Broj: Rev-x 804/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice J. Š. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., protiv protustranke D. Lj. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica M. M. B., odvjetnica u Z., radi osnivanja nužnog prolaza, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj XXXVI Gž-12160/11-2 od 27. ožujka 2012., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-1754/02-39 od 28. listopada 2011., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2013.,

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija predlagateljice odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog radi osnivanja nužnog prolaza (u kojem nije pobliže određen identitet povlasne i poslužne nekretnine).

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba predlagateljice kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) izjavila je predlagateljica u kojoj predlaže da se obje odluke u postupku koji je prethodio reviziji preinače ili ukinu.

 

Navedene odredbe valja primijeniti na temelju čl. 285. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 117/03) budući da je riječ o izvanparničnom postupku u kojem se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku.

 

Revizija je izjavljena zbog dva pravna pitanja:

 

"1. što se može smatrati ograđenim dvorištem iz čl. 224. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, je li "ograđeno kućno dvorište ono zemljište na kojem ne postoji kuća, a koje se u zemljišnoj knjizi vodi kao šuma?" Na drugi način, da li je za "ograđeno kućno dvorište uvjet da se unutar istog nalazi kuća?"

 

2. da li je za odluku o osnivanju nužnog prolaza od ikakvog utjecaja stanje u pogledu nepostojanja ograde kakvo je bilo u trenutku podnošenja zahtjeva za osnivanje nužnog prolaza?"

 

Obrazlažući važnost postavljenih pitanja predlagateljica navodi da o postavljenim pitanjima "…ne postoji adekvatna praksa županijskih sudova", a da prema saznanjima predlagateljice o tim pitanjima nije zauzeo shvaćanje ni revizijski sud.

 

Međutim, predlagateljica se ipak u reviziji pozvala na nekoliko odluka i to (odluku Okružnog suda u Šibeniku broj Gž-2/77, Okružnog suda u Rijeci broj Gž-1174/77, Okružnog suda u Šibeniku broj Gž-2/77 i Okružnog suda u Rijeci broj Gž-12/72 te Vrhovnog suda Hrvatske broj Gzz-123/75) time da drugostupanjske odluke okružnih sudova nisu priložene niti je podnositeljica revizije navela gdje su te odluke objavljene.

 

U pobijanoj odluci odbijen je prijedlog za osnivanje nužnog prolaza pozivom na odredbu čl. 224. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP) prema kojem propisu nužni prolaz ne može sud osnovati pored ostalog i kroz ograđena kućna dvorišta, time da je prema razlozima nižestupanjskih odluka i to na temelju očevida na licu mjesta utvrđeno da čestica protustranke predstavlja ograđeno kućno dvorište na kojem se nalazi građevina u izgradnji.

 

Predlagateljica međutim u reviziji postavljenim pitanjem pod brojem 1. u okviru toga što bi uopće predstavljao pravni standard ograđenog kućnog dvorišta u suštini osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova tvrdeći da je riječ o zemljištu na kojem ne postoji kuća, a koje se u zemljišnoj knjizi vodi kao šuma, iako je od strane nižestupanjskih sudova utvrđeno da je riječ o dvorištu na kojem je izgrađena ograda i s građevinskim objektom u izgradnji.

 

Zbog toga odluka u postupku ne ovisi od odgovora na postavljeno pitanje, tako da ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Drugo pitanje, koje problematizira stanja u pogledu postojanja – nepostojanja ograde u trenutku podnošenja zahtjeva, također po motrištu revizijskog suda nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni budući da se nužni prolaz osniva tek pravomoćnošću konstitutivne odluke suda.

 

Također treba imati na umu i to da se predmetni postupak vodi preko 20 godina pa nije za očekivati da na građevinskom zemljištu koje je trebalo dobiti poslužni karakter u tako dugom razdoblju ne budu izvedeni građevinski radovi.

 

U odnosu na priložene odluke treba reći i to da obrazlažući važnost postavljenog pitanja podnositeljica revizije nije reviziju podnijela zbog postojanja različite prakse na drugostupanjskim sudovima, a osim toga sva praksa na koju se poziva predlagateljica donesena je u vrijeme kada su se primjenjivala pravna pravila bivšeg Zakona o nužnim prolazima od 6. travnja 1906. dok je pobijana odluka donesena po režimu ZVDSP pa ne može biti riječ o postojanju različite prakse drugostupanjskih sudova.

 

Konačno u navedenim drugostupanjskim odlukama nije iznijeto shvaćanje o pravnom standardu "ograđeno kućno dvorište" pa i zbog toga ne može biti riječ o različitoj praksi drugostupanjskih sudova u odnosu na shvaćanje iznijeto u pobijanoj odluci.

 

Zbog svega rečenog, u predmetnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke koje bi opravdale dopuštenost podnesene revizije pa je na temelju odredbe čl. 393. st. 3. ZPP valjalo reviziju predlagateljice odbaciti kao nedopuštenu time da je u smislu čl. 393. st. 4. ZPP ocijenjeno da je svrhovito posebno obrazložiti razloge revizijske odluke.

 

U Zagrebu, 13. ožujka 2013.