- 1 -              II Kž 256/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 256/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. S. zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 3. lipnja 2020. broj Kvm-26/2020-5 (Kzd-1/2020-19) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba optuženog M. S. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem vijeća za mladež Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. S. zbog počinjenja tri kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. KZ/11., kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. i tri kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku V. J., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „uvažiti iznijete navode u žalbi“.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da postoji opća pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika u vidu postojanja osnovane sumnje da je počinio tri kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. KZ/11., kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. i tri kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., a koja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, kako pravilno navodi i obrazlaže prvostupanjski sud.

 

Nadalje, postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženog M. S., prvostupanjski sud s pravom temelji na brojnosti i intenzitetu kaznenih djela za koja se osnovano sumnjiči u ovom postupku da ih je počinio u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 21. rujna 2019. na štetu izvanbračne supruge i njihovo troje mlt. djece, odnosno 21. i 24. rujna na štetu izvanbračne supruge i njihove mlt. kćerke, iz čega zaključuje o optuženikovoj upornosti u činjenju protupravnih djela na štetu članova obitelji te visokom stupnju njegove kriminalne volje.

 

Prvostupanjski sud navedene okolnosti potom pravilno povezuje s ranijom optuženikovom osuđivanošću i činjenicom da je kaznena djela za koje se tereti počinio za vrijeme provjeravanja po presudi Općinskog suda u Varaždinu od 8. studenog 2018. broj Kmp-17/18-5, pravomoćnoj toga dana, kojom je osuđen zbog tri kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uvjetno na dvije godine te prekršajnom kažnjavanošću, od čega u dva navrata zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 137/09., 14/10., 60/10. i 70/17.) na štetu sina N. (list 153 do 157 i od 158 do 160 spisa) i u jednom navratu zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90. – pročišćeni tekst, 30/90. – ispravak i 47/09.) na štetu policijskih službenika (list 161 do 163 spisa), a to svakako upućuje na neusklađenost njegovog života sa zakonom i na zaključak da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na ovog optuženika da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja.

 

Kada se navedeno dovede u vezu sa psihijatrijskim vještačenjem iz kojeg proizlazi da bazična struktura ličnosti i modeli ponašanja optuženika upućuju na poremećaj ličnosti narcističkog tipa sa značajnim elementima disocijalnih karakteristika te da su optuženiku dijagnosticirani alkoholizam i organski poremećaj ličnosti i ponašanja uz karakternu deprivaciju i ljubomoru vezan uz višegodišnji alkoholizam, kao i da mu je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu jer postoji opasnost da bi zbog te ovisnosti u budućnosti mogao počiniti teže kazneno djelo, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sve te okolnosti, u svojoj ukupnosti, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženika.

 

Iz izloženih razloga i ovaj drugostupanjski sud je stava da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nužna te da se ista svrha ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera predviđenih ZKP/08.

 

Stoga žalbenim tvrdnjama optuženika da su u dosadašnjem tijeku postupka ispitani svi predloženi svjedoci, da se ne namjerava vratiti na adresu stanovanja na kojoj je prebivao i da osim predloženih vještačenja ne postoje drugi razlozi za produljenje istražnog zatvora, nisu dovedena s uspjehom u sumnju pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

Slijedom navedenog je, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 17. lipnja 2020.