Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 5292/2019-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB 84397956623, Područni ured Varaždin, Hrvatske državnosti 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB 22694857747, Podružnica Varaždin, Zagrebačka 63, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Pisarnica Varaždin, Zagrebačka 63, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3579/2018-3 od 5. srpnja 2019., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-185/2017-14 od 30. ožujka 2018., u sjednici održanoj 16. lipnja 2020.
r i j e š i o j e :
Revizija tuženika se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa 66.356,34 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev za troškova postupka (točka I. izreke). Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 3.750,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 30. ožujka 2018. do isplate, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu 625,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).
Drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska presuda na način da je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 66.356,34 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 23. kolovoza 2017. do isplate, u roku 15 dana.
Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivajući se na razloge iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći da odluka u predmetnom sporu ovisi o rješavanju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, odnosno da je pobijana drugostupanjska odluka glede naznačenih pitanja u suprotnosti sa izraženim pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu drugostupanjsku presudu sukladno revizijskim navodima.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka zakona one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Iz citiranih odredbi ZPP-a proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da podnesena revizija kumulativno ispunjava slijedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz navođenje propisa i drugih važećih izvora koji se na njega odnose, da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te da su u reviziji određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj revizije smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki tzv. izvanredna revizija nije dopuštena pa se revizijski sud ne može upuštati u ispitivanje njezine osnovanosti.
U reviziji tuženik naznačuje sljedeća pravna pitanja:
„Je li na tužitelju teret dokaza uzročne veze između štetnog događaja i štete za koju tvrdi da je pretrpio i je li Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u parnici radi naknade štete dužan dokazati uzročnu vezu između štetnog događaja i umirovljenja njegovog osiguranika ili se pravomoćnost upravnog akta u regresnim parnicama radi naknade štete koje se vode između mirovinskog osiguranja i društva za osiguranje, proteže na uzročnu vezu između povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika i umirovljenja osiguranika tužitelja, sve budući po ovom pravnom pitanju postoji različito pravno shvaćanje sudova i to konkretno Vs RH, Revr-639/04-2 od 21. travnja 2005. god., Žs u Varaždinu, Gžx-166/14-2 od 02. travnja 2014. god., Žs u Zagrebu Gžn-2764/10-2 od 08. studenog 2011., Žs u Splitu Gž-829/04 od 23. studenog 2006. i Žs u Vukovaru, Gž-1521/11-3 od 13. ožujka 2014. god.?“
„Je li za razrješenje odnosa i donošenje odluke u postupku kada Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje potražuje naknadu štete po osnovi razmjernog iznosa mirovine od osiguravajućeg društva štetnika po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti primjenjuje odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ili se primjenjuju isključivo odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju?“
U odnosu na prvo pitanje naznačeno u reviziji, valja reći da pobijana drugostupanjska odluka polazi od ocjene da je tužitelj dokazao uzročnoposljedičnu vezu između prometne nesreće u kojoj je osiguranik tužitelja zadobio ozljede i njegova upućivanja u invalidsku mirovinu, jer da isto proizlazi iz svih dokaza provedenih u postupku. Dakle, zaključak drugostupanjskog suda o postojanju uzročnoposljedične veze nije utemeljen samo na ocjeni pravomoćnog rješenja o upućivanju u mirovinu zbog ozljeda nastalih izvan rada (od čega polazi tuženik postavljenim pitanjem), već se temelji na ocjeni svih dokaza izvedenih tijekom postupka. Stoga navedeno pravno pitanje nije važno za rješavanje konkretnog spora.
Drugo pitanje naznačeno u reviziji nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio pravno shvaćanje u odluci Revt-412/2018 od 22. travnja 2020., sukladno kojem je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, a ne vrijeme nastanka štetnog događaja (prometne nezgode).
Budući da je u pobijanoj odluci izraženo shvaćanje koje je podudarno shvaćanju ovog suda, nije ostvarena pretpostavka koja bi opravdavala intervenciju ovog suda na ujednačavanju sudske prakse.
Stoga, obzirom da u podnesenoj reviziji nisu ispunjene pretpostavke za njezinu dopuštenost, a koje moraju biti kumulativno ispunjene, kako je to propisano odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, proizlazi da je revizija nedopuštena, zbog čega je istu trebalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. b st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 16. lipnja 2020.
ZA TOČNOST OTPRAVKA Ovlašteni službenik: |
Voditelj Pisarnice za prijem i otpremu
Mirko Paša |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.