- 1 -              Revr 364/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 364/2016-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice T. J. iz Z., OIB: ... , koju zastupa punomoćnica O. M., odvjetnica iz Z., protiv tuženika-protutužitelja A. d.d. iz Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnica V. A., odvjetnica iz Z., radi isplate, rješavajući o reviziji tužiteljice-protutuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1891/14-3 od 7. srpnja 2015., ispravljene rješenjem istog suda broj Gž R-1891/14-7 od 30. studenoga 2015., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-21219/04-126 od 30. srpnja 2014., u sjednici održanoj 17. lipnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužiteljice-protutuženice kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku-protutužitelju da tužiteljici-protutuženici isplati na ime neisplaćene plaće bruto iznos od 980.891,19 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koji na pojedine iznose teku od dana navedenih u izreci prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljici-protutuženici vratiti tuženiku-protutužitelju iznos od 966.133,72 kune sa zateznim kamatama od 26. listopada 2011. do isplate (točka II. izreke). Odbijen je tuženik-protutužitelj s dijelom zahtjeva koji se odnosi na kamate i to preko dosuđenih zateznih kamata od 26. listopada 2011. do zatraženih kamata od 10. srpnja 2007. kao neosnovanim (točka III. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice da se tuženiku-protutužitelju naloži isplata bruto iznosa od 2.122.619,96 kuna na ime neisplaćene plaće sa zateznim kamatama (točka IV. izreke), kao i eventualni tužbeni zahtjevi I, II i III pobliže opisani u izreci prvostupanjske presude (točka V., VI. i VII. izreke), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka VIII. izreke).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice-protutužene kao djelomično neosnovana i potvrđena gore navedena presuda suda prvog stupnja u dijelu u kojem je udovoljeno protutužbenom zahtjevu (točka I. izreke). Prihvaćena je žalba tuženika-protutužitelja i preinačena je presuda suda prvog stupnja u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev da tužiteljica-protutužena plati tuženiku –protutužitelju zatezne kamate na dosuđeni iznos od 966.133,72 kune za razdoblje od 14. travnja 2009. do 26. listopada 2011. te je suđeno da je tužiteljica-protutuženica dužna tuženiku-protutužitelju platiti zatezne kamate na dosuđeni iznos od 966.133,72 kune za razdoblje od 14. travnja 2009. do 26. listopada 2011. (točka II. izreke).

 

Rješenjem suda drugog stupnja ukinuta je presuda suda prvog stupnja u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev za plaćanje zateznih kamata na dosuđeni iznos od 966.132,72 kune za razdoblje od 10. srpnja 2007. do 14. travnja 2009. (točka I. izreke). Ukinuta je presuda suda prvog stupnja i u dijelu kojem je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužiteljice-protutuženice (točka I. izreke prvostupanjske presude), u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice (točka IV. izreke prvostupanjske presude), u dijelu u kojem su odbijeni eventualni tužbeni zahtjevi I, II i III (točka V., VI. i VII. izreke prvostupanjske presude), kao i u dijelu odluke o parničnom trošku (točka VIII. izreke prvostupanjske presude), te je u tom dijelu predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje (točka II. izreke). Određeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučit u konačnoj odluci.

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica-protutuženica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti presudu suda drugog stupnja uz naknadu troška postupka, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

U smislu odredbe članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet revizijskog postupka je zahtjev tuženika-protutužitelja da mu tužiteljica-protutuženica vrati iznos od 966.133,72 kune s pripadajućim zateznim kamatama od 14. travnja 2009. do isplate, a koji iznos je isplaćen tužiteljici-protutuženici temeljem pravomoćne presude broj Pr-21219/04 od 4. studenoga 2005., koja je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda broj Revr-590/07 od 24. ožujka 2009.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tuženik-protutužitelj 9. srpnja 2007. tužiteljici-protutuženici isplatio iznos od 475.129,22 kune na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-21219/04-56 od 4. studenoga 2005., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1739/06-2 od 8. svibnja 2007. zajedno sa zateznim kamatama u iznosu od 384.838,04 kune, te trošak postupka u iznosu od 106.166,46 kuna, odnosno ukupno 966.133,72 kune,

 

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-590/07-2 od 24. ožujka 2009. ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1739/06-2 od 8. svibnja 2007. i presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-21219/04-56 od 4. studenoga 2005.

 

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da postoji obveza tužiteljice-protutuženice za isplatom utuženog iznosa tuženiku-protutužitelju na temelju članka 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 – dalje: ZOO) obzirom obveza vraćanja odnosno nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, a što je u konkretnom slučaju nastalo donošenjem odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-590/07-2 od 24. ožujka 2009.

 

Pri tome je sud prvog stupnja dosudio tuženiku-protutužitelju i zatezne kamate tekuće od 26. listopada 2011., odnosno od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO), a u kojem dijelu je sud drugog stupnja preinačio odluku suda prvog stupnja. Naime, odlučujući povodom žalbe tuženika-protutužitelja sud drugog stupnja je ocijenio da je tužiteljica-protutuženica postala nepoštena kada je njezin punomoćnik primio rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-590/07-2 od 24. ožujka 2009. (članak 1117. stavak 2. ZOO), a to je bilo 14. travnja 2009., radi čega je tuženiku-protutužitelju dosudio zatezne kamate od 14. travnja 2009. do isplate.

 

U reviziji tužiteljica-protutuženica ponavlja istaknuti prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda.

 

Prema odredbi članka 385. stavak 1. točka 1. ZPP protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz članka 382. stavak 1. ovoga Zakona revizija se može podnijeti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ovoga Zakona osim ako se povreda odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost (članak 354. stavak 2. točka 3.), ako je prvostupanjski sud protivno odredbama ovoga Zakona donio presudu bez održavanja rasprave (članak 354. stavak 2. točka 5.) ili ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica (članak 354. stavak 2. točka 9.), te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ovoga Zakona koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom (članak 385. stavak 1. točka 2. ZPP).

 

Dakle, kako se revizija ne može izjaviti zbog povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP, a niti se u konkretnom slučaju radi o bitnoj povredi iz članka 354. stavak 1. ZPP koja bi bila počinjenja u postupku pred sudom drugog stupnja, s obzirom da je sud drugog stupnja pravilno otklonio navedeni prigovor tužiteljice-protutuženice o stvarnoj nenadležnosti suda, to nije ostvaren revizijski razlog iz članka 385. stavak 1. točka 1. i 2. ZPP.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Prema odredbi članka 1111. stavak 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (članak 1111. stavak 3. ZOO).

 

U konkretnom slučaju iznos od 966.133,72 kuna, tužiteljici-protutuženici je isplaćen na temelju odluke suda, koja je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Dakle, taj iznos je tužiteljica-protutuženica primila od tuženika-protutužitelja na temelju osnove koja je kasnije otpala, pa su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev za iznos od 966.133,72 kuna (članak 1111. stavak 3. ZOO).

 

Suprotno tvrdnjama revidenta da se dio utuženog iznosa odnosi i na kamate, pa potraživanje tuženika-protutužitelja predstavlja potraživanje kamate na kamate, valja napomenuti da je nesporno da je navedeni iznos tuženik-protutužitelj isplatio tužiteljici-protutuženici i da je tuženik-protutužitelj taj iznos bio dužan platiti na temelju presude koja je kasnije ukinuta, pa budući da tuženiku-protutužitelju pripada pravo zahtijevati povrat svega što je tužiteljica-protutuženica stekla na temelju osnove koja je kasnije otpala, tuženik-protutužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je u cijelosti isplatio tužiteljici-protutuženici.

 

Pravilna je pobijana odluka i u odnosu na dosuđene zatezne kamate. Prema odredbi članka 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema odredbi članka 1117. stavak 2. ZOO stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

 

S obzirom na navedeno primitkom rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-590/07-2 od 24. ožujka 2009. od strane punomoćnika tužiteljice-protutuženice od tog trenutka je tužiteljica-protutuženica postala nesavjesni (nepošteni) stjecatelj. Stoga tuženiku-protutužitelju pripadaju zatezne kamate od 14. travnja 2009. do isplate, kako je i pravilno sud drugog stupnja dosudio tuženiku-protutužitelju.

 

Nisu osnovani revizijski navodi da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 3 godine, s obzirom da kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo navedene presude nižih sudova, prestala je i pravna osnova za stjecanje. Zbog toga se prema ocjeni ovog revizijskog suda, a pravilnom primjenom materijalnog prava, u ovom predmetu radi o stjecanju bez osnove, a takvo potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina kako su pravilno i zaključili nižestupanjski sudovi (članak 225. ZOO).

 

Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužiteljice-protutuženice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. ZPP i odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 17. lipnja 2020.