- 1 -              Revr 65/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 65/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. B. iz Š., P. V. 8, OIB …, koju zastupa punomoćnik dr. S. Ć., odvjetnik u S., protiv tuženika K. d.d. Z., M. Č. 1A, OIB …, kojeg zastupa I. M. G., odvjetnica u Z., te umješača na strani tuženika C. o. d.d. Z., OIB …, kojeg zastupa generalna punomoćnica K. V. – diplomirana pravnica zaposlena kod umješača, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-2148/15-2 od 13. rujna 2016., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-985/14 od 3. srpnja 2015., u sjednici održanoj 16. lipnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se, kao djelomično osnovana, revizija tužiteljice i preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-2148/15-2 od 13. rujna 2016., u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda i djelomično odbijen tužbeni zahtjev sa zateznim kamatama (dio toč. 1. izreke) i dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama (toč. 3. izreke), kao i u dijelu kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove  i sudi:

 

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 259.119,14 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2014. do 31. srpnja 2015., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka od 26.787,80  kuna sa zateznim kamatama tekućim od 3. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana.

 

II. Odbija se revizija tužiteljice u preostalom dijelu kao neosnovana.

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak revizijskog postupka od 6.073,13 kuna, u roku 8 dana.

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Preinačava se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-2148/15-2 od 13. rujna 2016. u dijelu kojim je odlučeno o troškovima žalbe i rješava:

 

Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbe od 2.201,10 kuna, u roku 8 dana.

 

II. Odbija se revizija protiv navedenog rješenja u preostalom dijelu (koji se odnosi na ukinuti dio) kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

"1. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 700.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 02. lipnja 2014.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici s osnova razlike u primanju za ožujak i travanj 2015.g. iznos od 4.092,89 kn sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a koja teče: na iznos od 2.029,13 kn od 10.04.2013.g. do isplate i na iznos od 2.063,76 kn od 10.05.2013.g., sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 46.750,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja (03.07.2015.g.) pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.".

 

Drugostupanjskom je presudom suđeno:

 

"Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i umješača na strani tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku od 3. srpnja 2015. poslovni broj P-985/14:

 

- u dijelu toč. 1. izreke za iznos od 300.000,00 sa pripadajućim zateznom kamatom koja teče od 2. lipnja 2014. do isplate,

 

- toč. 2. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici s osnove razlike primanja za ožujak i travanj 2015. plati 4.092,89 kn, time da pripadajuća zatezna kamata na 2.029,13 kn teče od 10. travnja 2015., a na 2.063,67 kn od 10. svibnja 2015. sve do isplate.

 

Preinačava se pobijana presuda u:

 

- dijelu toč. 1. izreke kojom je naloženo tuženiku da plati 400.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od 2. lipnja 2014. do isplate,

 

- u odluci o parničnom trošku (toč. 3. izreke) kojom je naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak od 46.750,00 kn i sudi:

 

Odbijaju se zahtjevi tužiteljice za isplatu 400.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od 2.lipnja 2014. do isplate i za naknadu parničnog troška od 46.750,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate.

 

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.".

 

Drugostupanjskim je rješenjem odlučeno:

 

"Ukida se dio toč. 2. izreke pobijane presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate koja na presuđenih 2.029,13 kn teče od 10. travnja 2013. do 9. travnja 2015., a na 2.063,76 kn od 10. svibnja 2013. do 9. svibnja 2015.

 

Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbe od 6.278,90 kuna u roku od 8 dana.".

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjenih pred nižestupanjskim sudovima i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku odluku na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, a podredno je ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

 

U skladu s odredbom čl. 392.a ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga navedenih u reviziji.

 

Protivno revizijskim navodima, drugostupanjski je sud za svoju ocjenu dao jasne, neproturječne i uvjerljive razloge u pogledu određivanja visine pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti.

 

Činjenica da bi drugostupanjski sud eventualno zanemario činjenicu da su uplate koje su bile vršene na ime naknade neimovinske štete bile obračunate u bruto, a ne u neto iznosu, također ne ukazuju na postupovnopravne povrede učinjene pred tim sudom, jer zaključci suda nisu suprotstavljeni ispravama (platnim listama za obračun plaće) u kojem se upravo takve naknade i konstatiraju, pa se razlozi drugostupanjskog suda iz obrazloženja njegove odluke ne mogu kvalificirati kao proturječni sadržaju isprava u spisu.

 

Slijedom navedenog, nisu počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka na koje u reviziji ukazuje tužiteljica.

 

Predmet spora, u ovoj revizijskoj fazi postupka, je naknada neimovinske štete - pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti, koju je pretrpjela tužiteljica, kao radnica tuženika, na radnom mjestu, kada je 7. kolovoza 2013. pretrpjela fizički napad, kojom prilikom je zadobila opsežne ozljede, dolje opisane, a predmet spora je i tijek zateznih kamata na imovinsku štetu u vidu razlike u primanjima za ožujak i travanj 2015.

 

Uz nesporne stranačke legitimacije i osnovu tužbenog zahtjeva, činjenična su utvrđenja nižestupanjskih sudova:

 

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila 15 ubodno reznih rana po tijelu i to rane lica, desne uške, trbušne stjenke, leđa, slabinske regije i desne nadlaktice, penetrirajuću ranu trbuha, ozljedu slezene sa subkapsularnim hematomom, presijecanje desnog radijalnog živca i hemoralgični šok;

 

- da je u postoperacijskom tijeku dijagnosticiran ispad radijalnog živca, postavljena podlaktična ortoza za paralizu desnog radijalisa, a kako nije dolazilo do poboljšanja funkcije živca, eksploriran joj je živac i oslobođen od ožiljaka mišića;

 

- da je unatoč terapiji desna ruka ostala nefunkcionalna (šaka visi i nosi ortozu) te ju ne može koristiti (a dešnjakinja je);

 

- da u vezi ozljede trbuha zaostaju probavne smetnje;

 

- da je sa psihijatrijske strane zaostao posttraumatski poremećaj,

 

- da sve prethodno umanjuje životnu aktivnost tužiteljice (prodavačice, rođene 1961. godine) za 55%;

 

- da je zaostalo više ožiljaka i to postoperacijski rez desne nadlaktice zarastao s keloidnim ožiljkom, ožiljak na desnoj strani vrata 5x3 cm, tri manja ožiljka na prsištu, ožiljci na lijevoj i desnoj dojci, svaki 3 cm, na sredini trbuha ožiljak iza laparotomije dužine 30 cm, zarastao, uvučena na leđima dva ožiljka po 3 cm – što predstavlja naruženost od srednjeg do teškog stupnja koji je uvijek vidljiv ožiljak na vratu i gubitak funkcije desne šake;

 

- da je tužiteljica trpjela fizičke bolove (jake 8 dana, srednje 30 dana, a male još 60 dana);

 

- da je tužiteljica trpjela strah (jaki tjedan dana, srednjeg intenziteta mjesec dana i mali još dva mjeseca);

 

- da je tužiteljica trebala tuđu pomoć i njegu 30 dana po četiri sata dnevno, te još 60 dana po tri sata dnevno;

 

- da je umješač tužiteljici nesporno isplatio 37.000,00 kuna na ime naknade neimovinske, a iznos 2.700,00 kuna na ime naknade imovinske štete;

 

- da je tuženik tužiteljici isplatio 3.651,23 kune i 10.229,63 kune, sve na ime naknade neimovinske štete.

 

Drugostupanjski je sud ocijenio da tužiteljici pripada naknada štete s osnove pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti u visini 335.000,00 kuna, naknada imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u visini 10.000,00 kune te naknada imovinske štete u vidu razlike u primanjima u visini 4.092,89 kuna, te je pošavši od tih iznosa vršio umanjenja za gore navedene isplaćene iznose.

 

Na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo, konkretno čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) kada je ocijenio da tužiteljici za povredu prava osobnosti kao posljedicu navedenih ozljeda pripada pravična novčana naknada u visini (od samo) 335.000,00 kuna.

 

Tužiteljica je u nespornom štetnom događaju i povodom njega nesporno pretrpjela povredu prava osobnosti. Ovaj sud, kao kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade za povredu prava osobnosti, je uzeo u obzir sve gore utvrđene okolnosti u pogledu obima i intenziteta ozljeda, te posljedica tih ozljeda u vidu intenziteta i dugotrajnosti strahova, bolova, naruženosti (njegove pozicioniranosti i vidljivosti drugima), smanjenja životne aktivnosti. Osobito je u ovome, konkretnom slučaju ovaj sud dalje cijenio činjenicu iznimne brutalnosti fizičkog napada kojeg je oštećenica pretrpjela na radnom mjestu, prilikom obavljanja rada, zadobivši nožem 15 rezno-ubodnih rana plasiranih po različitim dijelovima tijela, lica, trbuha i slezene, leđa, slabinske regije, ruke, dakle načina zadobivanja ozljeda na koje se nadovezuje povreda prava osobnosti i s tim povezanim (životno je i logično) iznimno visokim intenzitetom straha i kasnije nelagode. Također je u tom smislu valjalo cijeniti i činjenicu (koju prvostupanjski sud utvrđuje i na njoj temelji svoju odluku, a koju drugačije ne ocjenjuje drugostupanjski sud) da tužiteljica i dalje trpi posljedice predmetnog napada, osim gore navedenih, također i u vidu nespavanja, vraćanja slike napada, sanjanja "groznih snova" u kojima proživljava "stravični" događaj, da je stalno depresivna, da je opsjedaju misli kako je mogla poginuti.

 

Uzimajući u obzir sve te kvalifikatorne okolnosti ovaj sud ocjenjuje da tužiteljici, imajući u vidu isplate umješača i tuženika na ime naknade neimovinske štete, valja na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti dosuditi ukupno 549.119,14 kuna.

 

Visine isplate u ovom, revizijskom stupnju postupka, kao činjenična pitanja ne mogu biti predmetom preispitivanja (arg. iz čl. 385. ZPP-a).

 

Stoga je, pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava, odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a, uz navedena umanjenja uplaćenih iznosa, valjalo u konačnici prihvatiti tužbeni zahtjev u visini 549.119,14 kune, kao i u visini 10.000,00 kuna na ime imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege (napominje se da je u ovoj fazi postupka nesporan gore navedeni iznos naknade plaće).

 

Tako je, dakle, valjalo preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu kojem je njome odbijen tužbeni zahtjev za 259.119,14 kune i u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev, pa je, sukladno odredbi čl. 395. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom I. 1. izreke ove presude.

 

Valja napomenuti da je dijelom pravomoćne i ovršne točke 1. izreke prvostupanjske presude tužiteljici (već prije donošenja ove, revizijske odluke) dosuđeno 300.000,00 kuna, kao i 4.092,89 kuna na ime razlike plaće. Taj pravomoćno dosuđeni iznos nije pobijan revizijom, pa tako i po donošenju ove odluke stoji neizmijenjen, te se ovom odlukom dodatno dosuđeno (obrazloženo u prethodnom odlomku) odnosi na ovom odlukom preinačeni iznos – povrh već prethodno dosuđenih iznosa navedenih u prethodnoj rečenici.

 

Određivanjem navedene pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti u gornjem iznosu, ovaj je sud ujedno dao i razloge o neosnovanosti revizije u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iznos 140.880,86 kuna, koji predstavlja razliku između konačno dosuđenog iznosa naknade neimovinske štete i one imovinske u vidu tuđe pomoći i njege (559.119,14 kuna) i tužbenim zahtjevom ukupno potraživanog iznosa s tih osnova (700.000,00 kuna), slijedom čega je, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

 

Prijeboji, koji su eventualno učinjeni prilikom obračuna plaća (sa drugim potraživanjima prema tužiteljici, kojima bi tako bila umanjena svota isplaćena na ime nakade neimovinske štete), nisu bili problematizirani u postupcima pred nižestupanjskim sudovima, nego tek u ovoj, revizijskoj fazi postupka. Tužiteljica, osporavajući jasnoću platnih lista u postupku pred nižestupanjskim sudovima, nije činjenično izrijekom problematizirala pitanje u njima navedenih zapisa o prijebojima. Stoga, navode u utjecaju takvih eventualnih prijeboja i time eventualnih umanjenja uplata naknade neimovinske štete, revizijski sud, kao nove činjenice, ne može uzeti u obzir (arg. iz čl. 387. ZPP-a). Valja nadodati i da su revizijski navodi koji se smjeraju na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja vezanog uz predmetne isprave (platne liste) –  navodi činjenične naravi i kao takvi se ne mogu razmatrati u ovoj, revizijskoj fazi postupka.

 

Tijek zateznih kamata u pogledu glavnog dijela tužbenog zahtjeva nije osporen, a dosuđen je u visini  određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

 

Iako tužiteljica u reviziji uvodno navodi da je podnosi i protiv drugostupanjskog rješenja, ona se pri obrazlaganju revizijskih razloga ne dotiče pitanja tijeka zateznih kamata u (pobijanim rješenjem) ukinutom dijelu (u njihovom tijeku na presuđenih 2.029,13 kuna od 10. travnja 2013. do 9. travnja 2015., a na 2.063,76 kuna od 10. svibnja 2013. do 9. svibnja 2015., a na što se odnosi stavak prvi pobijanog rješenja). Takva, neobrazložena osporavanja ovaj sud nije mogao razmatrati (čl. 392.a ZPP-a), pa je, temeljem čl. 393., u svezi čl. 400. st. 3. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

 

Po donošenju ove odluke došlo je i do promjene u uspjehu spora stanaka, što je imalo daljnji utjecaj na odluku o trošku postupka.

 

Primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012 i 103/2014 – u daljnjem tekstu: Tarifa), prvostupanjski je sud odmjerio vrijednost radnji zastupanja tužitelja na ročištima i sastava njegovih podnesaka kao i vještačenja, sve uvećano za stopu Poreza na dodatnu vrijednost od 25%, što ukupno iznosi, prema utvrđenjima tog suda, 46.750,00 kuna. Obzirom da je tužitelj po donošenju ove odluke u sporu uspio sa 79,99%, taj je apsolutni iznos valjalo staviti u razmjer s relativnim uspjehom u sporu, pa se došlo do iznosa 37.395,33 kn, sve to temeljem odredbe čl. 166. st. 2., u svezi čl. 154. st. 2. i. čl. 155. ZPP-a.

 

Tuženiku je valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu, podneska od 2. lipnja 2015., zastupanja na ročištima održanim 25. studenog 2014., 21. svibnja 2015., 17. lipnja 2015. u iznosima od po 700 bodova (tbr. 8. toč. 1 i tbr. 9. toč. 1. Tarife), sastav podneska od 13. svibnja 2015. u visini 175 bodova (tbr. 8. toč. 3. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude u visini 350 bodova (tbr. 9. toč. 3. Tarife). Uz vrijednost jednoga boda od 10,00 kuna te uz uvećanje dobivenog iznosa za navedenu stopu PDV-a, došlo se do iznosa 50.312,50 kuna. Obzirom da je tuženik po donošenju ove odluke u sporu uspio sa 20,01%, taj je apsolutni iznos valjalo staviti u razmjer s relativnim uspjehom u sporu, pa se došlo do iznosa 10.607,53 kn, sve to temeljem odredbe čl. 166. st. 2., u svezi čl. 154. st. 2. i. čl. 155. ZPP-a.

 

Od navedenog troška tužiteljice (37.395,33 kn) valjalo je oduzeti navedeni trošak tuženika (10.607,53 kn) pa se došlo do iznosa 26.787,80 kuna, koji je tuženik obvezan nakaditi tužiteljici (toč. I. 2. izreke ove presude).

 

Zatezne kamate na taj dio parničnog troška nisu osporene, dosuđene su od dana donošenja prvostupanjske odluke, a u visini  određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

Vrijednost tuženikovom žalbom pobijanog dijela prvostupanjske presude je jednaka ukupnoj vrijednosti predmeta spora, a u žalbenom je postupku, po preinačenju učinjenom ovom odlukom, tuženik uspio sa 20,01 %, slijedom čega mu je priznat trošak sastava žalbe u visini 2.201,10 kune (ovo s uračunatim PDV-om), sve to temeljem odredbe tbr. 10. toč. 1. Tarife. Stoga je valjalo preinačiti drugostupanjsko rješenje na način da se tuženiku dosudi upravo taj trošak žalbenog postupka (toč. I. izreke ovoga rješenja). Dosudu zateznih kamata na taj trošak tuženik nije tražio, pa stoga izrijekom ovoga rješenja nisu niti određene.

Tuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi, jer u spisu nema dokaza da ih je podmirio.

Tužiteljici  je priznat trošak revizije u visini 7.500,00 kuna, što uvećano za stopu PDV-a i stavljeno u razmjer sa uspjehom u revizijskoj fazi postupka (64,78%) iznosi 6.073,13 kune, sve to temeljem tbr. 10. toč. 6. Tarife i čl. 166. st. 2., u svezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a (toč. III. izreke ove presude). Dosudu zateznih kamata na taj trošak tužiteljica nije tražila, pa stoga izrijekom ovoga rješenja nisu niti određene.

 

Zagreb, 16. lipnja 2020.