- 1 -              Rev 2121/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2121/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Lj. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Z. P. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3616/18-2 od 18. veljače 2019., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž-3616/18-4 od 19. ožujka 2019., kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2068/14-71 od 27. travnja 2018., u sjednici održanoj 17. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I/              Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice i ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3616/18-2 od 18. veljače 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Gž-3616/18-4 od 19. ožujka 2019., u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2068/14-71 od 27. travnja 2018. i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima žalbenog postupka, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II/              U preostalom dijelu revizija tužiteljice odbacuje se, kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I. Utvrđuju se ništavim Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od dana 15.07.1997.godine, Izjava k tom Sporazumu od dana 21.01.1998., te Dodatak Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva i Izjavi ka tom Sporazumu od 21.01.1998. od 11.11.1998. godine, solemnizirani kod JB I. P. u Z., pod poslovnom oznakom OU-152/97, kojima je tuženi stekao vlasništvo četverosobnog stana u prizemlju br. 2, površine 110,70 čm, ulaz 17, koji se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na kč. broj 1920/8 i upisanoj u zk.ul.broj 8224, poduložak 1, k.o. G. Z., u ½ dijela.

 

II. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini (stanu) upisanoj u zk.ul. broj 8224, poduložak 1, k.o. G. Z. izvršena na temelju u toč. I izreke navedenih isprava, pravno nevaljana.

 

III. Nalaže se brisanje zk. stanja nastalog na osnovi Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od dana 15.07.1997.godine, Izjave k tom Sporazumu od dana 21.01.1998., te Dodatak Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva i Izjavi ka tom Sporazumu od 21.01.1998. od 11.11.1998. godine, i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zk.ul. broj 8224, poduložak 1, k.o. G. Z. kakvo je bilo prije provedbe navedenih Sporazuma, tako da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini za korist tuženika Z. P. iz Z., u ½ dijela, uz istovremeni upis svog pravnog prednika B. Lj. na nekretnini upisanoj u zk.ul. broj 8224, poduložak 1, k.o. G. Z. u ½ dijela.

 

IV. Odbija se tužiteljica sa dijelom zahtjeva pod toč. I. i III. u ½ dijela.

 

V. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2068/14-71 od 27. travnja 2018. u dijelu pod točkama I, II i III izreke i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

„I. Utvrđuju se ništavim Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od dana 15.07.1997.godine, Izjava k tom Sporazumu od dana 21.01.1998., te Dodatak Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva i Izjavi ka tom Sporazumu od 21.01.1998. od 11.11.1998. godine, solemnizirani kod JB I. P. u Z., pod poslovnom oznakom OU-152/97, kojima je tuženi stekao vlasništvo četverosobnog stana u prizemlju br. 2, površine 110,70 čm, ulaz 17, koji se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na kč. broj 1920/8 i upisanoj u zk.ul.broj 8224, poduložak 1, k.o. G. Z., u ½ dijela.

 

II. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini (stanu) upisanoj u zk.ul. broj 8224, poduložak 1, k.o. G. Z. izvršena na temelju u toč. I izreke navedenih isprava, pravno nevaljana.

 

III. Nalaže se brisanje zk. stanja nastalog na osnovi Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od dana 15.07.1997.godine, Izjave k tom Sporazumu od dana 21.01.1998., te Dodatak Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva i Izjavi ka tom Sporazumu od 21.01.1998. od 11.11.1998. godine, i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. broj 8224, poduložak 1, k.o. G. Z. kakvo je bilo prije provedbe navedenih Sporazuma, tako da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini za korist tuženika Z. P. iz Z., u ½ dijela, uz istovremeni upis svog pravnog prednika B. Lj. na nekretnini upisanoj u zk.ul. broj 8224, poduložak 1, k.o. G. Z. u ½ dijela.“

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u dijelu pod točkom IV izreke presude i točke V izreke presude u odnosu na tužiteljicu.

 

II Preinačuje se točka V izreke u odnosu na tuženika i sudi:

 

"Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu do 16.175,00 kn u roku od 15 dana"

 

III. Tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi trošak žalbe u iznosu od 1.361,25 kn u roku od 15 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, predlažući prihvaćanje revizije i preinaku pobijane odluke, a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je djelomično dopuštena i osnovana, dok ista djelomično nije dopuštena.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništavosti sporazuma i njegovog dodatka radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine – stana u Z., te izjave koja se veže na taj sporazum, pa posljedično tome i zahtjev za utvrđenje da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva izvršena na temelju tih (ništavih) isprava, odnosno zahtjev za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je ono bilo prije te uknjižbe.

 

Polazeći od utvrđenja da je sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine – stana u Z., na adresi Z., s tuženikom sklopio samo suprug tužiteljice (sada pok. B. Lj.), za što nije imao njezinu suglasnost, iako je predmetna nekretnina njihova zajednička imovina u kojoj udio svakog od njih iznosi ½ dijela, prvostupanjski sud zaključuje da je taj sporazum u smislu odredbe članka 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) u vezi s člankom 283. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novije“ broj 11/78 – dalje: ZBPO) te člankom 61. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZV) ništav u odnosu na ½ dijela predmetne nekretnine koji predstavlja neupisano pravo suvlasništva tužiteljice na istoj. Ispitujući pritom savjesnost oba bračna druga te treće osobe (tuženika), sud ocjenjuje da je tužiteljica, kao zajednička (neupisana) vlasnica bila savjesna, jer nije znala ni mogla znati za sklapanje pravnog posla između tuženika i njezinog pokojnog supruga, dok su i tuženik i pok. suprug tužiteljice bili nesavjesni, slijedom čega da nema mjesta primjeni načela povjerenja u zemljišne knjige.

 

U preostalom dijelu je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, uz obrazloženje da sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine u preostalom dijelu nije nevaljan, jer ne postoje drugi razlozi njegove ništavosti na kojima je tužiteljica također temeljila svoj zahtjev (stopa ugovorene kamate s elementima zelenaškog ugovora; ugovor o kupoprodaji temeljem kojeg je upisano pravo vlasništva pok. supruga tužiteljice na spornoj nekretnini protivan prinudnom propisu iz članka 54. Zakona o javnom bilježništvu – „Narodne novine“ broj 78/93; raspolaganje nekretninom koja je u tom trenutku već bila otuđena; strana valuta kao predmet zajma između fizičkih osoba).

 

Polazeći od utvrđenja prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud zaključuje da propust tužiteljice da se upiše kao suvlasnik u zemljišne knjige predstavlja propust upozorenja tuženiku da za stjecanje prava vlasništva na zajedničkoj imovini treba tražiti pristanak i drugog bračnog druga. Kako je, dakle, tuženik postupao s punim povjerenjem u zemljišne knjige, pravni posao koji je sklopio suprug tužiteljice, kao upisani samovlasnik te nekretnine, ne može biti ništav u odnosu na tuženika, neovisno o tome što se tužiteljica s tim raspolaganjem nije usuglasila, pa je tuženik, prema shvaćanju drugostupanjskog suda, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini kao da na njoj ne postoje prava tužiteljice.

 

U odnosu na odluku o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, ocjena je (i) drugostupanjskog suda da ne postoje drugi razlozi ništavosti spornog pravnog posla.

 

Tužiteljica je žalbom odluku suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen njezin tužbeni zahtjev pobijala isključivo osporavajući zaključke prvostupanjskog suda o nepostojanju drugih razloga ništavosti spornog sporazuma (prijenosom vlasništva preostalih ½ dijela nekretnine), dok revizijom u cijelosti pobija drugostupanjsku odluku postavljanjem materijalnopravnog pitanja koje glasi:

 

„Da li je za ocjenu valjanosti/nevaljanosti raspolaganja jednog bračnog druga zajedničkom imovinom dovoljno presumirati savjesnost treće osobe (stjecatelja) samom činjenicom da drugi bračni drug nije upisao svoje pravo suvlasništva u zemljišnoj knjizi, odnosno da li je za procjenu savjesnosti treće osobe dovoljno da u zemljišnim knjigama nije upisano su-vlasništvo drugog bračnog druga?

 

Kao mjerodavni propis tužiteljica navodi članak 283. stavak 1. i 2. ZBPO, pozivajući se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. kojom je taj sud djelomično odstupio od svog dotadašnjeg stajališta o apsolutnoj ništavosti pravnog posla sklopljenog po (samo) jednom bračnom drugu, predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova, uslijed koje (ništavosti) kod takvih raspolaganja ne vrijedi (derogira se) načelo povjerenja u zemljišne knjige u korist trećih. U toj odluci Ustavni sud izražava shvaćanje da je potrebno u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa.

 

Prema odredbi članka 283. stavak 1. ZBPO zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, a svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima (stavak 2.), jer u protivnom takvo raspolaganje ne bi bilo u skladu s odredbom članka 103. ZOO kojom je određeno da je ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, ništav ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju, ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je sporna nekretnina stečena radom tužiteljice i njezinog pok. supruga tijekom trajanja njihove bračne zajednice, slijedom čega ta imovina predstavlja njihovu zajedničku imovinu (članak 277. ZBPO), s time da je prema njihovom doprinosu u stjecanju te imovine, utvrđen suvlasnički udio svakog od njih u toj imovini u ½ dijela.

 

S obzirom da oni tom imovinom raspolažu sporazumno (članak 283. stavak 1. ZBPO), u pogledu valjanosti raspolaganja tom imovinom kao zajedničkim vlasništvom mjerodavne su odredbe ZV o zajedničkom vlasništvu. Tako je odredbom članka 61. ZV propisano da zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički, dok pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali (stavak 1.). Iznimno od stavka 1., a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća će osoba moći, na temelju pravnog posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva (stavak 2.).

 

To znači da treća osoba može na temelju pravnog posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima steći pravo vlasništva (ili neko drugo stvarno pravo) na nekretnini pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige, ako vlasništvo nije u zemljišnim knjigama upisano kao zajedničko.

 

Polazeći od načela zaštite povjerenja trećih u pravnom prometu (u konkretnom slučaju tuženika), ta će osoba valjano steći prava na cjelokupnoj (zajedničkoj) imovini ako se utvrdi da je ta osoba pošteni (savjesni) stjecatelj, s time da se ispitivanje savjesnosti ne može ograničiti samo na treću osobu (je li ona postupala s povjerenjem u zemljišne knjige), već i na oba bračna druga, posebno onog koji nije bio sudionik tog pravnog posla (je li znao za raspolaganja svog bračnog druga, je li išta poduzimao da spriječi i/ili zaštiti svoja prava).

 

Imajući na umu sve navedeno, odgovarajući na postavljeno pitanje valja istaknuti da je drugostupanjski sud, preinačavajući prvostupanjsku presudu povodom žalbe tuženika, pogrešno primijenio odredbu članka 103. stavka 1. ZOO u vezi članka 283. stavak 1. i 2. ZBPO te članka 61. stavka 2. ZV kada se kod prosudbe o pravnoj (ne)valjanosti raspolaganja zajedničkom imovinom rukovodio isključivo načelom povjerenja u zemljišne knjige, odnosno propustom tužiteljice da upiše svoje pravo (su)vlasništva bez da je, uvažavajući osobite okolnosti konkretnog slučaja, cijenio savjesnost i poštenje svih sudionika konkretnog pravnog odnosa (tuženika i pok. supruga tužiteljice), uključujući i savjesnost tužiteljice, kao bračnog druga koji nije sudjelovao u tom odnosu.

 

Drugim riječima, zakonom zajamčena zaštita trećih osoba u skladu s načelom povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige nije apsolutna, već je uvjetovana savjesnošću i dobrom vjerom svih sudionika određenog pravnog posla (uključujući i bračnog druga koji eventualno nije sudjelovao u njemu) kojima se štiti drugo načelo – ravnopravnosti bračnih drugova u pogledu stjecanja i raspolaganja zajedničkom imovinom.

 

Kako je drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja (koje je u suprotnosti sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci na koju se revidentica pozvala, ali i sa praksom ovog suda – primjerice odluke Rev-590/16 od 30. ožujka 2016. i Rev-1229/17 od 9. srpnja 2019.) propustio cijeniti ostale odlučne okolnosti u primjeni mjerodavnih zakonskih odredbi, nema uvjeta za preinaku pobijane presude u dijelu kojim je prihvaćena žalba tuženika, zbog čega je, na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP, valjalo u tom dijelu ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

S obzirom na to da u povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena (članak 392.a stavak 2. ZPP), pobijana presuda nije ispitana u dijelu kojim je žalba tužiteljice odbijena i potvrđena prvostupanjska odluka zbog nepostojanja drugih razloga ništavosti spornog pravnog posla na koje razloge se postavljeno pitanje ne odnosi. Zbog navedenoga, revizija tužiteljice protiv pobijane presude u dijelu kojim je odbijena njezina žalba nije dopuštena, slijedom čega je primjenom odredbe članka 392.b stavak 1. ZPP odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

 

Budući da je zbog ove odluke neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, ukinuta je pod stavkom I. izreke ovog rješenja drugostupanjska odluka i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka.

 

Zagreb, 17. lipnja 2020.