1

                            Poslovni broj: Gž-972/2019-2

Poslovni broj: Gž-972/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. b. d.d., K., OIB …, zastupanog po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda L. J. P. i I. M., odvjetnicima iz K., protiv tuženika S. J. iz V., OIB … i V. S. iz P., OIB …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice V. S. protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj P-495/2019-42 (ranije: P-652/2017) od 19. travnja 2019. godine, 17. lipnja 2020.,

p r e s u d i o    j e    

Odbija se žalba tuženice V. S. kao neosnovana i u odnosu na nju potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj P-495/2019-42 (ranije: P-652/2017) od 19. travnja 2019. godine.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

„I." Tuženici S. J., V., OIB: … i V. S., P., OIB: … dužni su tužitelju P. b. d.d. K., solidarno platiti 259,52 kuna sa zateznom zateznom kamatom u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena od 20. rujna 2017. do plateža, kao i iznos od 2.703,07 € u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Banke na dan uplate, što na dan 19. rujna 2017. iznos 20.685.87 kuna i sa zakonskom zateznom kamatom u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena od 20. rujna 2017. do plateža, te su dužni solidarno tužitelju naknaditi parnični trošak od 9.466,96 kuna sa zakonskom zateznom kamatom u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena od 19. travnja 2019. do plateža, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se tužitelj s preostalim zatraženim parničnim troškom od 1.662,50 kune kao s neosnovanim.“

Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica V. S. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da sud uvaži njezinu žalbu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući presudu suda prvog stupnja po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) u povodu žalbe tuženice V. S. utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da se tražbina tužitelja odnosi na dug po tekućem računu kojeg je pravni prednik tuženika J. J. imao prema tužitelju.

Kao nesporne činjenice sud utvrđuje da su tuženici zakonski nasljednici sada pok. J. J. i to tuženik S. J. sin je ostavitelja, a tuženica V. S. izvanbračna supruga. Ostavinsku imovinu naslijedili su tuženici na temelju zakona i sporazuma na način da je tuženica V. S. proglašena nasljednicom u odnosu na neutvrđeni iznos potraživanja prema zavodu po osnovi neisplaćene mirovine, prema ministarstvu po osnovi prava na osobnu invalidninu, dok je sva ostala pokretna i nepokretna imovina pripala u nasljedstvo tuženiku S. J.. Među strankama nije bila sporna visina utuženog potraživanja koja je proizlazila iz poslovne dokumentacije tužitelja.

Tuženica V. S. osporavala je tužbeni zahtjev tvrdeći da je utužena novčana tražbina iznad visine stvarno naslijeđene imovine prema rješenju o nasljeđivanju, zbog čega ona može odgovarati za dugove ostavitelja samo do visine onoga što je faktično naslijedila.

Primjenjujući odredbu čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 – dalje: ZN) sud utvrđuje da su tuženici solidarno odgovorni za dug ostavitelja prema tužitelju jer je utvrdio da ukupna vrijednost ostavinske imovine sada pok. J. J. iznosi 257.753,99 kn, slijedom čega su tuženici naslijedili svaki ostavinsku imovinu u vrijednosti od 128.876,99 kn. Sud također utvrđuje da je tuženica V. S. prihvatila nasljedstvo temeljem zakona nakon čega se o podjeli ostavinske imovine sporazumjela s tuženikom S. J., kao sunasljednikom, zbog čega solidarno odgovara s njim za dugove ostavitelja. Sud iznosi pravni stav da se je tuženica V. S. mogla osloboditi svoje obveze plaćanja dugova jedino u slučaju da se odrekla nasljedstva koje joj je pripadalo temeljem zakona, što u konkretnom slučaju nije učinila.

O troškovima postupka sud prvog stupnja odlučio  je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarifa) te je obvezao tuženike da solidarno tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 9.466,96 kn.

Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

U podnesenoj žalbi tuženica V. S. osporava utvrđenje suda prvog stupnja da bi solidarno bila u obvezi platiti tužitelju dug sada pok. J. J. tvrdeći da je naslijedila isključivo neisplaćenu mirovinu u iznosu od 849,49 kn te smatra da bi zbog toga bila u obvezi tužitelju platiti samo 0,33% dugovanja.

Žalbene tvrdnje tuženice V. S. nisu osnovane jer je odlučujući o tužbenom zahtjevu sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 139. st. 4. ZN-a, koji propisuje da kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Kako je u postupku sud utvrdio da je tuženica V. S. prihvatila nasljedstvo koje joj je pripadalo temeljem zakona, a vrijednost ½ ostavinske imovine sada pok. J. J., koja je po zakonu pripala žaliteljici, iznosi 128.876,99 kn, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je i žaliteljica solidarno sa tuženikom S. J. u obvezi podmiriti dug tužitelju koji ukupno iznosi manje od vrijednosti naslijeđene imovine (259,52 kn sa zakonskim zateznim kamatama te 20.685,87 kn sa zakonskom zateznom kamatom) a činjenica što se je nakon prihvaćanja nasljedstva žaliteljica sa sunasljednikom sporazumjela o diobi nasljedstva, ne utječe na njezinu obvezu podmirenja dugova ostavitelja u smislu citirane odredbe čl. 139. st. 4. ZN-a.

Iako tuženica V. S. u žalbi ne iznosi činjenice o tome zbog čega odluka o parničnim troškovima ne bi bila pravilna, ovaj sud je u tom dijelu ispitao pravilnost primjene materijalnog prava te je utvrđeno da je sud pravilno o parničnim troškovima odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 161. st. 3. ZPP-a te primjenom Tarife kada je obvezao tuženike da solidarno plate parnične troškove tužitelju u iznosu od 9.466,96 kn.

Iz obrazloženih razloga žalbu tuženice V. S. trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Koprivnica, 17. lipnja 2020.