- 1 -              I Kž 346/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 346/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika J. P., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 25. svibnja 2020. broj Ik I-232/2020-11, u sjednici održanoj 18. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba zatvorenika J. P. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika J. P. koji se nalazi u Zatvoru u Z. na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. rujna 2019. broj K-431/2019-60 zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11., a koja kazna mu ističe 22. lipnja 2020.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik J. P. po opunomoćenici, odvjetnici L. M. M., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i "pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „preinači prvostupanjsku odluku na način da donese odluku kojom se zatvorenik J. P. uvjetno otpušta".

 

U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u smislu odredbe članka 44. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (,,Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ) primjenjuje u ovom postupku, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osporavajući pravilnost pobijane odluke, zatvorenik u žalbi tvrdi mu nije jasno na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da on nije kritičan i da na njegovoj strani postoji vrlo visok rizik kriminalnog povrata. Osim toga, upire i na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o tome da ga njegova majka nije sposobna uzdržavati jer da nije navela visinu mirovine koju prima, dok pri tome ističe da je trebalo više cijeniti pismo namjere poslodavca koji ga je spreman zaposliti.

 

Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud s pravom odbio osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika J. P.

 

Naime, prema izvješću Zatvora u Z. proizlazi da zatvorenik trenutno izdržava kaznu zatvora zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11., a već je ranije pravomoćno osuđivan zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08.) na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i devet mjeseci, dok je protiv njega u tijeku kazneni postupak zbog istovrsnog kaznenog djela, odnosno kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. u kojem je nepravomoćno osuđen presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 5. studenog 2019. broj K-27/2019. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Uz to, zatvorenik je nedostatno kritičan prema počinjenom kaznenom djelu te nema niti odobrene izvanzatvorske pogodnosti pa sve navedene okolnosti prema navedenom izvješću upućuju na to da je kod zatvorenika i dalje vrlo visok kriminalni povrat. Stoga je mišljenje Zatvora u Z. da prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust treba odbiti.

 

Prema tome, vodeći računa o činjenici da se radi o specijalnom povratniku kod kojeg je vrlo visok rizik od kriminalnog povrata, pravilno je prvostupanjski sud na temelju članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.) odbio prijedlog zatvorenika J. P. za uvjetni otpust. Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik izdrži kaznu zatvora u cijelosti radi uspješne primjene programa izvršavanja kazne zatvora.

 

Kraj takvog stanja stvari, okolnost što zatvorenika čeka posao na slobodi prema pismu namjere koje je priložio te činjenica da bi ga i majka mogla financijski uzdržavati te mu osigurati postpenalni prihvat nemaju odlučnog utjecaja na zaključak ovog suda da svrha kažnjavanja kod zatvorenika nije u potpunosti ostvarena.

 

 

Slijedom svega navedenog, budući da ni ispitivanjem prvostupanjskog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 18. lipnja 2020.