. svibnja 2011.g., 26. listopada 2011.g. i 19. siječnja 2012.g. su odgođena pa s osnove temeljem Tbr. 9.5. Tarife odvjetniku, punomoćniku tužitelja pripada nagrada od 25 bodova (koliko je i traženo) uvećano za PDV od 23% (Tbr. 42. Tarife), gdje je onda 1/3 tog iznosa 102,3 kn (puni iznos je 307,5 kn). Tim je troškovima dodana 1/3 troškova vještačenja odnosno 750,00 kn (puni iznos je 2.500,00 kn), 1/3 troška sastava žalbe odnosno 520,83 kn (puni iznos je 1.562,5 kn i to po Tbr. 10.1. Tarife s PDV Tbr. 42. Tarife) te troškovi sudskih pristojbi od 400,00 kn na tužbu i 400,00 kn na žalbu tužitelja (a to je 1/3 od 1.200,00 kn kao ukupnog iznosa).

Zbog svega iznesenog s obzirom da je usvojena žalba tužitelja, i da je pobijana presuda preinačena u cijelosti, temeljem citiranih odredbi odlučeno je i o trošku cijelog parničnog postupka.

U Varaždinu,  26. veljače  2013. godine