- 1 -              Poslovni broj: Usž-4581/19-2

 

Poslovni broj: Usž-4581/19-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Bađure, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. C. iz O., s boravištem u R. S., B., protiv tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Z., zastupanog po opunomoćeniku N. M., službenoj osobi tuženika, radi stjecanja statusa povratnika, protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-799/2019-4 od 20. rujna 2019., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2020.

 

r i j e š i o    j e 

 

                            Poništava se rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-799/2019-4 od 20. rujna 2019.

 

Obrazloženje

 

              Osporenim rješenjem Upravnog suda u Osijeku odbačena je tužba kojom je zatraženo poništenje dopisa tuženika, KLASA: 034-04/15-01/282, URBROJ: 510-05-01-02/01-19-07 od 30. svibnja 2019.

              Upravni sud u Osijeku donio je osporeno rješenje na temelju odredbe članka 30. stavka 1. točke 1. i točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS).

              Protiv osporenog rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom upire na nepravilno primijenjene odredbe Zakona o statusu prognanika i izbjeglica („Narodne novine“, broj 96/93., 29/99., 39/95., 128/99., 50/00. i 51/03., dalje: Zakon o statusu prognanika i izbjeglica), Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., dalje: ZUP) i ZUS-a. Uz navedeno, upire i na tzv. šutnju administracije vezano za njegov raniji zahtjev za stjecanje statusa povratnika koji je 9. lipnja 2015. podnio Uredu državne uprave u O.-b. županiji te istu povezuje osobito uz povredu odredbe članka 101. stavka 1. ZUP-a o roku za donošenje rješenja i procesnih odredbi o nadležnosti iz članaka 15., 16., 18. i 21. stavak 1. ZUP-a. Predlaže ovom Sudu poništiti osporeno rješenje prvostupanjskog suda i riješiti predmetnu stvar novom odlukom.

              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi kako smatra neosnovanim zahtjev žalbe da se poništi pobijano rješenje zbog svih razloga, a osobito bitne povrede sudskog postupka. Upire na okolnost da iz sadržaja žalbe nije vidljivo u čemu tužitelj nalazi navedene razloge žalbe, niti ih obrazlaže. Smatra da do povreda netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava niti nije moglo doći budući da prvostupanjski sud zbog neispunjenja pretpostavki za vođenje spora nije meritorno niti rješavao. Predlaže žalbu odbiti.

              Žalba je osnovana.

              Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, koja se primjenjuje na temelju članka 67. stavka 3. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

              Iz osporenog rješenja proizlazi kako je prvostupanjski sud ocijenio da dopis tuženika od 30. svibnja 2019., kojim je u osnovi odbijen zahtjev tužitelja radi stjecanja statusa povratnika u Republiku Hrvatsku, ne predstavlja upravni akt u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a te je stoga tužbu odbacio primjenom odredbe članka 30. stavka 1. točke 2. ZUS-a.

              Pored navedenog, prvostupanjski sud je tužbu odbacio i temeljem članka 30. stavka 1. točke 1. ZUS-a, jer tužitelj nije dostavio dokaz o trenutku pokretanja upravnog postupka, odnosno dokaz o izjavljenoj žalbi u smislu odredbe članka 105. ZUP-a, odnosno članka 24. stavka 2. ZUS-a pa stoga nisu bile ispunjene ni pretpostavke za donošenje presude primjenom odredbe članka 58. stavka 3. ZUS-a.

              Međutim, ovaj Sud nalazi kako osporeni dopis tuženika od 30. svibnja 2019. nije ocijenjen u skladu s odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a, kojom je propisano kako je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.

              Naime, iz sadržaja osporenog dopisa proizlazi da je tuženik suštinski zahtjev tužitelja od 27. svibnja 2019. odbio, iako je tuženik u ovoj upravnoj stvari drugostupanjsko javnopravno tijelo u smislu odredbe članka 5. stavka 2. Zakona o statusu prognanika i izbjeglica.

              Zbog navedenog, Sud nalazi kako se u konkretnom slučaju dopis tuženika od 30. svibnja 2019. ima smatrati pojedinačnom odlukom u smislu citirane odredbe članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a imajući pritom na umu dugogodišnju praksu ovog Suda prema kojoj forma u kojoj je akt donesen nije odlučna za ocjenu radi li se o pojedinačnom aktu čija ocjena zakonitosti može biti predmetom upravnog spora, već je bitan sadržaj akta.

              Zbog toga je protiv takve pojedinačne odluke tuženika dopušteno podnijeti tužbu upravnom sudu.

              Stoga ovaj Sud nalazi kako je donošenjem osporenog rješenja počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka iz članka 66. stavka 1. ZUS-a.

              Slijedom izloženog, trebalo je na temelju odredbe članka 67. stavka 3. ZUS-a, riješiti kao u izreci ovog rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U Zagrebu 17. lipnja 2020.

 

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković, v.r.