- 1 -              Rev 383/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 383/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice M. K. iz O., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika G., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-6601/13-2 od 4. veljače 2014., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-3204/11-15 od 17. listopada 2012., u sjednici održanoj 17. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-6601/13-2 od 4. veljače 2014. u dijelu koji se odnosi na odluku pod toč. 4. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-3204/11-15 od 17. listopada 2012., i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-3204/11-15 od 17. listopada 2012., u dijelu točke 4. izreke prvostupanjskog rješenja kojim je određeno namirenje iznosa 7.525,50 kn pa se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem određena je isplata iznosa naplaćenog po rješenju o ovrsi toga suda broj Ovrpl-3204/11 od 15. rujna 2011. i položenog na poseban račun prvostupanjskog suda pa je naloženo računovodstvu suda isplatiti:

 

1. s naslova doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (I. stup) iznos 1.133,46 kn te zakonske zatezne kamate u iznosu 1.413,03 kn, na račun državnog proračuna Republike Hrvatske pobliže naveden u izreci prvostupanjskog rješenja,

 

2. s naslova doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualizirane kapitalizirane štednje (II stup) iznos 444,49 kn te zakonske zatezne kamate u iznosu 470,34 kn na račun određen u rješenju prvostupanjskog suda,

 

3. s naslova predujma poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada iznos 1.066,77 kn  na račun naveden u izreci prvostupanjskog rješenja,

 

4. s naslova neto iznosa plaća utvrđenih ovršnom ispravom iznos glavnice iznos 6.045,03 kn sa zakonskim zateznim kamatama u iznosu 7.525,50 kn na račun ovrhovoditeljice.

 

Drugostupanjskim rješenjem suda drugog stupnja žalba ovršenika odbijena je kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod toč. 3. i 4. izreke.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je određeno namirenje – isplata ovrhovoditeljici iznosa 7.525,50 kn koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na neto iznos plaće ovršenik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ili ukinuti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

Prema čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ/96), odredba kojeg se zakona u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem čl. 339. i 340. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12 i 70/12 - dalje: OZ/10) u vezi sa čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12), u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 381. st. 1. istoga čl., stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati tu praksu.

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Predmetni ovršni postupak ovrhovoditeljica je pokrenula radi namirenja tražbine po osnovi neisplaćene razlike bruto plaće.

 

U konkretnom slučaju rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-3204/11 od 15. rujna 2011. određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, na temelju ovršne isprave kojom je ovrhovoditeljici dosuđen bruto iznos razlike plaće za utuženo razdoblje sa zateznim kamatama, te da je postupajući prema odredbi čl. 127. st. 1., 2. i 5. OZ/10, nakon što je cjelokupno dosuđeni iznos naplaćen od ovršenika i prenesen na poseban račun prvostupanjskog suda, a nakon pribavljanja obračuna poreza, prireza i doprinosa od nadležne porezne uprave, prvostupanjski sud donio je rješenje o namirenju poslovni broj Ovrpl-3204/11-15 od 17. listopada 2012. kojim je određen dio naplaćenog iznosa koji se ima isplatiti ovrhovoditeljici, dio koji se ima isplatiti na račun za uplatu predujma poreza i prireza na dohodak te dio koji se treba uplatiti na račun predviđen za uplatu doprinosa.

 

Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi ovršenika kojom je osporavao pravilnost prvostupanjskog rješenja o namirenju u dijelu kojim je određeno da se ovrhovoditeljici osim prijedlogom za ovrhu zatraženog neto iznosa plaće sa zateznom kamatom, isplati još i iznos zaplijenjen po osnovi zatezne kamate na dosuđeni iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u odbio kao neosnovanu, navodeći pritom kako je obračun na temelju kojeg je određeno namirenje izradila Porezna uprava Ministarstva financija u skladu s odredbom čl. 127. OZ.

 

Ovršenik u izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjskog rješenja postavlja pravno pitanje: "Da li je u ovršnim postupcima vođenim radi naplate bruto plaće, raspoređivanje zaplijenjenog iznosa zateznih kamata predujma poreza i prireza na dohodak, kao i na druga javna davanja, na način da se isti pribroji kamatama na neto iznos plaće ovrhovoditelju predstavlja postupanje koje nije u skladu sa čl. 41. Ovršnog zakona kojim je propisano da se ovrha provodi u granicama određenim rješenjem o ovrsi i člankom 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj odredbi dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i zatezne kamate slijedom čega bi taj iznos imao pripasti ovlašteniku predujma poreza i prireza na dohodak, odnosno ovlaštenicima drugih javnih davanja".

 

Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP revident je u reviziji naveo da o postavljenom pravnom pitanju revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje, ali da o istome postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. U dokaz takvih navoda ovršenik se pozvao na rješenje Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-2204/13 od 25. studenoga 2013. i rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-3606/13 od 2. prosinca 2013.

 

Županijski sud u Šibeniku je u rješenju broj Gž-2204/13 od 25. studenoga 2013. zauzeo pravno shvaćanje da iako je ovrhovoditeljici ovršnom ispravom dosuđena bruto plaća sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose plaće, ovrhovoditeljica nema pravo naplatiti zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, budući da prema posebnim propisima obveza plaćanja poreza i prireza dospijeva tek prilikom isplate plaće, pa da stoga takva obveza koja nije dospjela ne pripada niti ovrhovoditeljici.

 

Nadalje, Županijski sud u Bjelovaru je u rješenju broj Gž-3606/13 od 2. prosinca 2013. zauzeo pravno shvaćanje da zatezne kamate na mjesečni iznos dijela bruto plaće koji se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza ne pripada ovrhovoditeljici, već poreznoj upravi.

 

Odlučujući o dopuštenosti ovršenikove izvanredne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP te čl. 19. st. 1. OZ prema ocjeni revizijskog suda pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijano drugostupanjsko rješenje ispitano je samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pravnog pitanja postavljenog u izvanrednoj reviziji.

 

Ovršenik u reviziji osporava pravilnost odluke kojom je sud, nakon što je cjelokupno dosuđeni iznos naplaćen od ovršenika i prenesen na poseban račun prvostupanjskog suda, po pribavljanju obračuna poreza, prireza i doprinosa od nadležne Porezne uprave, ovrhovoditeljici odredio isplatu naplaćenog iznosa s osnove obračunatih zateznih kamata na iznos poreza i prireza na dohodak.

 

Iz spisa proizlazi da je ovrhovoditeljica u prijedlogu za ovrhu u ovoj pravnoj stvari zahtijevala da sud donese rješenje o ovrsi te da sukladno obračunu porezne uprave donese rješenje o namirenju, kojim će određeno odrediti dio zaplijenjenog iznosa koji će se isplatiti poreznoj upravi, dio koji će se isplatiti na račun na koji se uplaćuju doprinosi te da se ovrhovoditeljici na njegov račun ima isplatiti iznos neto plaće sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

Odlučujući o osnovanosti prijedloga za ovrhu sud prvog stupnja je prijedlog ocijenio osnovanim te otiskivanjem štambilja donio rješenje o ovrsi broj Ovrpl-3204/11 od 15. rujna 2011. kojim je odredio predloženu ovrhu.

 

S obzirom da je sud prvog stupnja rješenjem o namirenju, koje je potvrđeno rješenjem suda drugog stupnja, odredio isplatu spornog iznosa 7.525,50 kn (po osnovi zatezne kamate koja obuhvaća i zatezne kamate na dosuđeni porez i prirez porezu na dohodak) na račun ovrhovoditeljice, postupajući suprotno donesenom rješenju o ovrsi i prijedlogu ovrhovoditeljice, propustivši u prvostupanjskoj odluci navesti odgovarajuće razloge za takvo postupanje, da opisano postupanje prvostupanjskog suda nije sankcionirao drugostupanjski sud niti u obrazloženju drugostupanjske odluke o tome nije naveo odgovarajuće razloge, opisanim postupanjem nižestupanjski sudovi su počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer u tom dijelu nižestupanjske odluke nije moguće ispitati.

 

Zbog navedenog  je, na temelju odredbe čl. 394. st. 4. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP te čl. 19. st. 2. OZ, trebalo ukinuti nižestupanjske odluke u pobijanom dijelu te je tome dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP u vezi čl. 19. st. 1. OZ.

 

Zagreb, 17. lipnja 2020.