Broj: Revt 150/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz P., kojeg zastupaju punomoćnici S. O. i S. O. S., odvjetnici u P., protiv I. tuženika U. B. d.d. P., i II. tuženika U. d.d. P., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 24. Pž-3767/08-6 od 24. studenog 2010., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1032/05 od 20. ožujka 2008., u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2013.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je prijedlog tužitelja racionalizacije potrošnje vode i drugih medija u cjevovodima U. prezentiran na kolegiju tuženika 3. srpnja 1998. tehničko unapređenje – inovacija te da su tuženici dužni tužitelju priznati sva prava na temelju Zakona o industrijskom vlasništvu i Pravilnika o inovacijama tuženika i druga prava koja proizlaze iz tehničkog unapređenja te da su mu dužni isplatiti 4,191.420,92 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

Naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima troškove postupka u iznosu 600,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj predlaže da se pobijanu presudu preinači ili podredno ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

Odgovori na reviziju nisu podneseni.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

U postupku koji je prethodio reviziji nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Suprotno navodima podnositelja revizije, prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

Sud nije povrijedio odredbe parničnog postupka kad odbije izvođenje nekog dokaza kao suvišnog (u ovom slučaju provedbu novog vještačenja) radi odgovora na pitanje predstavlja li tužiteljev prijedlog racionalizacije potrošnje vode i drugih medija u cjevovodima U. tehničko unapređenje – inovaciju, budući da je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kojeg je odredio u ovom postupku, a za koje prihvaćanje je dao uvjerljive razloge.

Naime, drugostupanjski sud je u pobijanoj presudi naveo jasne razloge, dakle izrazio svoj stav o tome zbog čega ne postoji potreba za provedbom novog vještačenja, jer je vještak odgovorio na odlučna pitanja zbog čega se sporni prijedlog tužitelja bitno ne razlikuje od rutinskih polaznih postavki u rješavanju sličnih problema pa ne predstavlja tehničko unapređenje.

Na osnovu rečenog, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP time što je prihvatio shvaćanje prvostupanjskog suda da je provođenje daljnjeg vještačenja suvišno.

Pri tome valja istaći i to da se podnositelj revizije numerički nije pozvao na povredu niti jedne od odredbi parničnog postupka, zbog čega revizijski sud, budući da je po službenoj dužnosti ovlašten paziti samo na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP, eventualno postojanje ostalih povreda mogao prosuđivati samo u okviru uopćenih navoda revidenta nalazeći da bi ti navodi mogli sadržajno upućivati ili na postojanje opisane relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP ili eventualno na postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP.

Prema tome, ako je pored relativne povrede istaknuta i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP valja odgovoriti da tužitelju nije onemogućeno raspravljanje pred sudom time što njegovi prigovori na nalaz i mišljenje vještaka nisu prihvaćeni, budući da je vještak o prigovorima tužitelja saslušan na glavnoj raspravi te se izjasnio o svim prigovorima tužitelja.

Daljnja suština prigovora podnositelja revizije svodi se na izražavanje neslaganja sa rezultatima dokazivanja te iznošenjem vlastite, nejasne i subjektivne ocjene provedenih dokaza koja nema uporišta u provedenim dokazima.

U pogledu prigovora pogrešne primjene materijalnog prava ima li predloženi prijedlog tužitelja one potrebne osobine koje bi prijedlog nužno morao posjedovati za udovoljavanje standarda, odnosno definicije tehničkog unapređenja, valja odgovoriti da je pravilno primijenjena odredba čl. 159. st. 3. mjerodavnog Zakona o industrijskom vlasništvu ("Narodne novine", broj 53/91, 19/92, 61/92 – dalje: ZIV).

Naime, u smislu te odredbe, tehničkim unapređenjem ne smatra se rutinska primjena poznatih tehničkih sredstava i tehnoloških postupaka u procesu rada, o čemu je upravo u prijedlogu tužitelja riječ, pri čemu valja dodati da prijedlog za osnivanjem stručnog tima predstavlja organizacijski prijedlog, a ne prijedlog u pravcu tehničko-tehnoloških unapređenja.

Međutim, bez obzira na to, timski rad predstavlja uobičajeni način savladavanja tehnoloških problema proizvodnje, zbog čega revizijski sud u svemu prihvaća pravno shvaćanje sudova u postupku koji je prethodio reviziji da prijedlog tužitelja nema osobine tehničkog unapređenja u smislu čl. 159. st. 1. ZIV.

Prema navedenoj odredbi tehničkim unapređenjem smatra se svaka racionalizacija rada koja nastaje primjenom poznatih tehničkih sredstava i tehnoloških postupaka u svim fazama procesa, ali kojom se postiže povećanje dohotka poduzeća, povećanje proizvodnosti rada, poboljšanje kvalitete proizvoda, ušteda materijala, ušteda energije, bolje iskorištavanje strojeva i instalacije, poboljšanje tehničke kontrole proizvoda, poboljšanje zaštite na radu ili poboljšanje zaštite i unapređenja čovjekove okoline o čemu u predmetnom slučaju nije riječ.

Zbog toga pravilno je odbijen i kondemnatorni zahtjev na isplatu vezan uz postojanje tehničkog unapređenja suglasno općim aktom poslodavca tužitelja.

Na osnovu svega rečenog kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 3. travnja 2013.