- 1 -              I Kž 298/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 298/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M. C. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 279. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženog J. H., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 24. ožujka 2020. broj K-8/2016-158 (Kv I-50/2020-4, Kv I-51/2020-4,  Kv I-52/2020-4, Kv I-53/2020-4, Kv I-54/2020-4), u sjednici održanoj 18. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog J. H. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem, na temelju članka 557.e stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljeno je trajanje privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom prema optuženicima M. M. C., E. S. i J. H. Privremene mjere su bile određene rješenjima suca istrage Županijskog suda u Puli-Pola od 14. travnja 2011., od 15. travnja 2011. te od 18. travnja 2011., broj Kio-60/11.

 

Pod točkom I. izreke naloženo je banci1 da privremeno obustavi izvršenje financijskih transakcija, i to: podizanje gotovine u iznosu 972.000,00 eura s deviznog računa broj …, čiji je vlasnik J. H., i podizanje gotovine u iznosu 900.000,00 kuna s tekućeg računa broj …, vlasnika J. H., te je nastavno J. H. uskraćena isplata i raspolaganje tim novčanim sredstvima.

 

Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja, naloženo je banci2 da privremeno obustavi izvršenje financijskih transakcija, i to: podizanje deponirane gotovine u iznosu 19.979,09 EUR s deviznog računa broj …, koji glasi na ime M. M. C.; podizanje deponirane gotovine u iznosu 13.000,00 EUR s deviznog računa broj …, koji glasi na ime E. S.; i podizanje oročene deponirane gotovine u iznosu 50.000,00 EUR s deviznog računa broj …, koji glasi na ime E. S.; te je nastavno M. M. C., E. S. ili trećoj osobi na temelju punomoći ili na temelju naloga vlasnika, uskraćena isplata i raspolaganje tim novčanim sredstvima.

 

Pod točkom III. izreke pobijanog rješenja, naloženo je banci3 da privremeno obustavi izvršenje financijske transakcije u vidu podizanja oročene deponirane gotovine u iznosu 500.000,00 EUR  s deviznog računa broj … koji glasi na ime E. S., te je njoj ili trećoj osobi, na temelju punomoći ili na temelju naloga vlasnika, uskraćena isplata i raspolaganje tim novčanim sredstvima.

 

Pod točkom IV. izreke pobijanog rješenja, naloženo je banci1 da privremeno obustavi izvršenje financijske transakcije podizanja gotovine u iznosu 949.648,10 kuna s računa broj …, koji glasi na ime J. H., kojem se, osobno ili po  trećoj osobi na temelju punomoći ili naloga vlasnika, nastavno uskraćuje isplata i raspolaganje tim novčanim sredstvima.

 

Pod točkom V. izreke pobijanog rješenja, naloženo je banci1 da privremeno obustavi izvršenje financijskih transakcija, i to: podizanja gotovine u iznosu 21.142,77 EUR s deviznog računa broj …, koji glasi na ime J. H. uz nastavnu uskratu isplate i raspolaganja tim novčanim sredstvima J. H. ili trećoj osobi na temelju punomoći ili naloga vlasnika.

 

Pod točkom VI. izreke pobijanog rješenja, naloženo je banci1 da privremeno obustavi izvršenje financijske transakcije, i to podizanja gotovine u iznosu 82,00 USD i u iznosu 972.573,75 EUR s deviznog računa broj …, koji glasi na ime J. H., te je i nadalje uskraćena isplata i raspolaganje tim novčanim sredstvima J. H. ili trećoj osobi na temelju punomoći ili naloga vlasnika.

 

Pod točkom VII. izreke pobijanog rješenja naloženo je Općinskom sudu u Puli – Pola, Stalna službe u Rovinju – Rovigno, Zemljišnoknjižnom odjelu da izvrši zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina u zemljišnu knjigu na ime E. S., a na nekretnini upisanoj u zk.ul. 5012 k.o. R., koja u ½ dijela glasi na ime E. S.

 

Pod točkom VIII. izreke pobijanog rješenja naloženo je banci3 da privremeno obustavi izvršenje financijske transakcije podizanja oročene deponirane gotovine od 50.001,00 EUR s deviznog računa broj …, koji glasi na ime E. S., te je i nadalje E. S. ili  trećoj osobi na temelju punomoći ili naloga vlasnika uskraćena isplata i raspolaganje tim novčanim sredstvima.

 

Pod točkom IX. izreke pobijanog rješenja naloženo je Općinskom sudu u Puli – Pola, Stalna službe u Rovinju – Rovigno, Zemljišnoknjižnom odjelu da izvrši zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina u zemljišnu knjigu na ime E. S., a na nekretnini upisanoj u zk.ul. 3228, poduložak 11, k.o. R., na k.č.br. 2046/21, u naravi stambena zgrada i dvorište, etaža 1193/10000 – posebni dio zgrade koji se sastoji od stana "7" na drugom katu, površine 76,92 m2, spremišta "S7" u prizemlju površine 18,37 m2 i parkirnog mjesta P5 površine 3,17 m2 tip a1429 koji glasi na ime E. S.

 

Konačno, pod točkom X. izreke pobijanog rješenja, određeno je da privremene mjere mogu trajati do pravomoćnosti presude, s time što je sud dužan svaka tri mjeseca ispitivati postoje li zakonski uvjeti za njihovu daljnju primjenu.

 

Protiv tog rješenja, u dijelu koji se odnosi na optuženog J. H., žalbu je podnio optuženi J. H., osobno i po branitelju S. M., odvjetniku iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok optuženik osobno žalbu podnosi i zbog povrede kaznenog zakona te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže se Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači i ukine sve privremene mjere, podredno da pobijano rješenje ukine i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. S obzirom na to da se osobna žalba optuženika i ona podnesena po njegovom branitelju međusobno sadržajno nadopunjuju, biti će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08., dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Žalba optuženog J. H. nije osnovana.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik ponovno tvrdi da rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, jer smatra da prvostupanjski sud nije iznio razloge zbog kojih nalazi da novac u odnosu na koji su određene privremene mjere potječe od počinjenja kaznenih djela kao i razloge zbog kojih cijeni da bi optuženi J. H. za tu činjenicu znao, osporavajući pri tome da bi on na bilo koji način sudjelovao u tim "bezgotovinskim" financijskim transakcijama. Jednako tako, žalitelj ističe da sud nije dao razloge glede postojanja zakonskih uvjeta za daljnju primjenu privremenih mjera. Zbog toga smatra da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Protivno ovim žalbenim navodima, pobijanim rješenjem dani su jasni i dostatni razlozi o svim za primjenu privremenih mjera odlučnim činjenicama, pa tako i za ocjenu prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da bi optuženi J. H. počinio terećeno mu kazneno djelo pranja novca iz članka 279. stavka 1. KZ/97. Naime, a kako je to ranijim odlukama ovog suda više puta istaknuto, za ponoviti je žalitelju da je u ovom kaznenom postupku optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Puli – Poli od 11. ožujka 2014. broj K-DO-66/2010., kojom se, između ostalih, optužni J. H. tereti za učin ranije naznačenog kaznenog djela, potvrđena rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Puli – Poli od 3. ožujka 2015. broj Kov-39/14. Upravo iz tako potvrđene optuženice, na što se osnovano pobijanim rješenjem poziva prvostupanjski sud, proizlazi zaključak o odlučnim činjenicama glede postojanja osnovane sumnje na učin žalitelju terećenog kaznenog djela, optuženikove uloge, povezanosti s ostalim optuženicima, iznosa terećene imovinske koristi pribavljene inkriminiranim djelima, a jednako tako i glede novčanih sredstava u odnosu na koje su ovim rješenjem privremene mjere produljene. Ponovno se skreće pažnja žalitelju da u ovoj fazi postupka izvanraspravno, a ni ovo drugostupanjsko vijeće, nije ovlašteno ulaziti u analizu i ocjenu vjerodostojnosti dokaza osnovom kojih je optužnica potvrđena. Naime, ova pitanja u nadležnosti su raspravnog vijeća koje će, nakon provedene rasprave i ocjene izvedenih dokaza, odlučivati o kaznenopravnoj odgovornosti žalitelja, dok je za odluku o primjeni privremenih mjera dostatno postojanje osnovane sumnje na učin terećenog djela, koji ovdje svakako postoji, osobito s obzirom na činjenicu da je optužnica protiv žalitelja pravomoćno potvrđena.

 

Stoga, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjskim rješenjem počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., dok razmatranjem pobijanog rješenja u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđena ni koja druga povreda na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Jednako tako nije u pravu žalitelj kada osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja na kojem je utemeljeno pobijano rješenje o produljenju primjene privremenih mjera osiguranja. Prije svega potrebno je naglasiti da se činjenična podloga primjene privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi, koje su ovim rješenjem produljene, nije nimalo izmijenila od donošenja ranijih rješenja o produljenju ovih mjera, a koja su rješenja potvrđena odlukama ovog suda od 12. prosinca 2019. broj I Kž-586/2019-4 i I Kž-585/2019-4, od 2. travnja 2019. broj I Kž-187/2019-4 i I Kž-186/2019-4 te odlukama od 9. listopada 2018. broj I Kž-454/2018-4 i I Kž-453/2018-4.

 

Nastavno tome za ponoviti je žalitelju da činjenica što je oštećenik u ovom kaznenom postupku istaknuo prijedlog za dosuđenje imovinskopravnog zahtjeva, sama za sebe, ne predstavlja zapreku za određivanje, a time ni za produljenje već određenih privremenih mjera za osiguranje oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, na što je žalitelju već više puta ukazano ranije naznačenim rješenjima. Naime, iako je žalitelj u pravu kada tvrdi da imovinskopravni zahtjev ima prednost pred oduzimanjem imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, koji je institut supsidijaran u odnosu na imovinskopravni zahtjev oštećenika, ponovno se žalitelj upućuje na odredbu članka 557.f stavka 1. ZKP/08. Ovom je odredbom propisano da će sud preinačiti ili ukinuti privremenu mjeru određenu radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom ako je to potrebno radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva, no isto tako propisano je da će sud tako postupiti na prijedlog oštećenika. Budući da je, razmatranjem spisa predmeta, utvrđeno da oštećenik u konkretnom slučaju takvo što nije predložio, čak štoviše njegov je prijedlog za osiguranje imovinskopravnog zahtjeva na nekretnini jednog od optuženika pravomoćno odbijen, to stoga nema zapreke da se, neovisno o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu, radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi i dalje primjenjuju ranije određene privremene mjere. Ovo osobito kada se ima u vidu da je riječ, već prema samom nazivu instituta, o mjerama vremenski ograničenog, privremenog trajanja čijom primjenom se ni na koji način ne prejudicira konačna odluka o osnovanosti imovinskopravnog zahtjeva oštećenika, čije meritorno prihvaćanje nedvojbeno isključuje oduzimanje imovinske koristi, osim ukoliko i u onom dijelu u kojem visina imovinske koristi premašuje visinu dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva.

 

U odnosu na daljnje navode žalbe kojima se, pozivom na članak 4. stavak 2. ZKP/08. i članak 16. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.) ukazuje na nužnost da privremena mjera bude razumna i razmjerna ciljevima koji se time ostvaruju, za dodati je da pobijanim rješenjem, a glede opsega produljenih privremenih mjera, načelo razmjernosti nije povrijeđeno. Naime, osnovano utvrđuje prvostupanjski sud da se potvrđenom optužnicom žalitelj tereti da je u nakani prikrivanja stvarnog izvora protupravno stečenog novca, a koji novac da potječe od kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti opisnih pod točkama 1., 2. 3. i 6. optužnice koja da su počinili optužena R. H. i optuženi Ž. H., primao isti od ovih optuženika na račune koji glase na njegovo ime i dalje po tim računima obavljao financijske transakcije. Pretpostavljena imovinska korist koju su prema činjeničnom opisu potvrđene optužnice stekli optuženi R. i Ž. H. iznosi više milijuna kuna, dok je na računima u banci1 banci2, i to upravo onima putem kojih je prema činjeničnom opisu potvrđene optužnice žalitelj prikrivao pravi izvor novca, zaplijenjena svota koja odgovara pretpostavljenom iznosu ostvarene imovinske koristi djelima u odnosu na koje se izvor novca prikrivao. Stoga, u ovom trenutku nema govora o nerazmjernosti imovine obuhvaćene privremenim mjerama u odnosu na vrijednost imovinske koristi čije se osiguranje ovim mjerama nastoji ostvariti.

 

Žalitelj nije u pravu ni kada u žalbi tvrdi da su privremene mjere određene još u travnju 2011., a optužnica da je potvrđena u ožujku 2015., zbog čega da je sud dužan ukinuti "sve predmetne privremene mjere u odnosu na žalitelja" jer je, prema mišljenju žalitelja, "istekao rok od dvije godine" propisan člankom 557.e stavkom 2. ZKP/08.

 

Naime, žalitelju je potrebno ponovno skrenuti pažnju da su privremene mjere u konkretnom slučaju određene na temelju tada važećeg Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ broj 145/10., dalje: ZOPIOK). Nadalje, ukazuje se žalitelju da je Zakonom o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ broj 70/17.) u članku 2. propisano da će se postupci započeti po ZOPOIK-u dovršiti po odredbama zakona kojim se uređuje kazneni postupak. Stoga, trajanje i duljina moguće primjene privremenih mjera procjenjivani su prema tada važećim odredbama ZOPOIK-a, dok se od tada procjenjuju prema odredbama ZKP/08., iz čega proizlazi da je retroaktivna primjena odredbe članka 557.e stavka 2. ZKP/08. isključena.

 

Slijedom izloženog, a budući da osnovanost i opseg daljnje primjene privremenih mjera naloženih optuženom J. H., žalbom optuženika nisu s uspjehom  dovedeni u sumnju, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., trebalo žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 18. lipnja 2020.