- 1 -              I Kž 124/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 124/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. J. V., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu od 23. prosinca 2019. broj K-25/2019-15, u sjednici održanoj 18. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. J. V. i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se opt. J. V., na temelju čl. 72. KZ/11. izriče sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju koje je pet godina dulje od izrečene kazne zatvora te počinje teći od izvršnosti ove presude, a u vrijeme zabrane upravljanja motornim vozilom se, na temelju čl. 72. st. 7. KZ/11., uračunava vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od 30. travnja 2019. pa nadalje.

 

II.  U ostalom dijelu žalba opt. J. V. i u cijelosti žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu opt. J. V. proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 4. KZ/11., za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci. Na temelju čl. 72. st. 1. i 3. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom svih kategorija u trajanju od osam godina.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 13.786,28 kuna (948,78 kuna trošak prijevoza pokojne M. L. s mjesta prometne nesreće u T. na Odjel patologije KBC S., 2.937,50 kuna izrada obdukcijskog nalaza te analizu alkohola u krvi i mokraći kod pokojnice, 750,00 kuna analiza alkohola u krvi optuženika, 7.150,00 kuna troškovi vještačenja, 2.000,00 kuna paušalna svota).

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

Protiv prvostupanjske presude žali se i opt. J. V. po branitelju P. T., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog odluke o kaznenoj sankciji, sigurnosnoj mjeri i troškovima kaznenog postupka. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet "vratiti" prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, podredno, predlaže presudu preinačiti i optuženiku izreći blažu kaznu zatvora, sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u kraćem trajanju te ga obvezati na plaćanje troškova postupka u nižem iznosu.

 

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po branitelju P. T., odvjetniku iz S., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske žalbu državnog odvjetnika odbije.

 

Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, dok je žalba optuženika djelomično osnovana.

 

Neosnovano se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08., koju nalazi u tome što je prvostupanjski sud činjenični opis djela izmijenio na način da je u izreci presude, umjesto čl. 199. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to bilo navedeno u optužnici, naveo čl. 199. st. 2. tog zakona. Protivno navodima optuženika, time nije prekoračena optužba, već je od strane prvostupanjskog suda izvršena korekcija odredbe blanketne norme koju je prekršio optuženik, a koja je u skladu s opisom djela  iz optužnice i utvrđenim činjeničnim stanjem u postupku, i za što je prvostupanjski sud dao podrobno i valjano obrazloženje na str. 7. i 8. presude.

 

Nisu u pravu državni odvjetnik i optuženik kada se žale zbog izrečene kazne. Državni odvjetnik smatra da izrečena kazna zatvora, koja je tek nešto viša od zakonskog minimuma "ne oslikava težinu učina optuženika" koji je rezultirao najtežom posljedicom. No, utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika, naročito činjenica njegove dosadašnje neosuđivanosti za kaznena djela i prekršaje, takve su kvalitete da se ne ukazuje potrebnim opt. J. V. izreći strožu kaznu.

 

S druge strane, optuženik prigovara načinu na koji su vrednovane otegotne okolnosti na njegovoj strani, smatrajući da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir njegove osobne i obiteljske prilike. Neosnovano žalitelj smatra da se kršenje propisa koji se odnose na brzinu i alkohol ne mogu uzeti kao otegotna okolnost jer su sadržani u opisu samog djela, a budući da se u skladu s čl. 47. KZ/11. pri odmjeravanju kazne, između ostalog, uzimaju u obzir i način počinjenja kaznenog djela te jačina ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra.

 

Prema tome, kada se ima u vidu da je optuženik vozio automobil u noćnim satima u naseljenom mjestu po mokrom i skliskom kolniku, koje okolnosti kod svakog vozača zahtijevaju povećan oprez i smanjenje brzine kretanja vozila, a optuženik je takvu vožnju poduzeo s koncentracijom od 2,23 g/kg alkohola u krvi, zbog čega su njegove sposobnosti za vožnju bile bitno smanjene, te uz dvostruko prekoračenje dopuštene brzine, dakle da je kazneno djelo posljedica kršenja više blanketnih normi, to je pravilno prvostupanjski sud ove okolnosti ocijenio kao otegotne i uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne.

 

Stoga je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci primjerena osobnim prilikama optuženika ali i da se izrazi dovoljna društvena osuda počinjenog djela te utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja sličnih djela.

 

Nasuprot tome, u pravu je optuženik kada se žali zbog duljine trajanja izrečene sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom., a pored toga je ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s čl. 476. st. 1. ZKP/08., našao da je odlukom o sigurnosnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

 

Naime, prema čl. 72. st. 3. ZKP/08. sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom određuje se  u trajanju od jedne do pet godina pa je izricanjem navedene sigurnosne mjere u trajanju od osam godina, prvostupanjski sud na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon u čl. 469. toč. 5. ZKP/08.

 

Stoga je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i na temelju čl. 72. st. 3. KZ/11. optuženiku izreći sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju koje je pet godina dulje od izrečene kazne zatvora, jer i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u tom će vremenu postojati opasnost da će optuženik kršiti prometne propise i ugrožavati sigurnost prometa. Također je trebalo, u skladu s čl. 42. st. 7. ZKP/08. u izrečenu sigurnosnu mjeru uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od 30. travnja 2019. pa nadalje, jer je toga dana optuženiku izrečena mjera opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 8. ZKP/08., koja je i dalje na snazi, a što je prvostupanjski sud također propustio učiniti.

 

Optuženik se žali zbog odluke o troškovima postupka koji se odnose na pozivanje vještaka na raspravu i paušalnu svotu, smatrajući da ti troškovi ne mogu ići na njegov teret jer, uslijed priznanja kaznenog djela, nije prouzrokovao dodatnu raspravu na koju je sud pozvao vještake. Međutim, u skladu s čl. 418. i čl. 419. st. 3. ZKP/08., sud je ovlašten izvoditi sve dokaze za koje ocijeni da ih je nužno provesti radi pravilnog presuđenja, kako na prijedlog stranaka, tako i po službenoj dužnosti. Stoga, budući da je optuženika proglasio krivim, osnovano istome naložio naknadu troškova u koje ulaze i troškovi vještaka (čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08.), kao i naknadu paušalne svote (čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08.).

 

Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08. presuđeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 18. lipnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.