- 1 -              I Kž-Us 6/2020-4

Broj: I Kž-Us 6/2020-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. K. A., zbog kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 264. st. 1. i čl. 52. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi opt. K. A., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. studenog 2019. broj K-Us-34/19., u sjednici održanoj 18. lipnja 2020.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se žalba opt. K. A. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, donesenom na temelju sporazuma stranaka, opt. K. A. je proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda, počinjenjem kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja, nedozvoljenom trgovinom, iz čl. 329. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 264. st. 1. i čl. 52. st. 1. KZ/11., te je na temelju citiranih zakonskih odredbi osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci. U izrečenu kaznu zatvora, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunato je vrijeme uhićenja 15. svibnja 2018. Na temelju čl. 55. st. 1. i 3. KZ/11., izrečena kazna zatvora zamijenjena je radom za opće dobro, tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Na temelju čl. 55. st. 6., 7. i 8. KZ/11. optuženiku su dana upozorenja u pogledu izvršavanja rada za opće dobro.

Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08. – I.), oštećenik je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

Primjenom čl. 148. st. 6. ZKP/08. – I., optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. K. A., po branitelju D. K., odvjetniku iz Z., "opreza radi", s prijedlogom pobijanu presudu ispitati u odnosu na žalbene osnove na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je, sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08. – II.), prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žalitelju se ističe kako je pobijana presuda donesena sukladno odredbama čl. 361. do čl. 364. ZKP/08. – I., kojima je regulirano donošenje presude na temelju sporazuma stranaka. Vidljivo je kako su zamjenik ravnateljice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, opt. K. A. i njegov branitelj potpisali izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka. Izjava je pročitana na pripremnom ročištu, te je utvrđeno da su stranke suglasne sa sadržajem izjave za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, a optuženik je izjavio kako u cijelosti prihvaća potpisani sporazum.

Prema odredbi čl. 364. st. 1. ZKP/08. – II. presuda donesena na temelju sporazuma stranaka ne može se pobijati zbog žalbenih osnova navedenih u čl. 471. ZKP/08. – II. Odredbom čl. 464. st. 9. ZKP/08. – II., propisano je kako se presuda donesena na temelju sporazuma stranaka može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. ZKP/08. – II. i zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. ZKP/08. – II.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. – II., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je, primjenom odredbe čl. 482. ZKP/08. – II., trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 18. lipnja 2020.