1
Poslovni broj Gž-2332/2019-2
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
Poslovni broj Gž-2332/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz S. K. Z., . OIB:.., zastupanog po punomoćniku I. I., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. R. iz S. K. Z., . OIB:.., zastupanog po punomoćnici V. N., odvjetnici iz K., radi priznanja vlasništva, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-28/2018-21 od 25. srpnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2020.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-28/2018-21 od 25. srpnja 2019. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja je utvrđeno da je tuženik S. R. vlastoručno potpisao Ugovor o darovanju nekretnina od 12. travnja 2013. kojim je tužitelju M. S. darovao suvlasništvo u ½ dijela nekretnina kč.br. 556/2, kč.br. 557/2, kč.br. 558/15 i kč.br. 558/19, sve upisane u zk.ul. 15 k.o. Z. te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.000,00 kn u roku od 15 dana.
Protiv presude je žalbu podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP).
Tuženik ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer da je izreka presude u suprotnosti s razlozima iste odluke, a razlozi da su nejasni i proturječni. Navodi da je tužitelj podnio tužbu 25. siječnja 2018. radi priznanja prava vlasništva, da je žalitelj u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev jer utužene čestice više ne postoje u zemljišnim knjigama, a vlasnici novoformiranih katastarskih čestica su pokrenuli postupke radi smetanja posjeda i utvrđenja prava vlasništva te su uspjeli u tim postupcima. Navodi da je sud donio presudu prema preinačenom tužbenom zahtjevu tako da je prihvatio dio zahtjeva, a nije odlučio o ostalim točkama, niti je odlučio o preinaci. Ponavlja da nije mogao tužitelju darovati prijeporne nekretnine, jer je on bio samo formalno upisan kao suvlasnik, a da nikad nije bio u posjedu. Naglašava da u razlozima presude nisu navedeni zahtjevi stranaka, činjenice ni dokazi koje su stranke navele niti dokazi koje je sud proveo, da se sud nije izjasnio ni o pravnoj osnovi spora pa da presudu nije moguće ispitati.
Predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, podredno presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima.
Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava izložene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti.
Žalba je osnovana.
U donošenju pobijane presude je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a na koju povredu sadržajno ukazuje tuženik u žalbi, budući da je presudom prekoračen tužbeni zahtjev.
Naime, tužitelj je u tužbi postavio tužbeni zahtjev za donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da trpi uknjižbu prava vlasništva na narečenim nekretninama pri čemu u zahtjevu nije označio nekretnine. Na pripremnom ročištu koje je održano 7. lipnja 2018., punomoćnik tužitelja je priložio podnesak kojim preinačuje tužbu na način da, pod točkom I petita tužbe zahtijeva da sud utvrdi da su stranke sklopile 12. travnja 2013. ugovor o darovanju narečenih nekretnina, potom u točkama II-VI tužbenog zahtjeva iznosi sadržaj ugovora o darovanju, te na kraju u točki II petita zahtijeva da se naloži tuženiku da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige na istim nekretninama, sve na temelju ugovora o darovanju od 12. travnja 2013.
Prije svega valja istaći da je tužbeni zahtjev koji je sadržan u podnesku predanom na pripremnom ročištu nerazumljiv u dijelu u kojemu se navodi sadržaj ugovora o darovanju (točke II-VI). Nejasno je traži li tužitelj da se utvrdi da je sklopljen ugovor sa sadržajem kao pod točkama II.-VI. petita tužbe, u kojem slučaju bi trebalo navesti sadržaj cijelog ugovora ovako kako glasi, a što bi uključivalo i dio točke I. petita tužbe. Dio zahtjeva na utvrđenje da je sklopljen ugovor o darovanju i da se nalaže tuženiku izdati tabularnu ispravu za upis prava vlasništva je podoban za raspravljanje, ali predstavlja preinaku tužbe, budući da je u zahtjevu koji je podnesen u tužbi tužitelj zatražio da se tuženiku naloži trpljenje upisa u zemljišnim knjigama.
Međutim, sud prvog stupnja je, bez odluke o preinaci tužbe, koju je bio dužan donijeti u skladu s odredbom čl. 190. ZPP-a, odlučio o nečem drugom, što nije sadržano ni u tužbi, niti u podnesku koji je predan na pripremnom ročištu, na način da je utvrdio da je tuženik vlastoručno potpisao ugovor o darovanju nekretnina od 12. travnja 2013.
Na takav način je sudio mimo postavljenog tužbenog zahtjeva (i kada se uzmu u obzir oba zahtjeva, budući da o preinaci nije odlučeno), čime je počinjena narečena povreda postupka.
Još valja dodati, da je prije odlučivanja o preinaci tužbe, sud dužan pozvati tužitelja na ispravak tužbe primjenom odredbe čl. 109. ZPP-a (zahtjeva koji je sadržan u podnesku predanom na pripremnom ročištu) kako bi u smislu odredbe čl. 186. ZPP-a zahtjev bio potpuno određen i kako bi o zahtjevu bilo moguće raspravljati te u konačnici o osnovanosti zahtjeva odlučiti.
Prema odredbi čl. 369. st. 4. ZPP-a ako utvrdi da je prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je odlučeno o nečem drugom, a ne o onome što je traženo, drugostupanjski će sud rješenjem ukinuti presudu prvostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje.
Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika uvažiti i presudu suda prvog stupnja ukinuti na temelju odredbe čl. 369. st. 4. ZPP-a.
U Rijeci 17. lipnja 2020.
Predsjednica vijeća
Helena Vlahov Kozomara
