1

                            Broj: Jž-972/2020

 

                              U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E       Broj: Jž-972/2020

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.R., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 10. ožujka 2019., broj: 42. Pp J-146/2019, u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se žalba okr. D.R. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okr. D.R. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

             

Obrazloženje

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 10. ožujka 2019., broj: 42. Pp J-146/2019, proglašen je krivim okr. D.R. da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana te na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda tako da se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa na vrijeme od 1 (jedne) godine pod uvjetom da okrivljenik u navedenom roku provjeravanja ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

 

U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu isti u iznosu od 100,00 kuna. 

 

              Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice Sanje Vukmanović naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,  s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik u žalbi navodi da presuda na sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno ti razlozi da su nepotpuni i nejasni  tako da se ne može ispitati, a čime, iako to nije izrijekom u žalbi naveo, presudu pobija zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona.

 

Međutim, ovakvi žalbeni navodi o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka izneseni su potpuno paušalno bez navođenja ikakvih konkretnih okolnosti i razloga u čemu bi se ta povreda sastojala, radi čega se ova žalbena tvrdnja niti nije mogla ispitati i ovaj sud ju smatra paušalno iznesenom a time i neosnovanom.

 

U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ističe da nije priznao djelo, a da niti svjedokinje G.R. i H.R. ne opisuju fizički napad na maloljetno dijete jer „lakše udaro držalicom metle po nogama“ ne znači da je okrivljenik imao namjeru fizički napadati već samo probuditi dijete G., koje nije bilo dvije noći i dva dana doma, a majka H. da navodi kako misli da je bila u alkoholiziranom stanju, a sama oštećenica da ne opisuje fizički napad već samo opisuje protivljenje ocu da ustane iz kreveta.

 

Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

 

Naime, prvostupanjski sud je izvršio potpunu i pravilnu ocjenu i analizu izvedenih dokaza, kako samih za sebe tako i u međusobnoj svezi, što je na stranici 5, 6 i 7 pobijane presude detaljno i valjano obrazložio. Razloge prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud i radi nepotrebnog ponavljanja žalitelj se upućuje na iste.

 

Ovdje je potrebno istaknuti, a u odnosu na žalbene navode u kojima se ističe da niti sama oštećena ne opisuje fizički napad već samo protivljenje ocu da ustane iz kreveta, da potpuno pogrešno žalitelj tumači iskaz u postupku ispitane svjedokinje oštećene G.R. obzirom da je isti iskazala „…kritične zgode doista se zbio događaj nemile naravi i radilo se o nasilničkom ponašanju od strane oca odnosno okrivljenika prema njoj…a kako se i dalje nije željela ustati, tada ju je nekoliko puta lakše udario držalicom metle po nogama….po ustajanju je demonstrativno napustila kuću i pozvala policiju jer više nije željela trpjeti takvo osorno i agresivno ponašanje oca…“, pa iz takvog iskaza svjedokinje oštećene jasno proizlazi da se radilo o fizičkom nasilju počinjenom od strane oca prema njoj, a nikako o namjeri oca da probudi dijete odnosno oštećenu G.. Potpuno je neživotno i neprihvatljivo tumačenje ponašanja okrivljenika kao njegovu namjeru buđenja maloljetne kćeri G..

 

Isto tako dio iskaza svjedokinje oštećene G.R. u kojem navodi „…tada ju je nekoliko puta lakše udario držalicom metle po nogama…“ ne dovodi u sumnju postojanje fizičkog odnosno tjelesnog nasilje obzirom da za taj oblik nasilja nije nužno da se radi o snažnim udarcima.

 

Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

             

Cijeneći sve okolnosti relevantne za odmjeravanje prekršajnopravne sankcije, a naročito značaj i pogibeljnost počinjenog prekršaja, stanovište je ovog suda da je sankcija koja čini prijetnju zatvorom i više nego primjerena prekršajnopravna sankcija.

 

Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od 15 dana te primijenjena uvjetna osuda, dakle, sankcija koja čini prijetnju zatvorom, primjerena stupnju njegove krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude

U Zagrebu 17. lipnja 2020.

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, oštećenicu, braniteljicu i tužitelja.