1

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice D. D. iz K., OIB: …, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva R. & O. iz K., protiv tuženika-protutužitelja M. I. A. d.o.o. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. & P. iz Z., radi vraćanja na rad i sudskog raskida radnog odnosa, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 22 Pr-1935/17-28 od 29. prosinca 2017., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice-protutuženice kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 22 Pr-1935/17-28 od 29. prosinca 2017. potvrđuje.

 

Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troška žalbenog postupka i zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljica) kojim je zatražila da se tuženiku-protutužitelju (dalje: tuženik) naloži vratiti tužiteljicu s danom 28. veljače 2015. na rad, i to na radno mjesto predsjednika uprave, kao i da se tuženika obveže nadoknaditi tužiteljici parnični trošak, te je odbijen drugopostavljeni tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila da se naloži tuženiku da s danom 28. veljače 2015. vrati tužiteljicu na rad na poslove i radne zadatke koje je obavljala prije prestanka radnog odnosa temeljem ugovora o radu, a ako toga radnog mjesta više nema na poslove i radne zadatke koji odgovaraju stručnoj spremi, znanju i sposobnosti tužiteljice, uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška, pobliže navedeno točkom I izreke citirane presude.

 

Točkom II izreke prihvaćen je protutužbeni zahtjev i odlučeno da se sudski raskida ugovor o radu sklopljen 30. prosinca 2011. između tužiteljice i tuženika, s danom 28. veljače 2015., s kojim datumom je tužiteljica odjavljena kod tuženika, te je tužiteljica obvezana nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

 

Protiv citirane presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem.

 

Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tužiteljice kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu tužiteljice na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

U ovoj žalbenoj fazi postupka prijeporan je zahtjev tužiteljice za vraćanjem na radno mjesto predsjednika uprave, odnosno, ako toga radnog mjesta više nema na poslove i radne zadatke koji odgovaraju stručnoj spremi, znanju i sposobnosti tužiteljice, te protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu sklopljenog između stranaka, s danom 28. veljače 2015.

 

Nije prijeporno da je u ovoj pravnoj stvari:

 

-presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-638/15-17 od 30. rujna 2016. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zatražila da nije dopuštena odluka tuženika od 29. prosinca 2014. kojom je tuženik kao poslodavac tužiteljici dao poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, kao i odluka tuženika od 9. veljače 2015. kojom je zahtjev tužiteljice za zaštitu prava odbijen kao neosnovan (točka I/1. izreke), da je tuženik obvezan s danom 13. veljače 2014. vratiti tužiteljicu na posao, i to na radno mjesto za koje je sklopila ugovor o radu ili na druge odgovarajuće poslove (točka I/2. izreke), da se tuženiku naloži nadoknaditi tužiteljici troškove ovog postupka s kamatama (točka I/3. izreke), te je tužiteljica obvezana nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II izreke);

 

-da je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-742/2016-2 od 11. listopada 2017. odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-638/15-17 od 30. rujna 2016. djelomično potvrđena u točki I/2. izreke u odnosu na odbiće tužbenog zahtjeva tužiteljice da se tuženiku naloži vratiti tužiteljicu na posao s danom 13. veljače 2014. na radno mjesto za koje je sklopila ugovor o radu – voditelja administrativnih poslova (stavak prvi izreke), a da je djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačena citirana presuda suda prvog stupnja u točki I/1. izreke te je utvrđeno da nije dopuštena odluka tuženika od 29. prosinca 2014. kojom je tuženik kao poslodavac tužiteljici dao poslovni uvjetovani otkaz ugovora o radu, kao i odluka tuženika od 9. veljače 2015. kojom je zahtjev tužiteljice za zaštitu povrijeđenog prava odbijen kao neosnovan (stavak drugi izreke);

 

-da je rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-742/2016-2 od 11. listopada 2017. djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice ukinuta citirana presuda suda prvog stupnja u preostalom dijelu točke I/2. izreke u odnosu na zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži vratiti tužiteljicu na druge odgovarajuće poslove u roku od 8 dana te točkama I/3. i II izreke i u tom je dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;

 

-da je u ponovnom suđenju sud prvog stupnja donio pobijanu presudu poslovni broj 22 Pr-1935/17-28 od 29. prosinca 2017.

 

Ocjenom provedenih dokaza sud prvog stupnja odbija zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad na radno mjesto voditelja administrativnih poslova utvrđenjem da je to radno mjesto ukinuto odlukom tuženika o reorganizaciji koja je 6. siječnja 2015. stupila na snagu. Ocjenom iskaza z.z. tuženika utvrđuje da kod tuženika ne postoji potreba za radom tužiteljice na bilo kojem radnom mjestu i da tuženik od 30. studenoga 2017. nema zaposlenu ni jednu osobu, time da je posljednji zaposlenik do tog datuma bio D. A..

 

Stoga, cijeneći da tužiteljica nije imala prigovore na iskaz z.z. tuženika, niti je u ovom postupku tvrdila ili dokazivala suprotno, da tužiteljica ni nema pravnu osnovu temeljem koje bi tražila da je poslodavac vrati na radno mjesto predsjednika uprave, budući da su posljednji poslovi koje je tužiteljica obavljala kod tuženika prije donošenja odluke o otkazu od 29. prosinca 2014. bili drugi poslovi, odnosno poslovi voditelja administrativnih poslova, koji su nesporno ukinuti, kao i da se tužiteljica nije izjasnila na koje bi druge odgovarajuće poslove tražila vraćanje na rad, odbija prvo i drugopostavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

Posljedično navedenom, nalazeći da kod tuženika nema mogućnosti rasporeda tužiteljice na njezino ranije radno mjesto, a niti na neko drugo odgovarajuće radno mjesto, jer je utvrđeno da tuženik nema zaposlenu ni jednu osobu, sud pozivom na odredbu iz čl. 125. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZR) prihvaća protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu, budući da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa tužiteljice nije moguć, a navedeno s danom 28. veljače 2015., s kojim datumom je tužiteljica odjavljena s obveznih osiguranja.

 

Odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbe iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa).

 

Nisu osnovani žalbeni navodi da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP-a, budući da je pobijana presuda donesena ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Nije počinjena ni apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je presudu moguće ispitati.

 

Na zakonitost pobijane presude nije od utjecaja ni dio obrazloženja presude kojom sud prvog stupnja ne prihvaća utvrđenja ovoga Županijskog suda iz presude i rješenja poslovni broj Gž R-742/2016-2 od 11. listopada 2017.

 

Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Odlučno je, a što proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja da je radno mjesto na kojem je tužiteljica radila do donošenja odluka o otkazu ugovora o radu od 29. prosinca 2014., a to su poslovi voditelja administrativnih poslova, ukinuti, pa tužiteljicu nije moguće vratiti na to radno mjesto. Utvrđeno je i da kod tuženika od 30. studenoga 2017. nije zaposlena ni jedna osoba, te da tužiteljicu nije moguće vratiti na drugo radno mjesto odgovarajuće njezinoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima, niti je tužiteljica navela poslove kojeg radnog mjesta bi mogla obavljati kod tuženika.

 

Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice pravilno odbijen kao neosnovan.

 

Pravilno je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu sklopljenog između stranaka s danom 28. veljače 2015. kada je tužiteljica odjavljena s obveznih osiguranja, a budući da s obzirom na prethodno izložena utvrđenja, nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć već samom objektivnom činjenicom nepostojanja odgovarajućeg radnog mjesta na kojem bi tužiteljica mogla raditi.

 

Pravilna je i odluka o parničnom trošku utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tbr. 7. toč. 2. Tarife.

 

Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspjela, dok tuženiku trošak sastava odgovora na žalbu nije dosuđen pozivom na odredbu iz čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 17. lipnja 2020.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Duško Abramović v.r.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

 

Svetlana Popović