- 1 -              Revr 1335/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1335/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. A. iz P., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. Š., N. T. i L. Š. iz P., protiv tuženika H. C. d.o.o., iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva S. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanje na rad, rješavajući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-203/2016-2 od 2. lipnja 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama broj Pr-237/15 od 21. ožujka 2016., u sjednici održanoj 17. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e :

 

I. Revizija se prihvaća, preinačuje se presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-203/2016-2 od 2. lipnja 2016. i sudi:

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, broj Pr-237/15 od 21. ožujka 2016. u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 3.500,00 kuna, u roku 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev što glasi:

 

Poništava se kao nezakonita i nepravilna Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu br. 2265-3 od 27. kolovoza 2014. godine, utvrđuje da je otkaz tuženika kao poslodavca nedopušten, da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika, pa se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na posao, te mu naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kuna sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5% poena, sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u svoti od 2.500,00 u roku 8 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja te je odlučeno:

 

„Poništava se kao nezakonita i nepravilna Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu br. 2265-3 od 27. kolovoza 2014., utvrđuje da je otkaz tuženika kao poslodavca nedopušten, da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika, pa se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na posao u roku od 8 dana.

 

              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kuna sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. nadalje do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 8 dana.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku, pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti u cijelosti donesenu presudu suda drugog stupnja i odbaciti tužbu, podredno ukinuti u cijelosti presudu suda drugog stupnja i predmet vratiti na ponovno suđenje, te preinačiti u smislu revizijskih navoda na način da se tužitelj odbije sa tužbenim zahtjevom, uz naknadu troška revizije.

 

Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode te predlaže istu odbiti.

 

Revizija je osnovana.

 

Postupajući prema odredbi članka 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda je razumljiva te se pravilnost iste može ispitati jer sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi nisu proturječni i nerazumljivi. To što je izraženo pravno shvaćanje suda drugog stupnja o nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu pogrešno, ne čini presudu nerazumljivom, već je posljedica pogrešne primjene materijalnog prava, o čemu će u nastavku ove presude biti riječi.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika od 27. kolovoza 2014. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, te posljedično tome zahtjev za vraćanje na rad.

 

Nižestupanjski sudovi su utvrdili:

 

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu rukovatelja manevre,

- da je odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 27. kolovoza 2014. tužitelju dat otkaz, jer je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu - rukovatelja manevre P.,

- da je tuženik izradio prijedlog Programa zbrinjavanja kolektivnog viška radnika H. C. d.o.o.,

- da je Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područni ured Z. odobrio dostavljeni Program,

- da je tuženik zaključio dana 5. veljače 2014. Kolektivni ugovor H. C. d.o.o.,

- da je tuženik donio novi Pravilnik o organizaciji H. C. d.o.o. 31. siječnja 2014. sa novom sistematizacijom radnih mjesta, kojim je za radno mjesto rukovatelj manevre propisana NSS/SSS tehničkog smjera, radno iskustvo dva mjeseca te položen stručni ispit,

- da je Pravilnikom tuženika iz 2014. broj izvršitelja radnog mjesta manevriste na području S. i P., a kojem pripada tužitelj, smanjen sa 69 mjesta rada na 30 mjesta rada,

- da je tuženik prilikom određivanja kriterija za utvrđivanje viška radnika temeljem odredbe članka 73. Kolektivnog ugovora H. C. d.o.o. dao prednost stručnoj spremi.

 

Prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim. Prema razlozima sadržanim u obrazloženju presude suda prvog stupnja, Pravilnikom o organizaciji tuženika koji se primjenjuje od 1. ožujka 2014. smanjen je broj djelatnika na radnom mjestu rukovatelja manevre, a iz dostavljenih podataka usporednih radnika J. Z., N. P., R. J. i D. U. u odnosu na tužitelja proizlazi da svi imaju potreban stupanj obrazovanja (NSS tehničkog smjera), osim tužitelja koji ima završenu samo osnovanu školu. Kako je za konkretno radno mjesto Pravilnikom o organizaciji propisana NSS/SSS tehničkog smjera, dok tužitelj ima završenu osnovnu školu, sud prvog stupnja zaključio je da tužitelj nema propisanu stručnu spremu za radno mjesto rukovatelja manevre te da navedeni radnici koji nisu utvrđeni tehnološkim viškom imaju potrebnu stručnu spremu. S obzirom na navedeno, sud prvog stupnja je zaključio da je tuženik vodeći računa o kriterijima propisanim odredbama članka 73. Kolektivnog ugovora H. C. d.o.o. (dalje: KU) i odredbama članka 115. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR) dokazao opravdanost poslovno uvjetovanog otkaza danog tužitelju.

 

Sud drugog stupnja suprotno navedenom, na temelju isprava u spisu, ocjenjuje kako usporedni radnici tuženika J. Z., N. P., R. J. i D. U., imaju nižu stručnu spremu kao i tužitelj, položen stručni ispit kod tuženika za obavljanje poslova na radnom mjestu rukovatelja manevre, jedino radnik J. V. ima srednju stručnu spremu – SSS, jer ima od obrazovne ustanove srednje tehničke škole svjedodžbu o završenom četverogodišnjem školovanju za zanimanje tehničar za željeznički promet za stjecanje srednje stručne spreme te potvrdu o položenom stručnom ispitu za manevristu. Na temelju navedenog sud drugog stupnja zaključuje da nije točno da tužitelj ne zadovoljava uvjete stručne spreme propisane Pravilnikom o organizaciji H. C. d.o.o, jer je Pravilnikom propisana SSS/NSS koju spremu tužitelj ima, a nižu stručnu spremu i položen stručni ispit za samostalno obavljanje poslova i zadataka na radnom mjestu rukovatelja manevre imaju i ostali usporedni radnici, zbog čega ocjenjuje pogrešnim zaključak suda prvog stupnja o tome kako je tuženik odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju donio u skladu s odredbama članka 115. stavak 1. točka 1. i 2. ZR. Zbog navedenog, pobijanom presudom, sud drugog stupnja je preinačio presudu suda prvog stupnja i prihvatio tužbeni zahtjev, odnosno odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju utvrdio nedopuštenom.

 

Takvo pravno shvaćanje suda drugog stupnja ovaj sud ocjenjuje pogrešnim, a posljedica je pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Prema odredbi članka 115. stavak 1. točka 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

Odredbom članka 115. stavak 2. ZR propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

Autonomno pravo poslodavca je da odluči kojem će kriteriju dati prednost, pa je u konkretnom slučaju tuženik dao prednost stručnoj spremi.

 

Prema odredbama članka 72. KU jedan od razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu je smanjenje broja izvršitelja na radnom mjestu, u kojem slučaju se primjenjuju kriteriji propisani odredbama članka 73. KU.

 

Prema odredbi članka 73. stavak 3. KU ako se sistematizirani broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu unutar organizacijske jedinice smanjuje, tehnološko višak su radnici koji ne obavljaju poslove uredno, skloni su uživanju alkohola ili opojnih droga ili ne ispunjavaju propisane uvjete iz sistematizacije.

 

Prema odredbi članka 20. stavak 1. Pravilnika tuženika jedan od uvjeta za rad na pojedinom radnom mjestu je stručna sprema, radno iskustvo, stručni ili drugi ispit, potrebni strani jezik, te drugi uvjeti koji su potrebni za obavljanje određenih poslova (poslovi s posebnim uvjetima). Pod stručnom spremom podrazumijevaju se niža, srednja, viša ili visoka stručna sprema (stavak 3.). Iznimno, na najjednostavnije poslove (SSS/NSS) može biti raspoređen radnik koji ima završenu osnovanu školu (stavak 4.).

 

S obzirom na sadržaj citiranih odredbi, proizlazi da je stručna sprema propisana kao jedan od uvjeta za rad na određenom radnom mjestu kod tuženika definirana stupnjem završenog školovanja, koja je za radno mjesto manevrista propisana kao srednja stručna sprema, odnosno niža stručna sprema, a što nije završena samo osnovna škola kojom se stječe tek osnovno školsko obrazovanje koje nema sadržaj stručnog obrazovanja koje se stječe pohađanjem određene škole, u slučaju radnog mjesta manevrista pohađanjem škole tehničke struke (tako i ovaj sud u odluci br. Revr-325/17 od 27. lipnja 2017.).

 

Usporedni radnici, s kojima je tužitelj bio uspoređivan imaju viši stupanj obrazovanja od tužitelja, budući da tužitelj sa završenom osnovnom školom i završenim jednim razredom opće srednje škole, nema stečenu stručnu spremu tehničkog smjera, za razliku od usporednih radnika sa završenim I., II. i III. stupnjem obrazovanja tehničkog smjera u srednjoškolskim obrazovnim ustanovama.

 

Zbog toga je pogrešan zaključak suda drugog stupnja kako tužitelj koji ima završenu samo osnovnu školu, završen jedan razred opće srednje škole i položen stručni ispit ispunjava uvjete stručne spreme propisane Pravilnikom tuženika.

 

Do primjene odredbe članka 20. stavak 4. Pravilnika tuženika, koja predviđa mogućnost raspoređivanja radnika koji ima završenu samo osnovnu školu iznimno na najjednostavnije poslove, dolazi samo onda kada među postojećim radnicima tuženika za takvo najjednostavnije radno mjesto, nema radnika sa propisanom stručnom spremom.

 

Kako tužitelj nije ispunio kriterije propisanih uvjeta sistematizacije u smislu da nema traženu stručnu spremu, stoga je ocijeniti kako je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju zakonita i dopuštena, zbog čega je, a na temelju odredbe članka 395. stavak 1. ZPP trebalo preinačenjem pobijane presude odbiti zahtjev tužitelja.

 

Tuženik je uspio sa revizijom, pa je ovaj sud sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP odlučio o troškovima cijelog postupka (točka II. izreke).

 

Uz trošak određen pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama broj Pr-237/15 od 21. ožujka 2016. (članak 154. stavak 1. ZPP) tuženiku je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP dosuđen i trošak revizije: zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 10. t. 6. i Tbr. 42. Tarife). Dakle tuženiku je ukupno priznat trošak cijelog postupka u iznosu od 3.500,00 kuna.

 

Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 1.200,00 kuna jer spisu ne prileži dokaz da je ista plaćena.

 

Zagreb, 17. lipnja 2020.