Broj: Rev 1173/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. B. C. pok. A. iz P., kojega zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u S., V. C. pok. A. iz P., 3. R. C. pok. B. iz P., 4. S. C. pok. B. iz P., 5. A. C. sina B. iz P., 6. J. C. pok. A. i 7. Ž. C. pok. J. iz P., tužitelji od 2. do 7. zastupani po punomoćniku B. S., odvjetniku u S., protiv tuženika 1. Lj. M. pok. A. iz P., te 2. V. M. pok. A. iz P., S. M., oboje zastupani po punomoćniku S. M., odvjetniku u S., radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji 1., 2., 3., 4., 5. i 7.tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-5689/08 (Gžx-175/08), od 4. veljače 2010., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj II P-548/01 od 17. srpnja 2008., u sjednici održanoj 5. ožujka 2013.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbijaju se kao neosnovane: a) revizija tužitelja B. C. pok. A. te b) revizija V. C. pok. A., R. C. pok. B. i S. C. pok. B. protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-5689/08 (Gžx-175/08) od 4. veljače 2010., u dijelu kojim je odbijen njihov tužbeni zahtjev i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj II P-548/01 od 17. srpnja 2008.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbacuje se kao nedopuštene revizija B. C. pok. A. te revizija ostalih tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-5689/08 (Gžx-175/08) od 4. veljače 2010. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj II P-548/01 od 17. srpnja 2008., a kojim se ne dopušta subjektivna preinaka tužbe stupanjem u parnicu A. C. sina B. umjesto tužitelja B. C. te kojim nije dopušteno stupanje u parnicu Ž. C. sina J. umjesto J. C..

 

Obrazloženje

 

              Općinski sud u Splitu je presudom poslovni broj II P-548/01 od 17. srpnja 2008. odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev 1., 2., 3. i 4.tužitelja da se naloži tuženicima po pravomoćnosti ove presude predati u posjed zemljište označeno sa čest. zem. 6915/5 k.o. P. površine 523 m2, te porušiti kuću izgrađenu na predmetnom zemljištu ili isplatiti im protuvrijednost od 104.600,00 € prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate Odbijen je njihov zahtjev za naknadu troška postupka.

 

Rješenjem nije dopustio 7.tužitelju Ž. C. pok. J. stupanje u parnicu na mjesto tužitelja J. C., odbacio je tužbu J. C. pok. A. kao nedopuštenu i ukinuo sve provedene radnje, a također nije dopustio subjektivnu preinaku tužbe stupanjem u parnicu A. C. sina B. umjesto tužitelja B. C..

 

Naložio je 1., 2., 3. i 4.tužiteljima naknaditi tuženicima trošak postupka u iznosu od 15.265,25 kn.

 

Županijski sud u Splitu je presudom i rješenjem odbio kao neosnovane žalbe 1.tužitelja B. C. pok. A., 2.tužiteljice V. C. pok. A., 3.tužitelja R. C. pok. B., 4.tužitelja S. C. pok. B., 5.tužitelja A. C. sina B. i 7.tužitelja Ž. C. pok. J. potvrdio prvostupanjsku presudu i rješenje u dijelu koji se na njih odnosi.

 

Prvotužitelj B. C. je podnio reviziju protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev i protiv rješenja u dijelu kojim nije dopuštena subjektivna preinaka tužbe na način da se u parnici umjesto njega označi A. C. sin B.. Reviziju podnosi zbog pogrešne primjene odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07 - Odluka USRH i 84/08 - dalje: ZPP) i odredaba Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje: ZOVO) te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači obje nižestupanjske presude i rješenje u dijelu u kojem je odlučeno u odnosu na njega te da bude usvojen njegov tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno pobijane presude i rješenja ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Tuženi su u odgovoru na reviziju predložili da ovaj sud odbaci reviziju tog tužitelja kao nedopuštenu.

 

Drugo, 3., 4., 5., i 7.tužitelji podnijeli su revizije protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odbijen njihov tužbeni zahtjev te protiv dijela rješenja kojim Ž. C. pok. J. nije dopušteno stupanje u parnicu na mjesto tužitelja pok. J. C., u dijelu kojim nije dopuštena subjektivna preinaka tužbe stupanjem u parnicu A. C. sina B. umjesto tužitelja B. C. zbog pogrešne primjene odredaba ZOVO i ZPP i predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži njihovu reviziju, pobijanu presudu i rješenje suda prvog i drugog stupnja preinači te prihvati tužbeni zahtjev tih tužitelja u cijelosti te da dopusti Ž. C. pok. J. stupanje u parnicu umjesto tužitelja pok. J. C. i stupanje u parnicu A. C. sina B. umjesto B. C.,ili pobijane presude i rješenja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na reviziju tih tužitelja tuženici predlažu da ovaj sud odbaci reviziju kao nedopuštenu.

 

Revizije tužitelja nisu osnovane.

 

Odredbom čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojima je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude.

 

Rješenjem kojim se ne dopušta stupanje u parnicu Ž. C. pok. J. umjesto tužitelja pok. J. C. te rješenjem kojim nije dopušteno stupanje u parnicu A. C. sina B. umjesto B. C. pok. A. postupak se pravomoćno dovršava u odnosu na te osobe pa je protiv spomenutih rješenja dopuštena revizija.

 

Međutim, u tom dijelu revizije Ž. C. pok. J., A. C. sina B. te B. C. pok. A. nisu osnovane, a revizije ostalih tužitelja nisu dopuštene.

 

Tijekom postupka je utvrđeno da je J. C. preminuo prije podnošenja tužbe sudu u ovom parničnom postupku. Iz odredbe čl. 77. st. 1. ZPP proizlazi da stranka može biti samo fizička osoba tj. osoba koja je živa u vrijeme podnošenja tužbe sudu. Zato J. C. nije bio stranka u parnici pa njegov sin i nasljednik Ž. C. nije ni mogao preuzeti parnicu umjesto svog oca, jer bi to mogao učiniti samo u slučaju da je njegov otac umro u tijeku parnice.

 

Tuženici nisu pristali da A. C., sin B. C. pok. A., kojemu je otac ugovorom o darovanju otuđio svoje pravo o kojem teče parnica, stupi u parnicu umjesto oca pa sud nije mogao dopustiti takvu preinaku tužbe kako to proizlazi iz odredbe čl. 195. st. 2. ZPP.

 

Zbog navedenog je ovaj sud primjenom odredbe čl. 400. st. 4. u svezi čl. 393. st. 1. ZPP odbio kao neosnovane revizije B. C. pok. A., Ž. C. pok. J. te A. C. sina B. protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je u odnosu na njih potvrđeno prvostupanjsko rješenje. Revizije ostalih tužitelja u tom dijelu je primjenom odredbe čl. 400. st. 4. u svezi čl. 392. st. 1. ZPP odbacio kao nedopuštene, jer oni kao obični suparničari, nemaju pravni interes za podnošenje revizije protiv rješenja drugostupanjskog suda.

 

Revizija B. C. pok. A. protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev te revizije V. C., R. C. i S. C. protiv drugostupanjske presude nisu osnovane.

 

Neosnovani su navodi odgovora na reviziju da revizija protiv drugostupanjske presude nije dopuštena.

 

Tužitelji su doduše u tužbi označili vrijednost predmeta spora sa 10.000,00 kn, no tijekom postupka su preinačili svoj tužbeni zahtjev na način da su od tuženika zahtijevali da predaju u posjed zemljišta označenog sa č.k.br. 6915/5 k.o. P. površine 523 m2 te rušenje kuće izgrađene na predmetnom zemljištu ili isplatu 104.600,00 € u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate.

 

Preinačeni tužbeni zahtjev predstavlja alternativnu obvezu, jer se radi o različitim mogućnostima ispunjenja samo jednog zahtjeva te se vrijednost predmeta spora računa prema novčanom iznosu koji su tužitelji u preinačenoj tužbi naznačili.

 

Protuvrijednost 104.600,00 € na dan kada je preinačen tužbeni zahtjev (4. listopada 2006.) iznosi 728.000,00 kn te kada se isti podijeli sa 7 tužitelja proizlazi da za svakog od njih vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva prelazi 100.000,00 kn i revizija protiv drugostupanjske presude je dopuštena (104.000,00 kn).

 

Međutim, revizija 1., 2., 3. i 4.tužitelja protiv drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen njihov tužbeni zahtjev nije osnovana.

 

Primjenom odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se temeljem odredbe čl. 53. st. 4. u svezi čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP koja nije ostvarena.

 

Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu s odredbama čl. 8. ZPP i čl. 220. st. 1. i 2. ZPP proveli dokaze koje su ocijenili odlučnim i na temelju istih utvrdili činjenice bitne za donošenje odluke u ovom predmetu zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. i čl. 220. ZPP na koje je opisno ukazano u reviziji.

 

Revizijskim navodima koji ukazuju na pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova prigovara se pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg razloga nije dopušteno izjaviti reviziju (čl. 385. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev 1. do 4.tužitelja da im tuženici predaju u posjed zemljište k.č.br. 6915/5 k.o. P. i rušenje kuće izgrađene na tom zemljištu ili isplata kunske protuvrijednosti 104.600,00 € prema srednjem tečaju Narodne banke na dan isplate. Sporno je u revizijskoj fazi postupka imaju li 1. do 4.tužitelji pravo zahtijevati od tuženika da im predaju u posjed sporne nekretnine i sruše kuću koju su na tim nekretninama i sagradili ili da im isplate novčani iznos kao protuvrijednost spornih nekretnina.

 

Tužitelji su podnijeli tužbu 12. travnja 2001. sa zahtjevom da se utvrdi kako su suvlasnici k.č.br. 6916/4 k.o. P. te izdavanje tabularne isprave podobne za prijenos prava vlasništva navedenog zemljišta na njihovo ime uz istovremeno brisanje tuženika.

 

Podneskom od 10. listopada 2006. su preinačili tužbeni zahtjev te traže predaju u posjed k.č.br. 6915/5 k.o. P. navodeći da je pogreškom u katastru i katastarskim mapama, na mjestu gdje je bila upisana parcela označena kao k.č.br. 6915/5 k.o. P. došlo do upisa k.č.br. 6916/4 k.o. P., a da je u međuvremenu u katastarskim mapama izvršen ispravak navedene pogrešne te je pravilno upisano da se radi o k.č.br. 6915/5 k.o. P..

 

Prvostupanjski sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva primijenivši odredbu čl. 190. st. 2. ZPP smatrajući da bi to bilo svrsishodno za rješenje odnosa među strankama, jer predmet spora od podnošenja tužbe u naravi predstavlja istu zemljišnoknjižnu česticu koja je zbog pogreške prilikom parcelacije u katastru bila pogrešno upisana kao k.č.br. 6916/4 umjesto ispravno k.č.br. 6915/5 k.o. P..

 

Tijekom postupka je utvrđeno:

 

- da je čest. zem. 6915/5 k.o. P. u površini od 523 m2 formirana parcelacionim elaboratom od ..., koji je služio kao osnova ugovoru o zamjeni i darovanju nekretnina od ... između A. M. pok. M. s jedne strane te S. C. pok. B., A. C. pok. A., M. C. pok. A. i A. C. pok. A.,

 

- da je č.k.br. 6915/5 k.o. P. bila upisana na ime A. C. pok. A., M. C. pok. A. i A. C. pok. A. kao suvlasnika svakog u 1/3 dijela, da su oni podijelili spornu česticu te da je u toj diobi predmetna nekretnina pripala A. C. pok. A.,

 

- da je na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-1077/66 od 7. studenog 1968. iza pok. A. C. pok. A., čest. zem. 6915/5 k.o. P. bila upisana na ime J. i B. C. pok. A. za po 3/8 dijela te V. i B. C. pok. A. za po 1/8 dijela, a nakon toga na imena Ž. C. pok. J. za 3/8 dijela, V. C. pok. A. za 1/8 dijela, R. C. pok. B. za 3/16 dijela, S. C. pok. B. za 3/16 dijela te A. C. sina B. za 1/8 dijela,

 

- da je presudom Okružnog suda u Splitu poslovni broj Ko-211/54 od 24. studenog 1954. B. C. pok. A., koji je bio zaposlen u prodavaonici P. z. P., proglašen krivim što je kao odgovorna osoba u zadruzi postupao aljkavo u poslovanju, uslijed čega je zadruzi prouzročio znatnu imovinsku štetu, čime je počinio kazneno djelo protiv narodne privrede, nesavjesnim poslovanjem u službi, djelo označeno i kažnjivo po čl. 213. st. 2. Kaznenog zakona pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine te ujedno obvezan platiti O. p. z. u P. 412.423,00 dinara,

 

- da je Rješenjem o eksproprijaciji N.O. K. S., Odjela za financije broj ... od ... prihvaćen prijedlog i u korist O. S. radi proširenja Odmarališta određena potpuna eksproprijacija čest. zem. 6916/4 nastala cijepanjem 6915/4 i 6916/2 Z.U. 1868 k.o. P. uknjižene vlasnosti A. i Lj. M. za po pola dijela a stvarne A. C. pok. A., koji se inače protivio eksproprijaciji tražeći da predlagatelji s njime sklope pogodbu o otkupu zemljišta,

 

- da su A. C. pok. A. iz P. i S. o. C. k. iz S. ... zaključili Nagodbu iz koje, između ostalog, proizlazi da je S. o. C. k. iz S. platio P. zadruzi u P. za nedovršeni objekt Z. d. u P. i okolno zemljište 12.000.000,00 dinara u kojem iznosu je sadržana naknada i za čest. zem. 6916/4 Z.U. 1868 k.o. P. ranije vlasnosti A. C., da se vodio postupak eksproprijacije navedene čest. zem. po Sekretarijatu za financije N. K. S. pa obzirom na činjenicu da S. o. C. k. iz S. namjerava pristupiti izgradnji plaže odnosno objekta na plaži na čest. zem. 6916/4 da se A. C. obvezuje predati mu u posjed spomenutu česticu dok mu se dotični obvezuje isplatiti posebno obeštećenje 300.000,00 dinara i to podsredstvom P. z. P. čim se sa sadržajem suglasi Upravni odbor S. o. C. k. iz S., pri čemu da je rukom nadopisan tekst "odnosno najkasnije do konca svibnja 1961.",

 

- da se temeljem čl. 4. nagodbe od ... A. C. odrekao prava na žalbu protiv rješenja o eksproprijaciji te protiv rješenja o naknadi za ekspropriranu nekretninu u odnosu na čest. zem. 6916/4 Z.U. 1868 k.o. P. i odrekao se bilo kakvih daljnjih primanja po rješenju o naknadi za ekspropriranu imovinu, jer da je primitkom 300.000,00 dinara i otpisom potraživanja P. z. u P. kojoj je S. o. platio u iznosu od 12.000.000,00 din za kompletne nekretnine oko Z. d. u P., potpuno namiren,

 

- da su ... S. s. v., u likvidaciji iz S., kao prenositelj s jedne strane i Uprava dječjih odmarališta u S., kao stjecatelj s druge strane zaključile Ugovor o prijenosu prava korištenja, (priložen spisu poslovni broj II P-1124/86 Općinskog suda u Splitu) iz kojeg proizlazi da je prenositelj vanknjižni vlasnik nekretnina označenih pod brojem 384/2, 6921/2, 6928 i 6916/4 koje su upisane u poseban list 719 k.o. P., ali da je stvarni korisnik stjecatelj koji je i izvršitelj investicionih ulaganja u Odmaralište podignuto na navedenom zemljištu pa da je u cilju usaglašavanja faktičnog i stvarnog stanja pravo korištenja rečenih nekretnina prenijeto na stjecatelja bez naknade,

 

- da je prema čl. 4. navedenog Ugovora prenositelj u dokaz vanknjižnog vlasništva predao stjecatelju kupoprodajni ugovor od ... koji je zaključen između P. z. u S. M. i prenositelja, rješenje broj ... N.O. O. Ž. od ... o dodjeli zemljišta na korištenje, te rješenje o eksproprijaciji N.O. K. S., Odjela za financije broj ... od ... te da je stjecatelj ovlašten na upis u posjedovnom listu, uz naznaku da zemljište ostaje društveno vlasništvo, time da stjecatelj stječe pravo korištenja dok na istoj postoji zgrada odmarališta,

 

- da je 2.tuženik na predmetnoj nekretnini počeo gradnju zbog čega ga je tužitelj RO „N. r.“ OOUR K. iz S. tužio radi smetanja posjeda no ta tužba je odbačena (P-1124/86) , a da 1.tuženik nije gradio na spornoj nekretnini i ne drži ju u posjedu.

 

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev 1. do 4.tužitelja kao neosnovan.

 

Odredbom čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/9/06 i 141/06 - dalje: ZV) propisano je: „vlasnik koji zahtjeva predaju u posjed svoje stvari treba dokazati da je ta stvar njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu“.

 

Ovaj sud se u potpunosti slaže sa pravnim stajalištem nižestupanjskih sudova da nedostaje osnovni uvjet za prihvaćanje vlasničke tužbe u ovoj pravnoj stvari, a to je vlasništvo tužitelja na nekretnini čiju predaju traži u ovom postupku.

 

Iako su tužitelji upisani u zemljišne knjige kao suvlasnici, tuženici su tijekom postupka dokazali da je prednik tužitelja A. C. pok. A. iz P. koji je bio vlasnik navedene nekretnine, istu otuđio radi podmirenja manjka koji je 1.tuženik B. C. bio obvezan namiriti O. p. z. P. temeljem pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu posl. br. Ko-211/54 od 24. studenog 1954. Unatoč tome što gore spomenuti stjecatelj nije bio upisan u zemljišnoj knjizi, opravdano su nižestupanjski sudovi prihvatili prigovor tuženika da 1. do 4.tužitelji više nisu vlasnici predmetne nekretnine pa nisu ispunjene sve pretpostavke propisane odredbom čl. 162. st. 1. ZOVO prema kojoj samo vlasnik može tražiti od posjednika predaju nekretnine u posjed.

 

Zato nije osnovan tužbeni zahtjev za predaju u posjed navedenog zemljišta uz istovremeno rušenje kuće koju je na tom zemljištu izgradio 2.tuženik, kao ni zahtjev da tuženici isplate tužiteljima protuvrijednost zemljišta u iznosu 104.600,00 € prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, a revizijski navodi koji ponavljaju žalbene navode da tuženici nisu stekli vlasništvo građenjem nisu od odlučnog značaja.

 

Pravilno je stajalište nižestupanjskih sudova da za donošenje zakonite odluke nije od značaja činjenica što su tužitelji tijekom postupka izmijenili zemljišnoknjižnu oznaku nekretnine, jer je pogreškom u katastarskim mapama umjesto parcele označene kao čest. zem. 6915/5 k.o. P. pogrešno upisana čest. zem. 6916/4 k.o. P., koja je pogreška kasnije ispravljena u katastru. Prvostupanjski sud je upravo iz tog razloga dopustio objektivnu preinaku tužbe smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje spora među strankama, jer od podnošenja tužbe sudu predmet spora predstavlja istu zemljišnoknjižnu česticu u naravi.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Kako ne postoje razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti a ni oni na koje ukazuju revidenti to je ovaj sud primjenom odredbe čl. 393. ZPP odbio reviziju 1., 2., 3. i 4.tužitelja kao neosnovanu.

 

U Zagrebu, 5. ožujka 2013.