Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 37 -783/2020-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

 

Poslovni broj: 37 -783/2020-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza smrti I. L. (pok. M.-I.) zv. Š., rođenog ..., a umrlog ... s prebivalištem u M., odlučujući  povodom žalbe zakonskog nasljednika I. L. iz M., kojeg zastupa punomoćnik G. J. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J. L. M. j.t.d. Z., izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj od 3. ožujka 2020. poslovni broj: O-429/2019, 18. lipnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba nasljednika I. L., ukida se rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: O-429/2019 od 3. ožujka 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem u toč.I. izreke I. L. iz M., upućuje se u parnicu protiv sunasljednika L. D. iz M., i M. L. iz M., radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ne ulazi drugi kat i potkrovlje kuće označene kao čest. zgr. 778 k.o. M.-M., anagrafske oznake: M. Toč. II. izreke određeno je da je nasljednik dužan pokrenuti parnicu u roku od 20 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja, te o pokretanju parnice obavijestiti ostavinski sud. Toč. III. izreke određeno da se ostavinski postupak prekida. Toč. IV. izreke određeno je da ako I. L. u određenom mu roku postupi po rješenju suda, prekid postupka će trajati dok parnica ne bude pravomoćno završena, a u toč.V. izreke da ako I. L. u određenom roku ne postupi po rješenju suda, prekinuti će se postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjev glede kojeg je upućen na parnicu.

 

              Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija I. L. (dalje u tekstu: žalitelj) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se na parnicu uputi sunasljednica L. D. ili podredno da se isto ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

              U odgovoru na žalbu L. D. osporava žalbene navode i predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da su u ostavinskom postupku iz pok. I. L. utvrđeni njegovi zakonski nasljednici sin I. L. i kćerke L. D. i M. L. od kojih I. L. tvrdi da u ostavinsku imovinu ne ulazi drugi kat i potkrovlje obiteljske kuće jer je on ulagao u kuću i sudjelovao u troškovima legalizacije kao i da je ostavitelj za života govorio da drugi kat i potkrovlje pripadaju njemu. Osim tog nasljednika da i nasljednica M. L. smatra da drugi kat i potkrovlje ne ulaze u ostavinu dok se takvim navodima usprotivila nasljednica L. D. tvrdnjom da cijela kuća ulazi u ostavinu. Zaključivši da su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine, a da je pravo I. L. manje vjerojatno obzirom jer je označena nekretnina u zemljišnim knjigama u cijelosti upisana na ime i vlasništvo ostavitelja, na temelju čl.224. st.1. i čl.225. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZN) donosi rješenje kao u izreci.

 

              Žalitelj u žalbi u bitnome navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega smatra da bi činjenica da je predmetna nekretnina zemljišnoknjižno vlasništvo ostavitelja upućivalo na zaključak da je pravo žalitelja manje vjerojatno te iznosi razloge zbog kojih smatra da je pravo nasljednice L. D. manje vjerojatno i zbog čega bi nju trebalo uputiti na parnicu.   

 

              U odgovoru na žalbu nasljednica L. D. u bitnome navodi da je prvostupanjski sud poklanjajući vjeru sadržaju upisa u zemljišnoj knjizi donio pravilno rješenje.

 

              Ispitujući pobijano rješenje u pravcu sadržajno istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) koji uporište za svoju primjenu u ostavinskim postupcima nalazi u odredbi čl.175. st.2. ZN-a, ovaj sud nije našao da bi ista bila počinjena budući da je prvostupanjski sud iznio dovoljne razloge za donošenje pobijane odluke te rješenje nema nikakvih nedostataka radi kojih se ne bi moglo ispitati. Ujedno je utvrđeno da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni bilo koja druga bitna povreda odredaba postupka na koje ovaj sud na temelju čl.365. st.2. ZPP-a u vezi čl. 175. st.2. ZN-a pazi po službenoj dužnosti.

 

              Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer jedina odlučna činjenica za pravilnu primjenu materijalnog prava nije niti sporna, a to je da je ostavitelj u zemljišnim knjigama uknjižen vlasnikom nekretnine upisane u zk.ul. 1869 k.o. M. – M. kčbr. 778 zgr. stojna kuća sa 158 m2 i kčbr.1717/5 dvorište sa 245 m2.

 

Međutim, na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo, konkretno odredbu čl.224. st.1. ZN-a umjesto odredbe iz čl.244. st.2. ZN-a. Naime, odredbom čl.224. st.1. ZN-a određeno je da će sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice:1. o kojima ovisi sastav ostavine, 2. o kojima ovisi predmet zapisa, dok je odredbom čl.224. st.2. ZN-a određeno da sud neće prekinuti postupak u slučaju stavka 1. ovog članka, ako su sporne činjenice koje može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava, nego će na temelju predmnjeve da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno uputit će da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku.

 

Odredbom čl.7. st.1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19 – dalje u tekstu: ZZK) određeno je da je zemljišna knjiga javna i može se zahtijevati uvid u zemljišnu knjigu, a stavkom 2. istog članka da se iz zemljišne knjige izdaju izvaci iz glavne knjige i preslike i ispisi iz zbirke isprava. Člankom 8. st.1. ZK-a određeno je su izvaci, ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige javne isprave, dok je stavkom 2. istog članka određeno da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

 

Obzirom da je iz zemljišnoknjižnog izvatka kao javne isprave razvidno da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo ostavitelja u cijelosti te da iz te javne isprave važi presumpcija vlasništva ostavitelja, to prema ocjeni ovog suda nisu ostvarene pretpostavke iz čl.224. st.1. ZN-a za prekid ostavinskog postupka i upućivanja na parnicu bilo kojeg nasljednika, već je pravilnom primjenom čl.224. st.2. ZN-a prvostupanjski sud na temelju predmnjeve vlasništva ostavitelja trebao donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga tko tvrdi suprotno, konkretno žalitelja i nasljednicu M. L., uputiti da svoja prava na predmetnoj nekretnini dokažu u parnici.

 

Zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a na koju pravilnu primjenu ovaj sud na temelju čl.365. st.2. ZPP-a u vezi čl.175. st.2. ZN-a pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom čl.380. toč.3. ZPP-a u vezi čl.175. st.2. ZN-a usvojiti žalbu žalitelja, ukinuti pobijano rješenje u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu koji će u nastavku postupku donijeti rješenje o nasljeđivanju i uputiti žalitelja da svoja prava u svezi predmetne nekretnine ostvari u parnici.

 

U Varaždinu 18. lipnja 2020.

 

 

 

 

Sutkinja

Tanja Novak-Premec

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu