- 1 -              Revd 1129/2020-2

Broj: Revd 1129/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Županijska uprava za ceste Varaždinske Županije, OIB: ... iz V., ..., zastupane po punomoćniku D. Z., odvjetniku u V., protiv tuženika R. t. d.o.o., OIB: ... iz L., ..., zastupane po punomoćniku D. K., odvjetniku u V., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7205/2016-4 od 5. studenog 2019., kojom je potvrđen presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-374/13-17 od 11. veljače 2016., u sjednici održanoj 16. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Dopušta se podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7205/2016-4 od 5. studenog 2019. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

"Da li je naknada za korištenje cestovnog zemljišta radi prilaza/priključka na javnu cestu posebna naknada i da li se razlikuje od naknade radi obavljanja "pratećih djelatnosti", kao i da li se plaćanjem naknade za prilaz/priključak mogu teretiti osobe koje obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta/na način kako je to predviđeno čl. 2. st. 2. Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti ("Narodne novine", broj 119/07, 91/08 i 39/11)".

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 10.826,67 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje tom presudom naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak od 5.925,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) naznačivši sljedeće pravno pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

"Da li je naknada za korištenje cestovnog zemljišta radi prilaza/priključka na javnu cestu posebna naknada i da li se razlikuje od naknade radi obavljanja "pratećih djelatnosti", kao i da li se plaćanjem naknade za prilaz/priključak mogu teretiti osobe koje obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta/na način kako je to predviđeno čl. 2. st. 2. Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti ("Narodne novine", broj 119/07, 91/08 i 39/11)".

Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

Ovaj revizijski sud ocijenio je da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju, u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, naznačenog pravnog pitanja te da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, a praksa viših sudova nije jedinstvena (čl. 385.a st. 1. al. 2. ZPP).

S obzirom da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije, to je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 6. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 16. lipnja 2020.