- 1 -              Revr 1407/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1407/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sindikata ... OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o. u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, OIB: ..., radi utvrđenja ništetnosti i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-119/15 od 18. veljače 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12938/13-76 od 27. veljače 2015., u sjednici održanoj 16. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja kao djelomično osnovana i preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-119/15 od 18. veljače 2016. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje da je temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama sklopljen 31. srpnja 2007. ništetan, kao i u dijelu odluke o trošku kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn, te u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn  i sudi:

 

Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12938/13-76 od 27. veljače 2015. u dijelu u kojem se utvrđuje da je temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama sklopljen 31. srpnja 2007. ništetan, kao i u dijelu odluke troškova postupka kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn, te u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 6.250,00 kn.

 

II. Odbija se revizija tužitelja kao djelomično neosnovana u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i zahtjev za objavu presude, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka kojim je odbijen zahtjev tužitelja u iznosu od 10.000,00 kn, te u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn.

 

III. Tuženiku se nalaže na ime naknade troškova revizijskog postupka isplatiti tužitelju iznos od 937,50 kn (slovima: tisuću kuna) u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama sklopljen 31. srpnja 2007.g. ništetan.

 

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju Sindikatu ..., s osnova naknade štete zbog povrede prava osobnosti, isplati iznos od 20.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. prosinca 2007.g. pa do isplate, te da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 20.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2015.g. pa do isplate, sve po stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

 

III. Nalaže se tuženoj objaviti ovu presudu u dnevnim novinama i to u Jutarnjem listu i Večernjem listu, sve u roku od 15 dana.

 

IV. Tužena se odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.“

 

Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke prihvaćena je žalba tuženika, te je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12938/13-76 od 27. veljače 2015. na način da je pod toč. 1. izreke odbijen zahtjev tužitelja, dok je pod točkom 2. izreke naloženo tužitelju da naknadi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude  tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu, podredno da istu ukine i predmet vrati nadležnom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

 

Tuženik u odgovoru na reviziju tužitelja u bitnom pobija revizijske navode i predlaže odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i potvrditi drugostupanjsku presudu.

 

Revizija je djelomično osnovana.

 

Budući da je pobijana presuda donesena primjenom odredaba čl. 373.a ZPP u konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP).

 

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i razloge koji je pravno relevantno opravdavaju i iz kojih se može ispitati, one koji nisu ni nejasni niti proturječni, pa ta presuda, kojom je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu, nema nedostataka na koje se tužitelj poziva (da „su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni te da su u suprotnosti sa stanjem spisa“) - tako da nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju revident ukazuje.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 84/07 -  dalje: KU) od 31. srpnja 2007. zaključen na nezakoniti način, čime je ništetan i bez pravnog učinka, te zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, uslijed protupravnog postupanja Vlade Republike Hrvatske odnosno onemogućavanje tužitelju da sudjeluje u kolektivnim pregovorima prilikom donošenja temeljnog KU, te zahtjev za objavu presude.

 

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da se temeljni Kolektivni ugovor za javne službe primjenjivao do dana 31. ožujka 2007. kada je istekao rok na koji je sklopljen,

 

- da je sklopljen novi Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama 31. srpnja 2007.,

 

- da prilikom pristupanja pregovorima koji su prethodili sklapanju KU od dana 31. srpnja 2007. nije bio oformljen novi Pregovarački odbor,

 

- da nije postojala odluka Gospodarskog socijalnog vijeća sukladno odredbi čl. 186. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 14/03, 142/03, 30/04, 137/04 i 68/05 – dalje: ZR),

 

- da se tužitelj obraćao dopisima Gospodarskom-socijalnom vijeću da je nužno postupiti sukladno odredbi čl. 186. st. 3. ZR,

 

- da nema zapisnika sa sastanka od 26. srpnja 2007. između Ž. S. predsjednika tužitelja i Pregovaračkog odbora, gdje je zaključeno da će Lj. P., tužitelja redovito informirati o tijeku kolektivnih pregovora, a s čime se predsjednik tužitelja usuglasio,

 

- da je tužena izjavila da je zapisnik sa sastanka od 26. srpnja 2007. izgubila,

 

- da je tužitelj osporavao da je takav dogovor postojao,

 

- da je dostavljena tablica članstva u Sindikatu, ali samo s imenima članova,

 

- da nema imena članova tko je istupio iz tog sindikata zbog ne sudjelovanja tužitelja u radu pregovaračkog odbora prilikom sklapanja KU,

 

- da su tužiteljevi članovi koristili pozitivne učinke sporazuma kojim je utvrđen rad osnovice za plaću u 2007., 2008. i 2009. za 6%, Sporazum o dodacima na plaću, obrazovanju i znanosti koji su Sporazumi bili zaključeni u navedenom KU.

 

Prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim i prihvatio tužbeni zahtjev uz osnovno i odlučno shvaćanje, da je KU sklopljen na nezakoniti način budući je utvrdio da je Vlada RH pregovarala s Pregovaračkim odborom koji nije bio sastavljen sukladno odredbi čl. 186. ZR, kao i da su s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja bile ispunjene  pretpostavke za naknadu štete sukladno čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO).

 

Drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim i (preinačenjem prvostupanjske presude) odbio tužbeni zahtjev, uz shvaćanje da tužitelj nije dokazao postojanje činjenica relevantnih za prihvaćanje tužbenog zahtjeva sukladno čl. 219. ZPP.

 

Revident u reviziji osporava pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjskog suda odnosno pravilnu primjenu odredbe čl. 186. st. 3. ZR.

 

Odredbom čl. 186. st. 1. ZR propisano je da ako je na području za koje se sklapa kolektivni ugovor zastupljeno više sindikata, odnosno udruga sindikata više razine, poslodavac ili više poslodavaca, udruga poslodavaca ili udruga poslodavaca više razine, može o sklapanju kolektivnog ugovora pregovarati samo sa pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, st. 2. propisano je da o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora iz stavka 1. ovoga članka odlučuju sindikati sporazumno. Nadalje, st. 3. istog članka propisano je da ako se sindikati ne sporazumiju o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora iz stavka 1. ovoga članka, o tome odlučuje Gospodarsko-socijalno vijeće, odnosno ministar nadležan za rad ako Gospodarsko-socijalno vijeće nije utemeljeno dok je st. 4. propisano da u slučaju iz st. 3. ovoga članka, broj članova i sastav pregovaračkog odbora određuje se tako da pregovarački odbor ima najmanje tri a najviše devet članova, vodeći računa o broju članova sindikata zastupljenih na području za koje se sklapa kolektivni ugovor.

 

S obzirom na citiranu odredbu te na činjenična utvrđenja u postupku koja su prethodila reviziji, osnovano navodi revident u reviziji da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je KU od 31. srpnja 2007. ništetan pozivom na odredbu čl. 322. ZOO. Naime, u konkretnom slučaju nije bio oformljen novi Pregovarački odbor niti je postojala odluka Gospodarskog-socijalnog vijeća sukladno odredbi čl. 186. st . 3. ZR odnosno KU od 31. srpnja 2007. bio je sklopljen na nezakonit način, jer je Vlada RH pregovarala s Pregovaračkim odborom koji nije bio sastavljen sukladno odredbi čl. 186. st. 3. ZR, pa je stoga pravilnom primjenom materijalnog prava u tom dijelu valjalo zahtjev tužitelja prihvatiti kao osnovan.

 

Međutim, suprotno navodima revidenta pravilno je drugostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i objavu presude kao neosnovan, zaključujući da tužitelj nije dokazao da su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu, pa je u tom dijelu valjalo reviziju tužitelja odbiti neosnovanu.

 

Imajući u vidu troškove koji su u postupku koji je prethodio reviziji priznati tužitelju i tuženiku, te da je tužitelj u konačnici uspio sa svojim zahtjevom s 50%, valjalo je sukladno čl. 154. st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci.

 

Na osnovu svega izloženog, a na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP i čl. 393. ZPP odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke.

 

Tužitelju je razmjerno uspjehu u revizijskom stadiju postupka od 50% priznat trošak revizije u iznosu od 937,50 kn, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP, te je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

 

 

Zagreb, 16. lipnja 2020.