Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -

 

Broj:Jž-780/2020

 

 

  

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Jž-780/2020

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

 

ZAGREB

 

 

U  IME  REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud  Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:

Branke Mašić predsjednice vijeća, te Renate Popović i Siniše Senjanovića članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljene M.P. i dr.  zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17), odlučujući o žalbama prvookrivljene M.P. zastupane po branitelju I.V. odvjetniku iz S. i drugookrivljene I.M., podnijetih protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu od 20. ožujka 2020., broj:  10. Pp  J-3067/19, na sjednici vijeća održanoj dana 17. lipnja 2020.

 

  P r e s u d i o    j  e

             

I              Odbijaju se kao neosnovane žalbe prvookrivljene M.P. i drugookrivljene I.M. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II              Na temelju članka 139. stavka 6. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), prvookrivljena M.P. i drugookrivljena I.M. se oslobađaju obaveze plaćanje paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje:

 

Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu od 20. ožujka 2020., broj:  10. Pp  J-3067/19 proglašene su krivima prvookrivljena M.P. i drugookrivljena I.M. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, te im je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kn svakoj, u koji iznos im je uračunato i vrijeme na koje su bile lišene slobode od 15.4.2019. u 00,30 sati do 15.4.2019. u 13,20 sati kao jedan dan zatvora, odnosno 300,00 kuna tako da imaju za platiti još po 1.200,00 kuna i upozorene su na pogodnost plaćanja 2/3 kazne u danom roku u kojem se slučaju novčana kazna smatra plaćenom u cijelosti.

 

Istom presudom okrivljenice su obvezane na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kn svaka.

 

Protiv prvostupanjske presude okrivljenice su podnijele žalbe.

 

Prvookrivljena M.P. je žalbu podnijela po branitelju zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka.

 

Drugookrivljena I.M. je žalbu podnijela zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke suda o kazni.

 

Žaliteljice predlažu da se njihova žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenica, niti su počinjene one bitne povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Žaliteljice u bitnom pobijanu presudu smatraju nezakonitom, tvrdeći da su se njihovi međusobni odnosi u potpunosti popravili i da više nema sukoba pa da je novčana kazna previsoka.

 

Prvookrivljena M.P. smatra da je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima, smatra da je prekoračen optužni prijedlog jer činjenični opis  istog ne odgovara izreci pobijane presude, negira da se radilo o nasilju već o uobičajenom zahtjevu roditelja prema djeci da pomognu ili obave neke poslove u kućanstvu, a ona to izbjegavaju.

 

Neosnovani su i paušalni žalbeni navodi da je izreka presude kontradiktorna obrazloženju, te da je prekoračen optužni prijedlog jer sitne izmjene u činjeničnom opisu koje je radi jasnijeg opisa djela učinio prvostupanjski sud ne predstavljaju prekoračenje optužnog prijedloga jer ni u čemu ne predstavljaju više inkriminacije od onog u optužnom aktu.

 

Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi ove žaliteljice kako je odluka o krivnji kontradiktorna dokazima provedenim u postupku ukazujući na socijalnu anamnezu centra za socijalnu skrb Centra za socijalnu skrb Split, Podružnica Solin, jer unatoč tome što su sadašnju situaciju ocijenili boljom, u vrijeme počinjenja prekršaja jasno su utvrđeni sukobi, prijavljivanje majke od strane kćeri i neadekvatni i hladni odnosi između majke i obje kćeri.

 

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je sukob između okrivljenica majke i kćeri navedene zgode bio više od obične svađe, više od međusobnog vikanja jer je došlo i do primjene fizičke sile međusobnim naguravanjem. Nesporno je utvrđeno da je ovaj sukob rezultirao uznemirenošću i uplakanošću obje okrivljenice, ali i da se radi o kulminaciji sukoba koji su svakodnevno trajali. Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenica za prekršaj koji im je stavljen na teret.

 

To što je u međuvremenu došlo do promjene u odnosima između okrivljenica je za svaku pohvalu, a vjerojatno je i sam sudski postupak pridonio kritičnijem odnosu svake okrivljenice prema (ne)prihvatljivosti ovakvog ponašanja.

 

Prvostupanjski sud je dao valjane i ovom sudu prihvatljive razloge za svoju odluku, za ocjenu dokaza i naročito za intervenciju u činjenični opis izreke kojom i po ocjeni ovog suda nije prekoračio optužbu održavši i subjektivni i objektivni identitet optužbe.

 

Ispitujući potom odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti odlučne za odluku o kazni  te je opravdano olakotne okolnosti dosadašnju nekažnjavanost, izostanak težih posljedica, naknadnu izmirenost, izostanak pritužbi cijenio kao osobito olakotne i objema okrivljenicama izrekao znatno ublaženu novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj. I ovaj sud smatra da je tako izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja da se utječe na okrivljenice da više ne čine prekršaje ali i da se njome utječe na ostale počinitelje ovakvih prekršaja.

 

Pravilno je prvostupanjski sud na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u novčane kazne uračunao vrijeme koje su okrivljenice provele u uhićenju, te ih je upozorio na zakonsku pogodnost plaćanja 2/3 novčane kazne u paricijskom roku.

 

Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka je pravilna i srazmjerna složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

 

    Odluka o oslobađanju plaćanja paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, jer bi po ocjeni ovog suda plaćanje troškova postupka moglo dovesti u pitanje egzistenciju okrivljenica.

 

              Na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                    U Zagrebu, 17. lipnja 2020.

 

ZAPISNIČAR :                                                                                   PREDSJEDNICA VIJEĆA:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                                 Branka Mašić

 

 

              Presuda se dostavlja  Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 7 otpravaka: za spis, okrivljenice, branitelja, žrtvu nasilja, nadležni Centar za socijalnu skrb i tužitelja.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu