Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              I 322/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: I 322/2020-4

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

RJEŠENJE

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. B., zbog kaznenog djela iz članka 306. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 8. svibnja 2020. broj Kv I-7/2020-15 (Ik I-19/2020), u sjednici održanoj 18. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Žalba zatvorenika D. B. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Bjelovaru, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj  125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11-I) te članka 159. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 50/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ), odbio osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. B. te, nadalje, odbacio prijedlog Zatvora u B. podnesen po službenoj dužnosti sukladno članku 158.a ZIKZ. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 28. svibnja 2019. broj K-111/2019-52 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 9. srpnja 2019. broj -539/2019-3, zbog kaznenog djela iz članka 306. stavka 1. i drugih KZ/11. Predviđeni istek te kazne je 14. srpnja 2020.

 

Protiv tog rješenja, u dijelu kojim je odbijen osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika, žalbu je podnio zatvorenik po opunomoćeniku, odvjetniku A. M. „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da isto preinači na način da zatvorenika uvjetno otpusti s izdržavanja kazne zatvora.

 

Na temelju članka 44. stavka 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Razmatrajući prijedlog za uvjetni otpust, izvješće i mišljenje Zatvora u B., izvješće Probacijskog ureda kao i podatke iz spisa predmeta, pravilno je i na zakonu osnovano prvostupanjski sud odbio osobni prijedlog zatvorenika za njegovim uvjetnim otpuštanjem s izdržavanja preostalog dijela kazne zatvora.

 

Naime, zatvorenik sada izdržava kaznu zbog kaznenih djela prijetnje i sprječavanja dokazivanja, dok je, prema podacima u spisu predmeta, pred Općinskim sudom u Bjelovaru protiv njega u tijeku kazneni postupak također zbog kaznenog djela prijetnje, a pred Županijskim sudom u Bjelovaru postupak zbog kaznenog djela razbojništva, dakle, djela s elementom nasilja. Jednako tako, prema podacima iz izvješća Zatvora u B., zatvorenik je i ranije višekratno osuđivan, između ostalog, također zbog kaznenih djela prijetnje i razbojništva. Povezujući izloženo s činjenicom da je, već prema navodu zatvorenika, njegovo protupravno ponašanje vezano uz zlouporabu alkohola, kao i podatkom da je zatvorenik ranije neuspješno liječen od ovisnosti o alkoholu, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovano je rizik od kriminalnog povrata kod ovog zatvorenika procijenjen visokim.

 

Nastavno na izloženo, iz podataka izvješća Zatvora u B., čije je mišljenje vezano uz uvjetni otpust zatvorenika negativno, proizlazi da je od 2011. kod zatvorenika došlo do progrediranja alkoholne ovisnosti te da je, nadalje, sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, a koja se provodi individualnim radom na području jačanja svijesti o štetnosti konzumiranja alkohola, i dalje u tijeku. Uz navedeno i majka zatvorenika, koja je doduše spremna financijski i na druge načine pomoći zatvoreniku po otpuštanju s izdržavanja kazne zatvora, sukladno izvješću Probacijskog ureda, ističe kod zatvorenika postojeći problem ovisnosti o alkoholu. Dovodeći u vezu sve izloženo, nije u pravu žalitelj kada osporava zaključak prvostupanjskog suda da dugogodišnja zlouporaba alkohola kod ovog zatvorenika predstavlja osnovni kriminogeni faktor te da je za postizanje svrhe kažnjavanja potrebno da zatvorenik s izdržavanjem kazne zatvora te uz tu kaznu određeno obvezno liječenje od alkoholne ovisnosti i dalje nastavi.

 

Točno je da je zatvorenik tijekom izdržavanja kazne zatvora u pojedinačnom programu ocijenjen "uspješnim", da poštuje Kućni red, da je radno angažiran, dok stegovno nije tretiran. Međutim, dovodeći izloženo u vezu s ranijom osuđivanošću zatvorenika, činjenicom da su sada protiv njega u tijeku dva kaznena postupka, okolnošću da se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, kao očito nadalje potrebna, i dalje prema njemu provodi, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je u odnosu na zatvorenika D. B. nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora. Naime, i po ocjeni ovog suda, kod zatvorenika još uvijek nije u potpunosti ostvarena svrha kažnjavanja te je radi njezina ostvarenja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora, kroz koju će se, provođenjem sigurnosne mjere, sustavno i intenzivno liječiti od alkoholom uzrokovanih poremećaja.

 

Slijedom navedenog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 18. lipnja 2020.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:                                                                                                                                            Ranko Marijan, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu