- 1 -              II Kž 249/2020-5

Broj: II Kž 249/2020-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene S. S., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 19. svibnja 2020. broj Kv I-35/2020-6 (K-20/2019-123), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optužene S. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optužene S. S., zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženice iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Žalbu protiv tog rješenja podnijela je optuženica po branitelju, odvjetniku K. G., s prijedlogom da se "ukine napadano rješenje i pusti optuženu da se brani sa slobode."

Žalba nije osnovana.

Suprotno navodima žalbe, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optužene S. S. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu te mjere te nesvrhovitosti zamjene istražnog zatvora blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

Žalitelj opširno osporava osnovanu sumnju, dajući svoju analizu izvedenih dokaza te predlažući ovome drugostupanjskom sudu da "utvrdi sadržaj dokaza izvedenih na raspravi". Protivno tim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud dostatno i valjano obrazložio da osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu, nabrajajući pojedine dokaze iz te optužnice. Žalitelju se ponovno ukazuje da analiza dokaza nije zadatak prvostupanjskog niti drugostupanjskog suda kod odluke o istražnom zatvoru, već raspravnog vijeća koje odlučuje o krivnji i kaznenoj sankciji. Za primjenu mjere istražnog zatvora dostatno je postojanje osnovane sumnje koje u konkretnom slučaju postoji pa je stoga ispunjen osnovni uvjet za primjenu te mjere iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se nastoji osporiti zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti da će na slobodi optužena S. S. ponoviti slično kazneno djelo.

Potvrđenom optužnicom optuženica se tereti da je počinila kazneno djelo ubojstva na štetu svoje sestre J. D., na način da joj je zadala najmanje pet jakih udaraca tupo-tvrdim sredstvom, nanijevši joj opsežne i po život opasne ozljede glave od kojih je žrtva odmah preminula, pri čemu nalaz sudskomedicinskog vještaka upućuje na zaključak da se napad desio iznenada jer na tijelu žrtve nisu pronađene obrambene ozljede. Potom je tijelo žrtve zamotana i položena u zamrzivač gdje se nalazilo gotovo devetnaest godina. Iz iskaza ispitanih svjedoka koji su poznavali optuženicu i žrtvu proizlazi kako im je optuženica nakon prijave nestanka žrtve govorila da je sa žrtvom u kontaktu, da ista radi na brodu i boravi u Francuskoj. Stoga, iz načina počinjenja terećenog djela, okolnosti da je isto počinjeno na štetu najbližeg srodnika – sestre, pri čemu prikupljeni dokazi ne ukazuju na motiv takvog agresivnog postupanja, te aktivnosti koje je optuženica poduzimala kako bi prikrila počinjenje djela za koje je osnovano sumnjiva, proizlazi znatan stupanj njezine upornosti, odlučnosti i beskrupuloznosti, a time i visok stupanj kriminalne volje.

Tijekom postupka provedeno je psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje optužene S. S. te je kod nje utvrđeno postojanje poremećaja ličnosti s dominacijom disocijalnih i narcističkih obilježja, što ne predstavlja duševnu bolest, već trajan obrazac reagiranja, ponašanja i doživljavanja svijeta i samog sebe. Vještaci su kod optuženice uočili model ponašanja koji uključuje laganje, izvlačenje, pronalaženje odgovora i prebacivanja na druge odgovornosti i krivnje. Optuženica nastoji za sebe ishoditi najbolju poziciju, ne libeći se optužiti druge pa i do razine da počini kazneno djelo, pri čemu ne pokazuje emocionalnu pratnju, kajanje ili empatiju prema osobama koji su njezinim ponašanjem dovedeni u lošiju situaciju.

Sve ove okolnosti potpuno je i pravilno utvrdio i prvostupanjski sud te zaključio kako na strani optužene S. S. postoji realna i predvidiva bojazan za ponavljanje kaznenog djela, pri čemu žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju ovo utvrđenje prvostupanjskog suda. Stoga je protiv optužene S. S. osnovano produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. jer su za to ispunjene sve zakonske pretpostavke.

U potpunosti su promašeni žalbeni navodi optuženice kojima predlaže ovome sudu da odluči o njezinom prijedlogu za izdvajanje dokaza s obzirom da vijeće drugostupanjskog suda u ovoj situaciji nije nadležno o tome odlučivati. Također nisu od utjecaja niti njezine primjedbe o načinu postupanja policijskih službenika tijekom potrage za žrtvom i provođenju očevida jer se radi o njezinim subjektivnim procjenama takvih postupanja, a i s obzirom na sve utvrđene okolnosti na kojima se temelji pobijana odluka o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora.

Slijedom navedenog, budući da žalbenim navodima optuženice nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. lipnja 2020.