Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9 Poslovni broj: 5 Gž Ovr-236/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, u ovršnom predmetu
ovrhovoditelja H. T. d.d., OIB: …, Z., 32, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Z. o. u. V.K. i partneri iz R., protiv ovršenice B. K., OIB: …, iz
V., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv
rješenja Općinskog suda u Rijeci od 8. studenoga 2019. poslovni broj Ovr-728/2019, dana 16.
lipnja 2020.,

r i j e š i o j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja H. T. d.d. te se ukida rješenje
Općinskog suda u Rijeci od 8. studenoga 2019. poslovni broj Ovr-728/2019 i predmet vraća
istom sudu na ponovan postupak, s tim da će se o trošku sastava žalbe odlučiti u konačnoj
odluci.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbačen je prijedlog za ovrhu kao nepotpun, s obrazloženjem da
sud donosi svoje rješenje temeljem prijedloga koji sadrži sve podatke iz odredbe čl. 39. st. 1.
Ovršnog zakona («Narodne novine», broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje OZ), a
ne temeljem opisa činjeničnog stanja koji prethodi samom prijedlogu, da je odredbom čl. 39.
stavak 1. OZ-a određeno kako prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojemu
će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj
i ovršenik, tražbina čije se ostvarenje traži te sredstvo kojim ovrhu treba provesti i, po potrebi,
predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Prijedlog mora sadržavati i druge propisane
podatke potrebne za provedbu ovrhe. Odredba članka 39. OZ-a ima svoju svrhu u jačanju
postupovne discipline stranaka i daje mogućnost sudu da odbaci prijedlog za određivanje
privremene mjere bez pozivanja predlagatelja na ispravak i dopunu istog i koja zakonska
odredba je izvan načela strogog formalnog legaliteta koji se primjenjuje u postupku
osiguranja. Cilj navedenih zakonskih odredbi jest ubrzanje postupka osiguranja budući da je
taj postupak hitan sukladno odredbi članka 13. stavak 1. OZ-a. Conditio sine quanon hitnosti
postupka osiguranja je upravo urednost i potpunost prijedloga za osiguranje, u skladu s
člankom 39. OZ-a, a koja pretpostavka u ovom postupku nije ispunjena. Obzirom da uvodno
navedeni prijedlog ovrhovoditelja ne sadrži inconcreto i druge propisane podatke za provedbu
ovrhe, jer ovrhovoditelj ne prilaže originalni vlasnički list za nekretninu u odnosu na koju se
traži ispražnjenje i uvođenje u posjed, proizlazi stoga da isti prijedlog nije usklađen s
odredbom članka 39. stavak 1. OZ-a jer se ne može sa sigurnošću utvrditi na kojoj nekretnini
bi se imala obaviti ovršna radnja suda, da ovrhovoditelja zastupa profesionalni punomoćnik-
odvjetnik kojem je poznato da navedeni vlasnički list mora biti priložen u originalu uz

2

Poslovni broj: 5 Gž Ovr-236/2020-2

prijedlog za ovrhu pa je stoga valjalo temeljem članka 39. stavak 3. OZ-a odbaciti navedeni
prijedlog, ne pozivajući ovrhovoditelja na ispravak ili dopunu istog.

Protiv gornjeg rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga, s
prijedlogom da se rješenje ukine.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Po ocjeni ovog suda ovršni prijedlog ovrhovoditelja sadrži sve potrebne podatke koje
zahtijeva ta odredba, na koju okolnost osnovano u žalbi ukazuje ovrhovoditelj, a razlozi koje
prvostupanjski sud navodi u obrazloženju pobijanog rješenja ipak predstavljaju pretjerani
formalizam (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-I-2881/2014) jer je
prilaganjem zemljišnoknjižnog izvatka pribavljenog putem aplikacije E-zemljišna knjiga i
koji je verificiran ovrhovoditelj postupio u smislu čl. 82. st. 1. OZ-a, odnosno u vrijeme
podnošenja ovršnog prijedloga tada važećeg čl. 77. st. 1. Ovršnog zakona («Narodne novine»,
broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08) budući je pobijanim rješenjem
promijenjen predmet i sredstvo ovrhe i nastavljena ovrha u smislu čl. 5. st. 3. potonjeg
zakona, što se ne smatra novim postupkom (v. primjerice odluku Vrhovnog suda Republike
Hrvatske poslovni broj Rev 219/2016).

Ako je sud prvog stupnja imao opravdanog razloga posumnjati u vjerodostojnost
priložene javne isprave trebao je postupiti u supsidijarnoj primjeni odredbe čl. 109. Zakona o
parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) tako da pozove ovrhovoditelja na
prilaganje službenog zemljišnoknjižnog izvatka, a kako nije, počinio je relativno bitnu
povredu odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a na koju se upire u
žalbi i koja je bila od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

Slijedom navedenog valjalo je temeljem supsidijarne odredbe čl. 380. točka 3. ZPP-a
uvažiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan
postupak, s tim da će prije svega voditi računa o osnovanosti prijedloga jer se traži ovrha na
nekretnini radi naplate bagatelne novčane tražbine.

Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na supsidijarnoj primjeni odredbe
čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zadru, 16. lipnja 2020.

S U D A C

Marin Grbić, v. r.