Broj: Rev 2307/10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja E. c. u Republici Hrvatskoj, C. općina Z., kojeg zastupa punomoćnik B. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. R. iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici V. M. i D. D., odvjetnici u Z., radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1166/07-4 od 1. lipnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Ps-1026/05 od 22. prosinca 2006., u sjednici vijeća 3. travnja 2013.,

p r e s u d i o   j e

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da preda tužitelju u posjed stan na II katu zgrade u Z., kao i posjed ostalih prostorija u istoj zgradi zajedno s ključevima, te da se isti dužan istodobno iseliti iz tog stana i ostalih prostora, sa svim osobama i svojim stvarima. Isto tako naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.050,00 kn.

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

              Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se revizija prihvati i da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje drugom vijeću.

U odgovoru na reviziju tužitelj poriče sve navode tuženika, te predlaže da se revizija tuženika odbije kao neosnovana.

              Revizija tuženika nije osnovana.

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Postupajući u skladu s gore citiranom odredbom ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

              Isto tako suprotno navodima revidenta sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda ima jasne i razumljive razloge, nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, a ne postoji kontradiktornost između izreke i obrazloženja pobijana presude, odnosno razloga istih.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

-          da je tužitelj vlasnik nekretnine kat. čest. 3427 u naravi kuća popisni broj … i dvorište u … ulici …, u Z., upisano u zk. ul. 2858 k.o. G. Z.,

-          da je tuženik u posjedu stana na drugom katu,

-          da aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje tužbe proizlazi i iz rješenja Središnjeg državnog ureda za upravu od 15. ožujka 2005. kojim je odobren upis organizacijskog oblika E. c. Republike Hrvatske (dalje ECRH) pod nazivom C. o. Z., koju zastupa generalni vikar,

-          da su odlukom P. s. ECRH za generalne vikare imenovani S. U. i B. B.,

-          da je izbor tuženika za vikara suprotan Ustavu ECRH od 26. veljače 2005.,

-          da je tuženik bez pravnog osnova u predmetnom stanu i prostorijama u navedenoj zgradi,

-          da tuženik u postupku nije dokazao da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje stana odnosno pravo na posjed predmetnog stana,

-          da tuženik s tužiteljem nije zaključio ugovor o radu.

Obzirom na takva činjenična utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo i to odredbu čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, dalje ZV), kada su prihvatili zahtjev tužitelja i usvojili tužbeni zahtjev u cijelosti. Osim toga, sud drugoga stupnja smatra prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovanim, budući da se aktivna legitimacija tužitelja ne može osporiti time što je pokrenut postupak radi poništenja rješenja Središnjeg državnog ureda za upravu od 15. ožujka 2005. o upisu tužitelja i osoba ovlaštenih za zastupanje u registar vjerskih organizacija, jer je sud vezan na odluku upravnog tijela o upisu tužitelja i ovlaštenika za zastupanje tužitelja u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP.

Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova pravilnim prihvaća i ovaj sud. U tom slučaju se revizijski sud može pozvati na razloge prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

Stoga je valjalo naložiti da se uz revizijsku odluku na internetskim stranicama ovoga suda objavi i odluka drugostupanjskog suda u smislu odredbe čl. 396. a st. 2. ZPP.

Glede navoda revizije o tome da je Središnji državni ured za upravu 8. veljače 2008. izdao novo rješenje, te da iz potvrde E. c. o. Z. proizlazi da je upravo tuženik svećenik – administrator, valja istaći da se radi o novim činjenicama koje su nastale nakon zaključenja glavne rasprave, a koje činjenice se više ne mogu isticati u žalbenom, pa time niti u revizijskom postupku. Zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija uopće nije dopuštena u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu 3. travnja 2013.