- 1 -              Rev 2495/2014-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2495/2014-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K., OIB ..., Đ., ... zastupan po punomoćnici V. N., odvjetnici u K., protiv tuženika A. Z.-M., d.o.o. L., ..., zastupanog po odvjetnicima iz OD B., Š., D. i S., d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-461/2014-2, od 6. svibnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krapini poslovni broj P-166/13-42 od 10. siječnja 2014., u sjednici održanoj 17. lipnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„1.              Nalaže se tuženiku A. Z.-M. d.o.o. sa sjedištem u K., L., ... da tužitelju D. K., Đ., ..., nadoknadi štetu za nekretninu označenu sa kat. čest. broj 3727 upisane u Pl. 223 k.o. Đ. u naravi kuća, dvorište, gospodarski objekt i pašnjak površine 750 čhv z.k.ul. broj 294 i za nju isplati nadoknadu u iznosu od 259.840,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.01.2014. god. sa zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 41.722,26 kn, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

2.              Tužitelj je dužan nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.375,00 kn u roku 15 dana.‟

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tuženik, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, i zbog bitne povrede odredaba ZPP, s prijedlogom ovom sudu uvažiti reviziju, te presude nižestupanjskog suda preinačiti i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan, odnosno, nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio istu odbaciti kao nedopuštenu odnosno odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Naime, suprotno revizijskim navodima, iz nalaza i mišljenja vještaka na l. 46. spisa, upravo proizlazi ono što su sudovi u obrazloženju i naveli vezano za osnovu za izmještanje predmetne gospodarske građevine tužitelja.

 

Nadalje, a suprotno navodima revizije, prihvaćanjem ocjene dokaza iz prvostupanjske presude od strane drugostupanjskog suda, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP jer je riječ o prihvaćanju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog postupka, te je ocjena dokaza opravdana uvjerljivim razlozima, što, međutim, proizlazi iz obrazloženja presude suda prvog stupnja, uslijed čega se sud drugog stupnja mogao pozvati na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP.

 

Naime, kada je u pitanju prihvaćeno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, sud drugog stupnja poslužio se ovlaštenjem iz čl. 375. st. 5. ZPP koje ga ovlašćuje da ne treba posebno obrazlagati presudu ako se presudom žalba odbije, što njegovo obrazloženje ne čini nepotpunim.

 

Također, navodi revizije u kojima podnositelj revizije u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi činjenice, drugačije ocjenjuju provedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenog u obrazloženju te odluke, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

U odnosu na revizijske navode kojima tuženik osporava vlasništvo tužitelju predmetne nekretnine, valja odgovoriti, prvenstveno, na temelju odredbe čl. 387. ZPP stranke mogu u reviziji iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti, zbog čega, pozivom na navedenu odredbu, ovaj navod nije uzet u obzir, niti je razmatran u svezi s revizijskim tvrdnjama.

 

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete nastale tužitelju na njegovim nekretninama zbog gradnje auto-ceste K. M.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je izgradnjom navedene autoceste u odnosu na gospodarski objekt i nekretninu tužitelja došlo do fizičke i kvalitetne promjene nekretnine u odnosu na stanje kakvo je bilo prije izvedbe radova na toj dionici,

 

- da blizina autoceste stvara buku te da je dio gospodarskog objekta i okućnice u nasipu – škarpi auto-ceste,

 

- da prema provedenom vještačenju postoje osnove za micanje gospodarskog objekta tužitelja obzirom na blizinu crte izvlaštenja i prilaznog puta koji onemogućava dotadašnje kretanje poljoprivrednih strojeva ispred objekta,

 

- da je procjena zamjenske vrijednosti građevine gospodarskog objekta u slučaju izmještanja iznosi 259.840,00 kn.

 

Na temelju ovako iznesenih utvrđenja, prvostupanjski sud, što je prihvatio i sud drugog stupnja, zaključio je da tužitelj kao vlasnik navedenih nekretnina ima pravo na novčanu naknadu zbog prekomjerne štete, koju trpi izgradnjom autoceste, a koja se sastoji u tome što je gospodarski objekt s dijelom okućnice izgubio funkciju, a okolnost što je auto-cesta izgrađena uz dozvolu nadležnih organa ne otklanja odštetnu odgovornost za štetu koja prelazi uobičajene granice. Pri tom su se sudovi pozvali na odredbu čl. 156. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, //96,112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91).

 

Pravilna su nižestupanjski sudovi ocijenili tužbeni zahtjev osnovanim.

 

Naime, i prema ocjeni ovog suda pravilan je zaključak sudova u postupku da je tužitelj pretrpio prekomjernu štetu na gospodarskom objektu uslijed izgradnje predmetne auto-ceste.

 

Odredbama čl. 1047. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO/05), propisano je da, ako šteta nastane u obavljanju općekorisne djelatnosti za koju je dobiveno odobrenje nadležnog tijela može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi uobičajene granice, odnosno prekomjerna šteta.

 

Stoga, a kraj utvrđene činjenice da postoje osnove za micanje gospodarskog objekta obzirom na blizinu crte izvlaštenja i prilaznog puta koji onemogućava dotadašnje kretanje poljoprivrednih strojeva ispred gospodarskog objekta, pravilan je zaključak sudova da time tužitelj trpi prekomjernu štetu.

 

Za odgovoriti je revidentu da to što su se sudovi u postupku pogrešno pozvali na odredbe čl. 156. st. 43. ZOO/91, umjesto na odredbe čl. 1047. ZOO/05, nije od utjecaja za presuđenje, odnosno ne utječu na donošenje drukčije odluke jer su odredbe identičnog sadržaja.

 

Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 17. lipnja 2020.