- 1 -              III Kr 24/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 24/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. T. A. Z., zbog kaznenog djela iz čl. 136. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 23. svibnja 2019. broj K-174/2019-34  i presuda Županijskog suda u Osijeku od 8. studenog 2019. broj Kž-686/2019-4, u sjednici održanoj 18. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev os. T. A. Z. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 23. svibnja 2019. broj K-174/2019-34 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 8. studenog 2019. broj Kž-686/2019-4, proglašen je krivim os. T. A. Z. zbog kaznenih djela iz čl. 136. st. 1. i čl. 139. st. 2. KZ/11. te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju  dvije godine.

 

Protiv te presude osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude naznačivši da ga podnosi „temeljem čl. 517. st. 1. toč. 1. i 2. te st. toč. 1. ZKP-a“ s prijedlogom da se „ukine ova sramotna presuda“.

 

Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.).

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) nije osnovan.

 

Osuđenik u zahtjevu prigovara da se „…drugostupanjski sud oglušio na iskaz svjedoka –očevica…koji je u potpunosti pobio optužbu, iskaz oštećene…“, da je „…obrana …pobila iskaz oštećene u 4 stavke…“, da se „…prema iskazima svjedoka i činjeničnom stanju ovo sve nikako nije moglo okvalificirati kao kazneno djelo…“ za koje je „…osuđen na 18 mjeseci.“  te da ni kazneno djelo prijetnje nije ničim dokazano. Navodi da je „…došlo do bitne povrede ZKP-a iz čl. 32. st. 1. toč. 4. i 5. jer je raspravna sutkinja sudjelovala u prijašnjim odlukama kao članica KOV-a…“ pri odlučivanju o istražnom zatvoru te smatra da je „…nepotrebno i neumjesno pozivati se na moju raniju osuđivanost kao i upornost vršenja kaznenih djela…“

 

Prije svega osuđeniku valja ukazati da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnositi samo zbog povreda zakona taksativno navedenih u čl. 517. st. 1. ZKP/08., ili ako je pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom.

 

Iz sadržaja zahtjeva jasno proizlazi da osuđenik problematizira dokazanost predmetnih kaznenih djela te pobija ispravnost utvrđenih činjenica i odluku o kazni, što nije predmet ispitivanja ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

Nadalje, u izričito propisanom katalogu povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08. zbog kojih se zahtjev može podnijeti ne nalazi se i povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 2. (na raspravi sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji se morao izuzeti, čl. 32. st. 1.) ZKP/08. na koju upire osuđenik. Valja reći da je drugostupanjski sud istovjetni prigovor (raspravni sudac odlučivao kao član optužnog vijeća o istražnom zatvoru) naveden u osobnoj žalbi osuđenika omaškom  označio kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1. ZKP/08. umjesto povrede iz toč. 2. iste norme, ali je argumentacija drugostupanjskog suda o neosnovanosti tog žalbenog prigovora zakonita i valjana (str. 3 prvi odlomak presude).

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 18. lipnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.