1

Poslovni broj: Gž Ovr-405/2020-2

 

Poslovni broj: Gž Ovr-405/2020-2

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja D. B., OIB..., iz E., L., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog uredu B. G., D. C., K. B. i N. M. J., odvjetnicima iz R., protiv ovršenika B. B., OIB... i ovršenice D. B. M., OIB..., oboje iz K., oboje zastupani po Odvjetničkom društvu P. & P. j.t.d. iz R., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika, protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-804/2019 od 24. listopada 2019. godine, 17. lipnja 2020.,

 

riješio je

 

Žalba ovršenika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-804/2019 od 24. listopada 2019. godine.

Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na žalbu ovršenika.

 

Obrazloženje

 

Sud prvog stupnja donio je rješenje o ovrsi kojim je radi naplate novčane tražbine odredio ovrhu na nekretnini ovršenika upisanoj u zk.ul.br. 2876 k.o. K. i označenu kao kčbr. 7912/3 u naravi kuća, gospodarska zgrada, cisterna, dvorište i pašnjak površine 827 m2.

 

Protiv rješenja o ovrsi pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijeli su ovršenici dana 15. studenog 2019. godine zbog svih žalbenih razloga iz čl. 50. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17 – dalje u tekstu: OZ), te zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači rješenje o ovrsi na način da odbije ovršni zahtjev ili da isto ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na žalbu podnio je ovrhovoditelj dana 18. prosinca 2019. godine u kojem osporava navode žalbe u cijelosti te potražuje iznos troškova odgovora na žalbu ovršenika.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Rijeci broj P-3/2017-23 od 4. prosinca 2017. godine, kojom presudom je, a povodom tužbe ovrhovoditelja kao tužitelja protiv D. B. te B. B. i D. B. M., ovdje ovršenika, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, utvrđeno da Ugovor o darovanju koji je sklopljen i ovjeren dana 31. prosinca 2013. godine pod brojem OV-5149/13-Vi, gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku-dužniku u iznosu od 134.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate po srednjem tečaju HNB-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2016. godine, presuđeno je da su tuženici dužni dopustiti da tužitelj svoju tražbinu prema 1. tuženiku (D. B.) namiri prodajom nekretnine označene kao čkbr. 7912/3, zk.ul.br. 2876 k.o. K., u naravi kuća, gospodarska zgrada, cisterna, dvorište, pašnjak, površine 827 m2, te je naloženo tuženicima da tužitelju naknade solidarno parnični trošak u iznosu od 76.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog ovrhovoditelja, a ovršenici su protiv rješenja o ovrsi izjavili žalbu. U svojoj žalbi ovršenici navode kako istu podnose temeljem čl. 50. OZ-a, dok se sadržajno ne pozivaju niti na jedan razlog iz čl. 50. OZ-a, već ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11., 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) koji se primjenjuje i u ovršnim postupcima temeljem čl. 21. st. 1. OZ-a, jer da rješenje o ovrsi ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Nedostaci zbog kojih se rješenje o ovrsi ne može ispitati da se sastoje u tome što je prvostupanjski sud predloženu ovrhu odredio otiskivanjem štambilja na prijedlog za ovrhu, umjesto da je donio rješenje o ovrsi u kojem bi dao obrazloženje zbog čega prihvaća prijedlog za ovrhu.

Ovo stoga što je u priloženom izvatku iz zemljišne knjige za nekretninu na kojoj se traži ovrha vidljivo kako je upisana plomba pod brojem Z-2698/2018, dok je prijedlog za ovrhu podnesen 14. lipnja 2019. godine, dakle nakon upisane plombe, pa da kako se iz izvatka iz zemljišne knjige ne može iščitati sadržaj iste, da je sud dužan obrazložiti doneseno rješenje o ovrsi. Pri tome se poziva na presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ovr-1532/2017-2 od 2. svibnja 2018. godine u kojoj je zauzet stav da o prijedlogu za ovrhu prvostupanjski sud nije mogao odlučiti otiskivanjem štambilje na prijedlog za ovrhu, već donošenjem rješenja koje mora biti obrazloženo u situaciji kada su prije podnošenja prijedloga za ovrhu u zemljišnoj knjizi bile označene dvije aktivne plombe i to upis zabilježbe pokretanja ovršnog postupka i upis uknjižbe prava vlasništva u korist treće osobe.

Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu na koju se pozivaju ovršenici, te se ne radi o situaciji koja je postojala u predmetu Županijskog suda u Rijeci na koji se pozivaju ovršenici u žalbi.

Nije točno da ovršenici ne znaju na što se odnosi plomba broj Z-2698/2018 s obzirom da iz izvatka iz zemljišne knjige koji je priložen uz prijedlog za ovrhu jasno proizlazi da se radi o zabilježbi tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, dakle, zabilježbe tužbe povodom koje je donesena presuda broj P-3/2017-23 od 4. prosinca 2017. godine, koja je upravo ovršna isprava u ovom postupku.

U konkretnom slučaju radi se o zabilježbi spora iz kojeg proizlazi ovršna isprava i ta zabilježba nije ni od kakvog pravnog utjecaja na provođenje ovrhe, odnosno na donošenje rješenja o ovrsi.

Ovršenici nadalje navode da je prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti jer da isti ne sadrži sve zakonom propisane sastojke, odnosno da nije pravilno označen predmet ovrhe zbog toga što je ovrha zatražena na suvlasničkim dijelovima ovršenika pri čemu ti dijelovi nisu brojčano određeni.

Ni ovo nije razlog zbog kojeg ovrhu ne bi bilo moguće donijeti s obzirom da iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da su na nekretnini koja je predmet ovrhe ovršenici upisani kao suvlasnici svaki u ½ dijela, nema drugih upisanih suvlasnika, te da su upravo ovršenici kao tuženici iz postupka broj P-3/2017 dužni trpjeti namirenje tražbine ovrhovoditelja prodajom navedene nekretnine koja je u njihovom suvlasništvu.

Nadalje, ovršenici ocjenjuju da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da prilikom razmatranja prijedloga za ovrhu nije cijenio okolnosti navedene u čl. 80.b st. 2. OZ-a osobito da nije utvrdio je li u konkretnom slučaju došlo do narušavanja pravične ravnoteže između stranaka osobito stoga što nije ocijenio služi li ta nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te imaju li ovršenici drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da zadovolje svoje potrebe. Ocjena je ovršenika da kako je to njihova jedina nekretnina i služi za stanovanje i zadovoljenje njihovih osnovnih životnih potreba, da je narušena ravnoteža između stranaka. Ističe se i prigovor prava na dom.

Prema odredbi čl. 80.b st. 2. i 3. OZ-a, ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 20.000,00 kn, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz st. 2. ovog članka, sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito: - je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, - je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, - služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji, - ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga, - je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

Po ocjeni ovog suda, a polazeći od sadržaja ovršne isprave, ovršni sud ne bi mogao primijeniti odredbu čl. 80.b st. 2. i 3. OZ-a.

Ovršna isprava je presuda donesena u postupku radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji u kojoj je izričito navedeno da su tuženici, među kojima su i ovršenici, u čije vlasništvo je Ugovorom o darovanju za koji je utvrđen da gubi učinak do vrijednosti novčanog potraživanja ovrhovoditelja kao tužitelja prešla predmetna nekretnina, dužni trpjeti da svoje potraživanje tužitelj kao ovrhovoditelj namiri upravo iz nekretnine na kojoj je i zatražena ovrha, odnosno nekretnine koja je darovana.

Dakle, ovrhovoditelj nema druge mogućnosti, odnosno ne može na temelju navedene ovršne isprave zatražiti ovrhu na drugim predmetima ili sredstvima ovrhe, niti može zatražiti ovrhu na nekoj drugoj nekretnini ovršenika ako bi ovršenici istu imali, zbog čega bi ako bi sud donio odluku iz st. 2. čl. 80.b OZ-a, ovrhovoditelj bio u situaciji da svoju tražbinu ni na koji način ne može namiriti od ovršenika čime bi se u cijelosti izgubila svrha vođenja ovakve vrste parničnog postupka u kojem ako se utvrdi da određeni pravni posao gubi pravni učinak, vjerovnik se može naplatiti samo iz onog predmeta koji je bio predmet pravnog posla koji je izgubio pravni učinak u dijelu koji je potreban za namirenje vjerovnika.

Što se tiče prigovora prava na dom, taj prigovor su ovršenici trebali istaći u parničnom postupku iz kojeg proizlazi isprava, odnosno sudska odluka na temelju koje je određeno da su dužni trpjeti da ovrhovoditelj svoju tražbinu namiri prodajom njihove nekretnine na kojoj oni, kako to tvrde u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a to su nesporno mogli isticati i u parničnom postupku, što nisu učinili, stanuju i tu nekretninu smatraju svojim domom.

U odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1.-11. OZ-a, ovaj sud je ispitao pobijanu odluku samo u odnosu na žalbene razloge iz toč. 1., 3. i 5. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, te je ocijenio da ne postoji ni jedan od žalbenih razloga na koje se pazi po službenoj dužnosti.

Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu ovršenika primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu ovršenika te zatražio naknadu troškova, a po ocjeni ovog suda kako se ne radi o nužnom trošku u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, to je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na žalbu ovršenika.

 

Koprivnica, 17. lipnja 2020.