- 1 -              Rev-x 155/2017-2

Broj: Rev-x 155/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud, članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u K., protiv tuženika B. P. iz O., OIB: …, vlasnika proizvodno – uslužnog obrta I. u. iz O., zastupanog po punomoćnici G. P. T., odvjetnici u O., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljene protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-983/14-3 od 5. listopada 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu, poslovni broj P-169/08-49 od 3. travnja 2014., na sjednici održanoj 17. lipnja 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-983/2014-2 od 5. listopada 2016. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Ogulinu poslovni broj P-169/08-49 od 3. travnja 2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev da je tuženik dužan platiti tužiteljici 2.226.480,20 kn sa zatraženim zateznim kamatama.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica, pobijajući je zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija nije osnovana.

Sudovi nižeg stupnja odbili su tužbeni zahtjev polazeći od nesporne činjenice da je tuženiku rješenjem Ureda za gospodarstvo K. ž., Ispostave O. od 12. lipnja 1998. odobrena eksploatacija građevinskog kamena na eksploatacijskom polju K. (koje se nalazi na zemljišnoj čestici u vlasništvu tuženika) na rok od 17 godina.

Sporno je bilo među strankama je li tuženik vršio eksploataciju izvan dozvoljenog eksploatacijskog polja kako tvrdi tužiteljica, temeljeći tu tvrdnju na Zapisniku inspektorata od 29. srpnja 2004. iz kojeg proizlazi da je tuženik obavljao eksploataciju „izvan granica glavnog rudarskog projekta“ u razdoblju od 2001. do srpnja 2004. te na Zapisniku od 23. kolovoza 2005. i od 25. kolovoza 2005. iz kojih proizlazi da je tuženik vršio eksploataciju kamena izvan dozvoljenog područja u periodu od 1. siječnja 2005. do 25. kolovoza 2005.

Međutim, Sudovi nižeg stupnja su prihvatili nalaz i mišljenje sudskog vještaka rudarsko-geološke struke G. M., prema kojem ne postoje dokazi da je tuženik vršio eksploataciju izvan dozvoljenog područja. Naime, vještak je naveo da Zapisnici inspektorata to ne dokazuju jer inspektor nije sačinio „detaljnu skicu lica mjesta s točno fiksnim točkama“ (nije angažirao geodetu radi izrade geodetskog elaborata i geodetske snimke koja bi se mogla usporediti s kartom eksploatacijskog polja), a na temelju koje bi se mogla utvrditi površina na kojoj je vršena eksploatacija izvan one dozvoljene. Osim toga prema nalazu i mišljenju tog vještaka inspektor je obavio procjenu „od oka“ i paušalno odredio količinu eksploatirane sirovine.

Prema odredbi čl. 392. a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14. – dalje: ZPP) u povodu tzv. redovne revizije (iz čl. 382. st. 1. ZPP) sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

Tužiteljica je u reviziji navela da presudu pobija zbog „zbog pogrešne primjene materijalnog prava“, ali nije određeno navela ni obrazložila, u smislu odredbe čl. 356. ZPP, koju odredbu materijalnog prava sud nije primijenio, a trebao ju je primijeniti, odnosno koju takvu odredbu nije pravilno primijenio.

Prema čl. 31. Zakon o rudarstvu („Narodne novine“ broj: 35/95 – pročišćeni tekst i 114/01) eksploatacija mineralnih sirovina dozvoljena je samo unutar odobrenog eksploatacijskog polja. Utvrđeno je da tuženik nije vršio eksploataciju izvan odobrenog eksploatacijskog polja, jer tužiteljica tijekom postupka koji je prethodio reviziji nije dokazala da je to učinio.

Tužiteljica se u reviziji bavi činjenicama analizirajući zapisnike inspektorata smatrajući da su u njima navedene činjenice istinite, a da one u Nalazu vještaka nisu. Međutim, revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) pa te navode o činjenicama revizijski sud nije bio ovlašten razmatrati.

Posljedično navedenom, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 17. lipnja 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.