- 1 -              I Kž 309/2020-4

Broj: I Kž 309/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. I., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 14. svibnja 2020. broj Ik I-181/2020-8, u sjednici održanoj 18. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Žalba zatvorenika M. I. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Velikoj Gorici, na temelju članka 157. stavka 1. i članka 158. stavka 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ) u vezi s člankom 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11-I) odbio osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. I. Zatvorenik se sada nalazi u Zatvoru u Z. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 16. kolovoza 2018. broj K-293/2018-48 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 8. siječnja 2019. broj Kž-1100/2018-3, a zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Predviđeni istek te kazne je 14. srpnja 2020.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik po opunomoćeniku, odvjetniku G. P., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i pobijano rješenje preinači na način da zatvorenika uvjetno otpusti s izdržavanja kazne.

Na temelju članka 44. stavka 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11. – pročišćeni tekst, 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, prvostupanjski je sud osnovano zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11-I koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.

Naime, navodi žalbe kojima se ukazuje na uredno ponašanje zatvorenika tijekom izdržavanja kazne u Zatvoru u Z., budući je sada u provedbi pojedinačnog programa ocijenjen kao „uspješan“ te je i radno angažiran, činjenica da ima osiguran postpenalni prihvat i obećano zaposlenje, prilikom odlučivanja prvostupanjskog suda o njegovom zahtjevu, uzeti su u obzir i valjano su cijenjeni.

Međutim, imajući u vidu težinu kaznenog djela za koje zatvorenik M. I. sada izdržava kaznu (neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11.), povezano s činjenicom da je protiv njega u tijeku kazneni postupak zbog istog kaznenog djela u kojem je nepravomoćno oglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, potpuno osnovano je vjerojatnost kriminalnog povrata kod ovog zatvorenika ocijenjena visokom. Ovo neovisno o žalbenoj tvrdnji kojom se ističe da je djelo, za koje je pred Općinskom sudom u Zagrebu presudom od 5. studenog 2019. broj K-27/2019. nepravomoćno osuđen, počinjeno prije stupanja na izdržavanje kazne zatvora s koje sada traži uvjetno otpuštanje. Navedena okolnost, a imajući u vidu i raniji život zatvorenika, čini osnovanim zaključak prvostupanjskog suda da kod konkretnog zatvorenika M. I. nije ispunjen jedan od osnovnih preduvjeta za pozitivno rješavanje njegovog prijedloga za uvjetni otpust.

Naime, prema odredbi članka 59. stavka 1. KZ/11-I sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora ako se, uz ispunjenje ostalih uvjeta, osnovano očekuje da on neće počiniti kazneno djelo u budućnosti. Kada se ranije izložena okolnost da je zatvorenik M. I. u studenom 2019. nepravomoćno osuđen kaznom zatvora u trajanju od dvije godine, poveže s činjenicom da je zatvorenik, prema sadržaju izvješća Zatvora u Z., čije je mišljenje o uvjetnom otpustu zatvorenika negativno, već prethodno boravio u tom zatvoru na izdržavanju zatvorske kazne, te podatkom da djelo za koje sada izdržava kaznu zatvora ne priznaje i smatra da je osuđen bez ikakvih dokaza (iako iz presude Općinskog suda u Dubrovniku od 16. kolovoza 2018. broj K-293/18-48 proizlazi da je u postupku priznao krivnju), tada i ovaj žalbeni sud ocjenjuje da kod zatvorenika M. I. svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11-I nije ostvarena u onoj mjeri koja bi opravdavala primjenu uvjetnog otpusta.

Slijedom navedenog, a budući da žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. lipnja 2020.

              Predsjednik vijeća:

              Ranko Marijan, v.r.