- 1 -              Broj: Jž- 887/2019

                                       

                                                                 Broj: Jž-887/2019

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                       

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. P.B. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94) i dr., odlučujući o žalbi okr. P.B. a, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju od 29. siječnja 2019., broj: 26 Pp 20 J-91/2019-18, u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2020. godine,

 

p r e s u d i o     j e:

 

I.  U povodu žalbe okr. P.B., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska  presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji, na način da se okr. P.B. za prekršaj iz čl. 92. st. 1. toč. 20. Zakona o oružju (NN 63/07, 146/08 i 59/12), za koji je proglašen krivim, a činjenično opisan u toč. II izreke pobijane presude, na temelju tog zakonskog propisa, izriče kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) dana te se na temelju čl.  44. Prekršajnog zakona primjenjuje uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 10 (deset) mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. 

 

II.   Odbija se žalba okr. P.B. kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu  prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

3. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3 c.) u vezi sa čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona

(NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okr. P.B. oslobađa se dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka.

             

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju od 29. siječnja 2019., broj: 26 Pp J-91/2019-18 proglašen je krivim okr. P.B. da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je pod toč. I) izrečena novčana kazna 372,00 kune, a što je protuvrijednost 100 DEM odnosno 50 Eur-a, koju je dužan platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te da je počinio prekršaj iz čl. 92. st. 1. toč. 20. Zakona o oružju, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana te temeljem čl. 44. Prekršajnog zakona određeno da se ona neće izvršiti ako okrivljeni za vrijeme od 10 mjeseci ne počini novo prekršajno djelo.

 

Protiv presude okr. P.B. osobno je pravodobno podnio žalbu ne naznačujući žalbene osnove dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to samo u odnosu na izrečenu kaznu zatvoru i primijenjenu uvjetnu osudu, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji koju okrivljenik više smatra zamolbom moli da se uzme u obzir činjenica da je mlad i da želi raditi te da prilikom traženja posla mora dostaviti potvrdu o nekažnjavanju, a prema ovoj presudi nije moguće radi čega traži da mu se preinači kazna u novčani iznos bez uvjeta te da su i njegovi roditelji spremni platiti kaznu umjesto njega jer je on financijski nesposoban.

 

Međutim, uz puno uvažavanje žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud nema zakonske osnove za prihvaćanjem iste jer bi time povrijedio načelo zabrane reformatio in peius.

 

Odredbom čl. 202. st. 4. Prekršajnog zakona propisano je:

„(4) Ako je podnesena samo u korist okrivljenika žalba, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu.“

Citiranom zakonskom odredbom propisano je jedno od bitnih načela postupka (načelo zabrane reformatio in peius), a to je da se presuda ne može izmijeniti na štetu okrivljenika ako je podnesena samo žalba u njegovu korist.

U vezi s naprijed navedenim pojašnjava da primijenjena uvjetna osuda na izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 10 je prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim zakonom, odnosno u konkretnom slučaju, pod uvjetom da okrivljenik u roku provjeravanja od 10 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, pa uvjetna osuda kao mjera upozorenja predstavlja blažu vrstu prekršajnopravne sankcije od novčane kazne.

Slijedom navedenog, preinačavanje pobijane presude i izricanje novčane kazne umjesto uvjetne osude kao sankcije koja čini prijetnju zatvorom, predstavljalo bi povredu načela zabrane reformatio in peius, koji je propisan naprijed citiranom zakonskom odredbom.

 

U odnosu na navode okrivljenika kojima ističe da traži preinačavanje kazne u novčani iznos bez uvjeta, a radi traženja posla i dostavljanja potvrde o nekažnjavanju, ističe se da novčana kazna predstavlja kaznu i evidentira se u potvrdi o nekažnjavanju radi čega je potpuno irelevantno da li počinitelju izrečena kazna ili mjera upozorenja.

 

Potrebno je naglasiti da je, ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjski sud odlukom o uvjetnoj osudi prekoračio ovlast koju ima po zakonu, jer je nepravilno primijenio odredbe Prekršajnog zakona o uvjetnoj osudi.

 

Naime, u smislu čl. 44. st. 1. Prekršajnog zakona, uvjetna je osuda prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim tim Zakonom. Navedeni uvjeti propisani su čl. 46. st. 1. Prekršajnog zakona, koji glasi: "Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako kažnjenik u vrijeme provjeravanja počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom."

 

Kako je u izreci pobijane presude prvostupanjski sud kao uvjet za opoziv uvjetne osude naveo počinjenje novog prekršaja u roku provjeravanja od 10 mjeseci, umjesto počinjenje jednog ili više prekršaja za koje je okrivljeniku izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, odlukom o uvjetnoj osudi prekoračio ovlast koju ima po zakonu, iz kojeg razloga je ovaj drugostupanjski sud preinačio pobijanu presudu kao u toč. I ove presude.

 

Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3 c.) u vezi s čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka kako plaćanjem troškova žalbenog postupka, ne bi bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kao i uzdržavanje osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. (toč. I.) i čl. 205. (toč. II) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                                    

Zagreb, 17. lipnja 2020. godine

 

 

Zapisničarka :                                                                                                    Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                                            Gordana Korotaj, v.r.             

                                          

             

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.