Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              II Kž 251/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 251/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. P. zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 27. svibnja 2020. broj Kov-iz-20/2020 (Kov-30/2020) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba okrivljenog A. P. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. P. zbog počinjenja dva kaznena djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom I./ je, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. (pravilno je članka 131. stavka 1.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok je pod točkom II./ izreke okrivljenom A. P. u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 16. veljače 2020. nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. P. po branitelju, odvjetniku G. D., s prijedlogom da se njegova žalba prihvati i da mu se ukine istražni zatvor.

 

Žalba nije osnovana.

 

Okrivljenik žalbom osporava postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. navodeći da je osuđivana osoba, ali ne zbog istog ili istovrsnog kaznenog djela, da u ovoj fazi postupka još uvijek vrijedi pretpostavka njegove nedužnosti te da da je sud pri odlučivanju o istražnom zatvoru dužan utvrditi sve činjenice koje idu u prilog ili osporavaju postojanje istinskog zahtjeva javnog interesa kojim bi se moglo opravdati odstupanje od pravila poštivanja slobode pojedinca. Također ističe da prvostupanjski sud, odlučujući o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, nije uzeo u obzir činjenicu da je istražni zatvor krajnja mjera supsidijarnog karaktera koja se ne primjenjuje ako se ista svrha može postići blažom mjerom.

 

Međutim, protivno takvim žalbenim tvrdnjama, postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo, prvostupanjski sud s pravom temelji na okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja se u ovom kaznenom postupku tereti, a iz kojih proizlazi visok stupanj njegove upornosti i kriminalne volje.

 

Naime, okrivljenik je osnovano sumnjiv da je 16. veljače 2020. u večernjim satima u caffe baru W. B. B. u Z., u teško pijanom stanju s koncentracijom alkohola oko 2,76 g/kg, nakon prethodnog verbalnog sukoba s A. G. i M. B., u namjeri da ih usmrti, rasklopnim nožem dužine oštrice 9 cm i širine oštrice 2,5 cm, A. G. zadao više ubodnih i reznih rana u području nosa, ispod desne očne jabučice, lijeve strane vrata te lijevog ramena, a nakon što ga je u daljnjem napadu na A. G. spriječio M. B., ovoga ubo u lijevu stranu prsa, da bi nakon što je M. B. pobjegao u toalet u podrumu caffe bara, okrivljeni A. P. pošao za njim i ustrajao u napadu nožem, pri čemu se M. B. obranio od napada zamahujući košem za smeće i rukama, kojom prilikom je okrivljeni A. P. izgubio ravnotežu i pao na tlo, a u trenutku kada je M. B. pokušao proći pored njega i pobjeći, okrivljeni A. P. ga je nožem zarezao dva puta po stražnjoj strani koljenske jame, uslijed čega je M. B. pao na tlo gdje mu je potom okrivljeni A. P. zadao više ubodnih i reznih rana po tijelu te ga nekoliko puta udario šakama i nogama po glavi, nakon čega je prestao s napadom, nož odbacio na pod toaleta i udaljio se izvan caffe bara, a potom izvan caffe bara ugledao A. G. te krenuo trčati za njime dok za njim dok mu nije pobjegao, kojom prilikom su A. G. i M. B. zadobili teške tjelesne ozljede.

 

Nadalje, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je te okolnosti pravilno povezao s okrivljenikovom ranijom osuđivanošću zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 6. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. na djelomičnu uvjetnu osudu, a to svakako upućuje na neusklađenost njegovog života sa zakonom i na zaključak da dosadašnja osuda nije ostvarila svoju svrhu i utjecala na ovog okrivljenika da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja, već da u takvom postupanju progredira.

 

Kada se uz navedeno ima u vidu da iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazi da je okrivljenik osoba s miješanim poremećajem ličnosti, dijagnosticiranim sindromom ovisnosti o alkoholu uz prisutnu ovisnost o kanabinoidima te da mu je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od alkohola kako bi se umanjila mogućnost ponavljanja kaznenih djela i otklonila opasnost za okolinu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sve te okolnosti, u svojoj ukupnosti, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani okrivljenika.

 

Stoga je i ovaj drugostupanjski sud stava da će se isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao krajnje i najstrože mjere, ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja.

 

Slijedom navedenog je, a budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 17. lipnja 2020.

 

 

Predsjednik vijeća:

Žarko Dundović, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu