1

Poslovni broj: 6 UsI-854/2019-21

Poslovni broj: 6 UsI-854/2019-21

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja Z. E. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik J. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u O., radi utvrđivanja prava vlasništva RH, 17. lipnja 2020.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/18-01/209, URBROJ: 514-05-02-01-02/15-19-02 od 08. svibnja 2019.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u točki I. izreke presude, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-06/15-01/5, URBROJ: 2158-04-01/3-18-5 od 10. travnja 2018.

Prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se pravo vlasništva Republike Hrvatske u 32/40 dijela na nekretninama označenim kao: 1) jedan ulični poslovni prostor u prizemlju, površine 44,16 m2, upisan u poduložak broj …/z.k. uložak … k.o. O., 2) jedan ulični poslovni prostor u prizemlju, površine 50,00 m2, upisan u poduložak broj …z.k. uložak … k.o. O., 3) jedan poslovni prostor u prizemlju, površine 12,15 m2, upisan u poduložak broj …z.k. uložak … k.o. O., kao posebni dijelovi zgrade izgrađene na k.č.br. … kuća br. 28 i dvor u … ulici, površine 492 m2, upisane u z.k.ul. … k.o. O., stare oznake k.č.br. …, stari z.k.ul. … k.o. O., sa naknadno odredivim suvlasničkim dijelom zgrade i zemljišta (točka I. izreke). Zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u O. te Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar O., nakon pravomoćnosti ovog rješenja izvršiti će po službenoj dužnosti promjenu zemljišnoknjižnog stanja odnosno katastarskog stanja sukladno točki I. izreke ovog rješenja (točka II. izreke).

Tužitelj (nasljednik pok. podnositeljice zahtjeva E. R.) u opširnoj tužbi u bitnome navodi da su E. R. vraćeni u vlasništvo navedeni poslovni prostori u cijelosti, kao posebni dijelovi zgrade, jer suvlasnički dio od 8/40 se odnosi na cijelu zgradu, a ne na vraćene poslovne prostore. Stoga, smatra tužitelj, nije bilo osnove u članku 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje u tekstu: Zakon o naknadi) donijeti ovdje prvostupanjsko rješenje i utvrditi pravo vlasništva Republike Hrvatske u 32/40 dijela na označenim poslovnim prostorima. Osim toga, pravomoćnim djelomičnim rješenjem od 28. veljače 2006. na koje se poziva tuženik, E. R. nije odbijena niti u jednom dijelu svoga zahtjeva. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na rješenja o nacionalizaciji od 15. ožujka 1960., 18. travnja 1960. i 24. lipnja 1960. i ugovor iz 1956. godine koji su priloženi spisu te ujedno naglašava da su sporni poslovni prostori u zemljišnim knjigama upisani kao samovlasništvo E. R. Predlaže da se nakon održane rasprave poništi osporavano i prvostupanjsko rješenje te odbaci predmetni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva Republike Hrvatske, uz dosudu troška ovog spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

Republika Hrvatska zastupana po Županijskom državnom odvjetništvo u O. u svom podnesku od 02. prosinca 2019. u cijelosti se priklanja navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

Sud je u ovom sporu, na zahtjev tužitelja, održao raspravu u prisutnosti njegovog opunomoćenika, državnoodvjetničke savjetnice u ŽDO O. te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju članka 39. stavka 2. u vezi članka 37. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu: ZUS). Na raspravi su prisutne stranke ostale pri svojim ranijim navodima te je Sud u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju koja je sadržana u dostavljenom spisu upravnog postupka i ovog spora.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je po zahtjevu Republike Hrvatske od 20. travnja 2015., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u O., radi utvrđenja prava vlasništva Republike Hrvatske u 32/40 dijela prethodno opisanih poslovnih prostora.

Prema članku 77. Zakona o naknadi Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba ovoga Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drukčije propisano.

Pravomoćnim djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/97-01/827, URBROJ: 2158-03-04/3-06-25 od 28. veljače 2006. u točki I. izreke E. R. vraćeno je u vlasništvo 8/40 suvlasničkog dijela na poslovnim prostorima na lokaciji u O., … i to: a) jedan ulični poslovni prostor u prizemlju (K) površine 50,00 m2, b) jedan ulični poslovni prostor u prizemlju (F.) površine 44,16 m2, c) jedan poslovni prostor u prizemlju (K-C.) površine 12,15 m2, kao posebni dijelovi zgrade izgrađene na izgrađene na k.č.br. … kuća br. 28 i dvor u …, površine 492 m2, upisane u z.k.ul. … k.o. O., stare oznake k.č.br. …, stari z.k.ul. … k.o. O., a s kojim vlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine. Točkom IX. izreke odbijen je zahtjev E. R. za naknadu oduzete imovine upisane u stari z.k.ul. …, … i … k.o. O., dok je točkom X. izreke odbijen zahtjev za naknadu oduzete imovine upisane u stari z.k.ul. …, … i … k.o. O. podnositelja Z. E.

Iz spisa upravnog postupka nadalje proizlazi da je pravomoćnim zaključkom prvostupanjskog tijela od 28. veljače 2006. obustavljen postupak pokrenut povodom zahtjeva N. Š. jer je utvrđeno da je preminula te da nema nasljednika, također pravomoćnim zaključkom prvostupanjskog tijela od 28. veljače 2006. obustavljen je postupak povodom zahtjeva M. I. i M. Š. zbog odustanka, dok je pravomoćnim zaključkom prvostupanjskog tijela od 28. veljače 2006. odbačen zahtjev O. F. jer je podnesen po proteku zakonskog roka.

U tom je pravomoćnom postupku utvrđeno da je označena imovina rješenjem Komisije za nacionalizaciju od 15. ožujka 1960. nacionalizirana prijašnjim suvlasnicima N. R. u 8/40 dijela, D. P. u 8/40 dijela, M. A. i E. A. svakoj u 12/40 dijela, budući da su prijašnji suvlasnici O. Š. (baka Z. E., O. F., M. I. i M. Š. ml, te majka N. Š.) i M. P., svaki svoj dio u cijelosti prodali prije izvršene nacionalizacije M. A. i E. A., a što je utvrđeno uvidom u stari gruntovni izvadak br. … k.o. O. Prethodno nacionalizirana imovina sastojala se od prvog kata i prizemlja, ali je cijeli prvi kat izuzet od nacionalizacije, kao i praonica rublja sa ostavom i komorom, koje se nalaze u zadnjem lijevom prizemnom dijelu zgrade, a što je utvrđeno uvidom u rješenje Komisije za nacionalizaciju od 24. lipnja 1960. i dopunsko rješenje od 29. siječnja 1965. Također je utvrđeno da je prednica podnositelja zahtjeva A. P. imala četvero djece i to: kćerku pok. D. P. (koja nema nasljednika prvog nasljednog reda), kćerku pok. O. Š. (koja je imala troje djece, kćerku pok. O. E., čiji su nasljednici Z. E. i kćerka O. F., zatim, kćerku pok. N. Š., koja pak nema nasljednika prvog nasljednog reda i sina pok. M. Š., čiji su nasljednici M. I. i M. Š. ml.), kćerku pok. N. R. (čija je nasljednica E. R.) i sina pok. M. P. (koji je imao dvije kćerke Z. K. i L. S.). Slijedom toga podnositeljici zahtjeva E. R., jedinoj zakonskoj nasljednici iza prijašnje suvlasnice N. R., utvrđeno je pravo u 8/40 dijela imovine opisane u točki I. izreke rješenja od 28. veljače 2006.

Dakle, u konkretnom slučaju radi se o nekretnini koja je nacionalizirana na temelju propisa iz članka 2. Zakona o naknadi, a ovlaštenici prava na naknadu E. R. spomenutim pravomoćnim djelomičnim rješenjem vraćeno je u vlasništvo 8/40 dijela suvlasništva na  prethodno opisana tri poslovnih prostora, dok je u odnosu na ostale podnositelje zahtjeva postupak također pravomoćno okončan.

Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud ne nalazi da je ovdje osporavanim i prvostupanjskim rješenjem pogrešno primijenjeno materijalno pravo odnosno članak 77. Zakona o naknadi.

Valja još naglasiti da Sud u ovom sporu nije razmatrao prigovore tužitelja koji se odnose na pravilnost određenog suvlasničkog dijela (8/40) iz izreke rješenja od 28. veljače 2006., budući da je to pitanje bilo već bilo razmatrano u postupcima povodom redovnih i izvanrednih pravnih lijekova te je označeno rješenje postalo pravomoćno 04. ožujka 2015.

Također, tuženik u osporavanom rješenju pravilno navodi da činjenica što je u zemljišnim knjigama pravo vlasništva nad predmetnim poslovnim prostorima u cijelosti uknjiženo u korist E. R., prednice tužitelja, ne predstavlja zapreku za primjenu odredbi Zakona o naknadi.

Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika se ocjenjuje zakonitim te je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude. Budući da je tužitelj izgubio spor u cijelosti, ne pripada mu ni zatraženi trošak po članku 79. stavku 4. ZUS-a te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 17. lipnja 2020.

Sudac

Dario Mađaroš v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku

od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.