- 1 -

                                                                                                                  Broj:Pž-261/2020

 

 

 

                              

                       REPUBLIKA HRVATSKA

            Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske                                            Broj:Pž-261/2020

                                     Zagreb

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Jasne Momirović, predsjednice, te Katice Lučić i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Č. N. d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz članka 115. stavka 2. i 4. u svezi stavka 1. podstavka 9. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj: 82/13.; 41/18. i 98/19.), odlučujući o zajedničkoj žalbi okr. pravne osobe Č. N. d.o.o. i odgovorne osobe G. J., protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 11. prosinca 2019., broj:PpP-1586/2019, u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2020.

 

 

                                                 p r e s u d i o   j e

 

 

I. U povodu žalbe okr. pravne osobe Č. N. d.o.o. i odgovorne osobe G. J., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, tako da se djelo okrivljenika činjenično opisano u izreci te presude pravno označava prekršajem iz članka 115. stavka 2. i 4. u svezi stavka 1. podstavka 9. Zakona o prijevozu u cestovnom  prometu, pa se okrivljenicima na temelju citiranog propisa i uz primjenu odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. i 2. Prekršajnog zakona izriču novčane kazne, i to, okr. pravnoj osobi Č. N. d.o.o. u iznosu od 6.000,00 (šesttisuća) kuna, a okr. odgovornoj osobi G. J. u iznosu od 1.200,00 (tisućudvjesto) kuna, koje kazne su dužni platiti u roku od trideset dana od dana primitka ove presude, pa ako okrivljenici u navedenom roku plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, sukladno odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčane kazne smatrat će se u cjelini plaćenima.

 

II. Odbija se žalba okr. pravne osobe Č. N. d.o.o. i odgovorne osobe G. J. kao neosnovana, te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 400,00 (četiristo) kuna, svaki, u roku petnaest dana od primitka ove presude.

 

 

                   Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom Općinskog suda u Vinkovcima proglašeni su krivima okr. pravna osoba Č. N. d.o.o. i odgovorna osoba G. J. da su, na način činjenično opisan u izreci, počinili prekršaj iz članka 115. stavka 2. i  4. u svezi stavka 1. podstavka 7. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, te su na temelju citiranog propisa i uz primjenu instituta ublažavanja kažnjeni novčanim kaznama, pravna osoba u iznosu od 6.000,00 kuna, a odgovorna osoba u iznosu od 1.200,00 kuna.

 

Okrivljenici su nadalje obvezani na naknadu troška prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna, svaki.  

                                                                

             Protiv te presude okrivljenici su podnijeli pravodobnu žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te zbog odluke o kazni.

           

Žalitelji ne dovode u pitanje postupanje na način činjenično opisan u izreci, međutim smatraju da su na taj način mogli postupati, jer su obavljali prijevoz na temelju dviju važećih dozvola jednim autobusom, i to međunarodnu liniju Zagreb - Bujanovac, broj linije u upisniku XXXX i međužupanijsku liniju Zagreb - Županja, broj linije u upisniku (XXXX), jer da se vozni redovi i itinereri tih dozvola podudaraju u 93% dijela, a autobus silazi s auto-ceste samo radi ulaska u Slavonski Brod i Županju, kako bi omogućili putnicima koji putuju iz Zagreba izlazak iz autobusa. Smatraju da su prijevoz na međunarodnoj liniji Zagreb - Bujanovac broja linije u upisniku HR-SRB obavljali sukladno izdane dozvole. Navedenim prijevozom nisu ugrozili sigurnost putnika i nisu pribavili imovinsku korist, pa kako do sada nisu kažnjavani, smatraju da su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 38. Prekršajnog zakona.

  

Žalitelji predlažu da se iz u žalbi navedenih razloga njihova žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) uz ocjenu navoda žalbe, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prekršajnog prava, ovaj Sud je utvrdio da činjenično opisano postupanje okrivljenika u izreci prvostupanjske presude nije pravilno pravno označeno, budući se okrivljenicima stavlja na teret obavljanje javnog linijskog prijevoza putnika protivno izdane dozvole na međunarodnoj liniji XXXX, (Hrvatske – Srbije) što u smislu odredbe članka 4. stavka 1. točke 45. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu predstavlja međunarodni prijevoz u „treće države“ koje nisu članice Europske unije, i koje postupanje je (protivno odredbe članka 64.) propisano djelom prekršaja iz članka 115. stavka 1. podstavka 9. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a ne kako je to prvostupanjski sud pogrešno označio kao međunarodni prijevoz koji se obavlja u državama članicama Europske unije. Iz rečenih razloga, a budući sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela, prvostupanjski sud je počinio povredu materijalnog prekršajnog prava opisanu u odredbi članka 196. točki 4. Prekršajnog zakona, pa je ovaj Sud postupajući po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu i otklonio navedenu povredu, tako da je djelo označio prekršajem iz članka 115. stavka 2. i  4. u svezi stavka 1. podstavka 9.  Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, kao u točki I. izreke ove presude, te sukladno pravilne pravne oznake izrekao i kazne, prihvaćanjem iznosa kazni koje je odmjerio prvostupanjski sud.

 

Ispitujući pobijanu odluku u pogledu navoda žalbe vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedene glavne rasprave i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom pisane obrane okrivljenika, iskaza svjedoka V. D. i cjelokupne materijalne dokumentacije predmeta, Zapisnika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 10. rujna 2019. i očitovanja okrivljenih o održavanju međunarodne linije i obavijesti korisnika o nepravilnosti postupanja na liniji Zagreb (HR) - Bujanovci (SRB), utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz Zakona o prijevozu u cestovnom prometa. Žalbenim navodima okrivljenika, nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja djela, niti žalitelji ističu nove činjenice i dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, koje bi učinile osnovanim daljnje provođenje dokaznog postupka.

 

Naime, prekršaj iz članka 115. stavka 1. podstavka 9. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu čini prijevoznik ako obavlja javni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu u treće države bez dozvole ili suprotno izdanoj dozvoli i njenim sastavnim dijelovima  (itineraru, cjeniku i voznom redu) (članak 64. stavak 1.).

 

Dozvola za linijski prijevoz putnika autobusom u međunarodnom cestovnom prometu  broj linije u upisniku XXXX (list 24 spisa) izdana je za autobusnu liniju Zagreb (HR) – Bujanovac (SRB), s time da su propisana mjesta na kojima putnici izlaze i ulaze Zagreb(HR), Beograd(SRB), Niš(SRB), Leskovac(SRB), Vladičin Han(SRB), Vranje(SRB), Bujanovac(SRB) i vrijedi za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. svibnja 2024., a u kojem smislu vozni red (list 25) za tu međunarodnu liniju propisuje stajališta i vremena u polasku i dolasku autobusa. Suprotno tvrdnje žalitelja, javni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu prijevoznik može obavljati u skladu s izdanom dozvolom, što u konkretnom slučaju znači da su imali mogućnost zaustavljati se na onim mjestima za izlazak putnika koja su propisana dozvolom kako je to prethodno navedeno, u kojem smislu zaustavljanje na autobusnim kolodvorima u Slavonskom Brodu i Županji predstavlja postupanje suprotno izdane dozvole i njenim sastavnim dijelovima.

Pogrešno žalitelji ističu obavljanje dviju linija (međunarodne i međužupanijske) na temelju dviju važećih dozvola, istim autobusom, budući u smislu odredbe članka 41. stavka 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (i smislene primjene članka 66.) prijevoznik može, u uvjetima kada to dozvoljava razina prijevozne potražnje, obavljati prijevoz jednim vozilom temeljem najviše dviju dozvola, isključivo ako se u voznim redovima tih dozvola podudaraju vremena vožnje i itinereri kretanja na određenoj relaciji, što u konkretnom predmetu nije slučaj, kako to proizlazi iz rezultata provedenog postupka i same obrane okrivljenika koji navode da se podudaraju u 93% dijela tih dozvola.

 

              Slijedom navedenog, pravilan je i na zakonu osnovan zaključak prvostupanjskog suda da su okrivljenici svojim postupanjem ostvarili sva zakonom opisana obilježja prekršaja stavljenog im na teret.

 

Razmatrajući navode žalbe u pogledu izrečenih kazni vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti konkretnog slučaja koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na odluku o kazni te okrivljenicima izrekao kazne u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisanih granica, i nisu prestrogo odmjerene.

Naime, za počinjeni prekršaj za pravnu osobu propisana je kazna u rasponu od 25.000,00 do 70.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi u iznosu od 10.000,00 do 25.000,00 kuna, a prvostupanjski je sud već pravilno cijeneći ukupnost olakotnih okolnosti i izostanak otegotnih okolnosti kazne izrekao uz primjenu instituta ublažavanja, pri čemu je okr. pravnoj osobi odmjerio kaznu u značajnoj mjeri ispod granice mogućeg sudskog ublažavanja kazne, odnosno, četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne propisanog ovim Zakonom (a koji za pravnu osobu iznosi 2.000,00 kuna - čl. 33.st. 1. cit. Zakona) i time povrijedio materijalno prekršajno pravo, dok je okr. odgovornoj osobi ublažio kaznu u granicama zakonom propisanog iznosa (čl. 33. st. 3.).

Kako ovaj Sud po službenoj dužnosti pazi samo na povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, to navedenu povredu počinjenu u korist okrivljene pravne osobe, s obzirom na odredbu članka 202. stavka 4. Prekršajnog zakona, ne može preinačavati, jer je žalba podnesena samo u korist okrivljenika, pa se presuda ne smije izmijeniti na njihovu štetu.

 

Neosnovano žalitelji predlažu da ih se oslobodi od plaćanja kazne, jer u konkretnom slučaju nisu ostvareni zakonom propisani uvjeti iz članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona, budući radnja izvršenja djela nije pogodna za naknadno otklanjanje ili umanjenje posljedica prekršaja, niti žalitelji konkretiziraju okolnosti koje bi takvu odluku učinile osnovanom, pa je  njihov prijedlog da ih se oslobodi od kazne bez uporišta. 

 

Ističe se da su žalitelji pravilno upozoreni i na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni, sukladno odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) kojim je određen u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka. 

 

Zbog izloženih razloga, sukladno odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

                                            

                                                   U Zagrebu 17. lipnja 2020. 

 

 

          ZAPISNIČARKA:                                                                         PREDSJEDNICA VIJEĆA:

         Nada Horvatović, v. r.                                                   Jasna Momirović, v. r.

 

        Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.