- 1 -

Broj: Jž-850/2019

 

 

 

                                                  

 

 

                                         

                                                      U IME  REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća  te  Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.V. zbog prekršaja iz članka 39a. stavka 2. Zakona o zaštiti sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenog M.V. kojeg brani T.G., odvjetnik iz Z. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 12. ožujka 2019. godine, broj 14. PpJ-497/19, u sjednici vijeća održanoj dana 17. lipnja 2020. godine

 

                                                                      p r e s u d i o   j e

 

 

1. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M.V. i potvrđuje se

pobijana presuda.

 

2. Na temelju odredbe članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona

(Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljeni M.V. se obvezuje naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom okrivljeni M.V. je proglašen krivim i primjenom članka 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.400,00 kuna zbog prekršaja iz članka 39a. stavak 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, a ako u roku određenom pobijanom presudom plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

 

Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno

utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni. Žalitelj navodi da smatra da je pri donošenju ove presude prvostupanjski sud postupio po pogrešnom nalogu Visokog prekršajnog suda RH, jer se zaštitna mjera odnosi na termin hrvatske nogometne reprezentacije, a ne hrvatskih nogometnih reprezentacija, jer bi se on u tom slučaju doslovno morao javljati u policijsku postaju svaki drugi, treći dan, što bi ga zasigurno ometalo u obavljanju svojih osnovnih životnih potreba i obaveza, a to nije bila namjera zakonodavca pri donošenju Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima i smatra da je predmetno rješenje kojim se određuje zaštitna mjera manjkavo.

 

Žalitelj  predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti ispitao jesu li presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. ovog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika presudom povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

 

Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i točno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak da je okrivljenik kritične zgode svojim ponašanjem ostvario sva zakonska obilježja prekršaja  za koji ga se tereti.

 

Odluku o krivnji je prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio, a navodi žalbe u kojima okrivljenik u biti ponavlja obranu danu pred prvostupanjskim sudom ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

Ispitujući odluku o kazni, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je okrivljeniku izrečena primjerena novčana kazna koja se ne ukazuje prestrogom i da nema zakonskih uvjeta za primjenu mjere upozorenja, kao ni uvjeta za dodatno ublažavanje izrečene novčane kazne.

 

              Naime, za inkriminirano djelo propisana je novčana kazna od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili kazna zatvora od 30 do 60 dana, a okrivljeniku je primjenom odredaba o ublažavanju kazne ista izrečena znatno ispod zakonom propisanog minimuma novčane kazne za to djelo, srazmjerno težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika te ostalim okolnostima koje je naveo prvostupanjski sud te Visoki prekršajni sud RH smatra da će se ovako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja.

 

Pored toga, ako okrivljeni M.V. u roku  od 15 dana od primitka ove presude plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

 

Zbog navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, kao što je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

             

Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona okrivljeni Marko Vrabelj obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna u roku od 15 dana od dostave ove presude, a isti je određen s obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom RH i imovno stanje okrivljenika (točka II. izreke ove presude).

 

Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 17. lipnja 2020. godine

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 primjeraka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.