- 1 -              Rev 307/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 307/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila suca izvjestitelja i člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o. iz S. N., ..., koga zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik iz O. društva Z. i partneri iz Z., protiv tuženika Z. d.o.o. Podružnica Z. V., ..., koga zastupa punomoćnica D. V., odvjetnica iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1678/12-2 od 8. svibnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12121/10-13 od 7. studenog 2011., u sjednici održanoj 16. lipnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Odbija se revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1678/12-2 od 8. svibnja 2012., kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju tužitelja, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik na ime naknade štete isplati 1.353.121,14 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

 

U točki II izreke naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 88.216,88 kuna u roku od 15 dana.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđena je prvostupanjska presuda, te je odbijen zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvati njegov tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik osporava osnovanost navoda iznesenih u reviziji, te predlaže odbiti reviziju, a njemu dosuditi troškove sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija tužitelja je neosnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 329.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku, kao vlasniku električne instalacije koja predstavlja opasnu stvar, za isplatu naknade štete zbog uništena tri izložbena poslovna prostora koje koristi poduzeće P. d.o.o. i inventara u njima u iznosu od 1.201.840,48 kuna, izazvane požarom nastalom u prostoru kojeg je koristio drugi zakupnik kod tuženika (P. d.o.o.) u prizemlju istog paviljona, te šteta nastala nemogućnošću obavljanja svoje gospodarske djelatnosti do dobivanja zamjenskog prostora od 16. veljače do 9. travnja 2010., u iznosu od 151.280,66 kuna, kao posljedica toga događaja.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su stranke 15. listopada 2008. zaključile ugovor o zakupu poslovnog prostora u prizemlju paviljona .... Z. V., da se tim ugovorom tužitelj obvezao osigurati prostor policom osiguranja, te je prihvatio obvezu poštivanja svih mjera sigurnosti na radu za zaštitu od požara, kao i ostale mjere propisane Pravilnikom o kućnom redu tuženika (dalje Pravilnik), koji predstavlja sastavni dio navedenog ugovora,

 

- da je do požara došlo u prizemlju paviljona ... u prostoru koji koristi poduzeće P. d.o.o., a da je uzrok požara kvar na električnoj instalaciji u razvodnom ormariću s električnim brojilom i zaštitnim uređajima koji se nalazi na pregradnom zidu izložbenog prostora koji koristi poduzeće P. d.o.o., koje je u smislu čl. 37. st. 2. Pravilnika izvelo to poduzeće, a za čije održavanje i kontrolu je ono i odgovorno, prema čl. 38. navedenog Pravilnika,

 

- da prema čl. 37. Pravilnika, koji predstavlja sastavni dio navedenog ugovora, postoje dvije vrste električnih instalacija i to paviljonska električna instalacija na čvrstim objektima Z. V. (dalje ZV), za čije održavanje i ispitivanje je odgovoran ZV, i privremene elektroinstalacije koje se izvode u svrhu priređivanja velesajamskih priredbi (štandova), poboljšanja uvjeta poslovanja odnosno povećanja poslovnog komfora u prostorijama, čije održavanje i ispitivanje je obveza korisnika prostora-zakupaca,

 

- da su električne instalacije za koje odgovara tuženik, sukladno čl. 37. toč.1. Pravilnika u vrijeme požara bile ispravne,

 

- da je na uništenom prostoru i inventaru tužitelja nastala šteta u iznosu u iznosu od 1.201.840,48 kuna, a da šteta od izgubljene dobiti iznosi 151.280,66 kuna.

 

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka nižestupanjski sudovi ocijenili su da predmetna šteta tužitelju nije nastala od neispravne paviljonske elektroinstalacije tuženika (od koje potječe opasnost za okolinu) niti od opasne stvari tuženika (paviljonske instalacije) slijedom čega tuženik ne odgovara prema odredbi čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO/05) te odbijaju tužbeni zahtjev tužitelja, cijeneći da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku.

 

Tužitelj u reviziji, prije svega navodi da je podneskom od 26. listopada 2010., i 6. travnja 2011., predložio provesti dokaz očevidom na licu mjesta uz nazočnost inspektora za zaštitu od požara PU Zagrebačke, te po službenoj dužnosti pribaviti nalaz i mišljenje policijskog očevida i zapisnika o očevidu, te provesti vještačenje po vještaku protupožarne zaštite, a da je na raspravi od 7. studenoga 2011., tražio od suda da se očituje na podnesak tuženika uz kojeg je tuženik dostavio Pravilnik, temeljem kojeg su i donesene nižestupanjske presude. Tvrdi da je postupanjem sudova u odnosu na njegove navedene prijedloge počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 286., čl. 293., čl. 297. i čl. 300. ZPP-a, ali i bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 7. ZPP-a jer mu nije omogućeno izjašnjenje o Pravilniku, te bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom. Uz navedene poziva se i na bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u svezi čl. 361., 362., i 370. ZPP-a, tvrdeći da drugostupanjski sud nije u skladu s navedenim odredbama ispitao prvostupanjsku presudu.

 

Odredba čl. 286. ZPP-a odnosi se na održavanje pripremnog ročišta, a zakazivanje istog ostavljeno je na dispoziciju sudu. Odredba čl. 293. ZPP-a odnosi se na zakazivanje glavne rasprave, a odredba čl. 297. ZPP-a na tijek glavne rasprave, dok se čl. 361. odnosi na određivanje suca izvjestitelja, čl. 362. određuje suđenje u vijeću, a čl. 370. ZPP-a propisuje ovlasti drugostupanjskog suda kada ukida prvostupanjsku presudu. Tužitelj, pozivajući se na povredu tih odredbi ZPP-a, ne objašnjava na koji način, odnosno kakvim postupanjem su povrijeđene citirane zakonske odredbe, koje bi bile od utjecaja na zakonitost pobijane odluke, zbog čega navedeni prigovori tužitelja nisu uzeti u razmatranje (čl. 386. ZPP-a).

 

Odredba čl. 300. ZPP-a propisuje način odlučivanja o dokaznim prijedlozima. Tužitelj tvrdi da je povrijeđena navedena odredba pri odlučivanju o provođenju njegovih dokaznih prijedloga, posebno iz podneska od 6. travnja 2011., i sa ročišta od 7. studenoga 2011., na kojem je zaključena glavna rasprava (dokaz očevidom na licu mjesta uz nazočnost inspektora za zaštitu od požara PU Zagrebačke, po službenoj dužnosti pribaviti nalaz i mišljenje policijskog očevida i zapisnika o očevidu, te provesti vještačenje po vještaku protupožarne zaštite, da se očituje na podnesak uz kojeg je tuženik dostavio Pravilnik), temeljem kojeg su i donesene nižestupanjske presude, te što od stranaka nije tražena suglasnost za korištenje dokaza uvidom u potvrdu PU Zagrebačke i nalaz i mišljenju vještaka CKV I. V. o uzroku požara.

 

Izneseni prigovori su neosnovani jer sadržaj podneska tužitelja od 6. travnja 2011., nije bitan, ne samo iz razloga što nije dokazao (kako tvrdi) da ga je predao u sudski spis, nego i iz razloga što na ročištu od 7. studenoga 2011., na kojem je zaključena glavna rasprava i nakon što mu je uručen podnesak tuženika uz Pravilnik, tužitelj nije tražio provođenje do tada (eventualno) predloženih dokaza, niti je ponovio bilo kakve dokazne prijedloge iz navedenog podneska, a ni dokazne prijedloge vezano za taj Pravilnik (eventualno traženje roka za očitovanje ), nego je "predložio donošenje djelomične presude" tvrdeći "da je provedenim dokazima u odnosu na stvarnu štetu dokazana i osnova i visina", pa je time, ukoliko je ranije eventualno i predložio navedene dokaze na toj raspravi od njih odustao i inzistirao na neprovođenju daljnjih dokaza u odnosu na stvarnu štetu, a to tim više što je tuženik na tom ročištu (list 282. spisa) predlagao provođenje određenih dokaza (očitovanje vještaka na primjedbe ing. Ž. Ž., saslušanje svjedoka Ž. G. i D. K. na okolnost nastanka štete), a provođenju i tih dokaza tužitelj se protivio navodeći da „tuženik odgovara bez obzira na krivnju jer se radi o opasnoj stvari“. Pored toga tužitelj je mogao pisanim podneskom isticati prigovore na sadržaj zapisnika sa ročišta za glavnu raspravu u smislu da u zapisnik nije uneseno njegovo traženje roka za očitovanje na Pravilnik, a kako to nije učinio njegova tvrdnja o nedodjeljivanju roka za očitovanje na Pravilnik je proizvoljna i ničim dokazana.

 

Suglasnost, na koju ukazuje revident, za korištenje dokaza (potvrde PU Zagrebačke i nalaz i mišljenju vještaka CKV I. V. o uzroku požara) nije ni bila potrebna iz razloga što je tuženik te dokaze, u smislu čl. 232. st. 1. ZPP-a, dostavio jer se na njih, kao materijalne dokaze pozvao, a budući da se ne radi o dokazima iz drugog spisa, za korištenje tih isprava kao javnih isprava nije bila potrebna suglasnost tužitelja, pogotovo što se na zabranu korištenja tih dokaza tužitelj tijekom postupka nije protivio.

 

Nejasno je inzistiranje tužitelja na provođenju očevida na licu mjesta, uz nazočnost inspektora za zaštitu od požara PU Zagrebačke, nakon proteka godine dana od požara i činjenice da je PU Zagrebačka provela očevid i utvrdila mjesto izbijanja požara i njegov uzrok, te je o tome izdala potvrdu, koju je tuženik priložio u spis, a tužitelj nije uspio osporiti vjerodostojnost niti sadržaj te potvrde u smislu čl. 230. ZPP-a, a o čemu se jasno odredio drugostupanjski sud.

 

Neosnovani su revizijski navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP-a, na koju se revident sadržajno poziva, ističući da prvostupanjski sud nije proveo predloženi dokaz očevidom na licu mjesta uz nazočnost inspektora za zaštitu od požara PU Zagrebačke, jer upravo čl. 220. st. 2. ZPP-a određuje da će sud odlučiti o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, te stoga, imajući u vidu naprijed opisano postupanje tužitelja vezano za predlaganje navedenih dokaza neprihvaćanjem nekog od dokaznih prijedloga tužitelja nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP-a.

 

Iz navedenih razloga su neosnovane tvrdnje tužitelja o počinjenoj bitnoj povredi postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 300. ZPP-a, bitnoj povredi postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 7. ZPP-a, te bitnoj povredi postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

 

Drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude, suprotno tvrdnji revidenta, odgovorio na žalbene navode odlučne za odluku u sporu, te stoga nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju ukazuje revident.

 

Ukazujući na pogrešnu primjenu materijalnog prava, ali i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a tužitelj navodi da je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova o nedostatku pasivne legitimacije tuženika. Navodi da sudovi nisu ni pokušali utvrditi odgovornost tuženika kao vlasnika opasne stvari, niti su o tome iznijeli svoja pravna shvaćanja. Tvrdi da nepostojanje okolnosti uslijed kojih bi se tuženik mogao osloboditi od odgovornosti koja potječe od opasne stvari, a sudovi o tome, osim što su se pozvali na Pravilnik tuženika ništa drugo nisu utvrđivali, te da pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nema osnove ni u jednom pozitivnom propisu, jer je tuženik vlasnik elektroinstalacija i u paviljonu ... (opasne stvari), neovisno što je tu stvar povjerio drugoj osobi, i on kao takav odgovara po principu objektivne odgovornosti u smislu čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a, ili djelomično odgovoran u smislu čl. 1090. ZOO-a, a prema odredbi čl. 1067. st. 1. ZOO-a tuženik je dužan dokazati da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koje on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Ističe da rukovanje opasnom stvari (predmetnim instalacijama) može biti povjereno samo ovlaštenim i stručno osposobljenim osobama, kakvih kod P. d.o.o. nije bilo, a o tome nižestupanjski sudovi nisu raspravljali, kao niti o tome na koji način je P. d.o.o. imala pristup razvodnom ormariću, je li tuženik bio dužan i u mogućnosti uočiti eventualno nemarno ponašanje P. d.o.o., te jesu li radnici tuženika koji su imali pristup ormariću za struju postupali s dužnom pažnjom, a na koje okolnosti je predlagao provođenje dokaza očevidom i vještačenjem.

 

Revizijski navodi tužitelja u kojima ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i nisu razlozi iz čl. 385. ZPP-a koji se s uspjehom mogu iznositi u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjski sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostataka, može se ispitati, usuglašena je s prikupljenom procesnom građom, te sadrži jasne i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama.

 

Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je s obzirom na utvrđeni sadržaj ugovora o zakupu, koje je tuženik sklapao sa korisnicima prostora ZV i sadržaj Pravilnika, koji je sastavni dio ugovora o zakupu, te utvrđeno postojanje dviju vrsta elektroinstalacija (onih za koje je odgovoran tuženik i onih za koje su odgovorni zakupci) te sadržaj potvrde MUP-a i nalaza i mišljenja vještaka CKV I. V. o uzroku požara (prema kojem je požar nastao na privremenim instalacijama treće osobe, za čije održavanje i ispravnost on i odgovara), tuženik dokazao svoje ekskulpacione razloge iz čl. 1067. st. 1. ZOO-a, suprotno tvrdnji tužitelja, a u navedenom pravcu se i pozvao na odgovarajuće odredbe ugovora, Pravilnika, pri čemu se trebao pozvati i na citirane odredbe ZOO-a, no kako ih je pravilno primijenio time nije došlo do povrede materijalnog prava.

 

Slijedom navedenog nisu ostvareni istaknuti revizijski navodi tužitelja te je reviziju iste valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbi čl. 393. ZPP-a.

 

Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na reviziju tužitelja, jer su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, ocijenjeni nepotrebnim.

 

Zagreb, 16. lipnja 2020.