- 1 -              Revd 1240/2020-2

Broj: Revd 1240/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik u P., te umješača na strani tužitelja i to I. umješača R. I. d.o.o. sa sjedištem u Z., ..., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u Z., II. umješača I. T. iz Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u Z., III. umješača I. M.1 iz Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica K. D. L., odvjetnica u S. N., IV. umješača M. j.d.o.o., sa sjedištem u Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica B. V., odvjetnica u Z., i V. umješača I. M.2 iz Z., ..., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik E. V., odvjetnik u Z., protiv tuženice Z. b. d.d., sa sjedištem u Z., ..., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i brisanja založnog prava, odlučujući o prijedlogu umješača na strani tužitelja, R. I. d.o.o. i I. M.1, za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6417/18-5 od 7. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj P-1221/16-23 od 17. listopada 2018., u sjednici održanoj 16. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

1.       Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

2.    Odbijaju se prijedlozi tuženice za naknadu troškova sastava odgovora na prijedloge umješača na strani tužitelja za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

Umješači R. I. d.o.o. i I. M.1 podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6417/18-5 od 7. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj P-1221/16-23 od 17. listopada 2018., uz tvrdnju da pravna shvaćanja drugostupanjskog suda iznesena u predmetnoj presudi odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda.

U odgovoru na prijedlog tuženica osporava postojanje pretpostavki za dopuštenje revizije, predlaže prijedlog odbaciti, a njoj dosuditi trošak sastava odgovora na podnesene prijedloge.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno osamnaest pravnih pitanja za koje predlagatelji smatraju da su važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te su izloženi razloge važnosti tih pitanja pozivanjem na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseno na četvrtoj sjednici građanskog odjela od 16. travnja 2007., te na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 873/14-2, Revt-116/09-2, Rev-x 643/15-2, Rev-1458/13-2, Rev-x 270/09-2, Rev-x 329/11-2, Rev-760/04-2, Rev-732/06-2, Rev-1474/10-2, Rev-499/13-4, Rev-220/97-2, Rev-x 22/2016-2, Rev-713/06-2, Rev-856/05-2, na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4508/03-3, te dopis HNB-e Ur. Broj 1773-020/04-7-3/ČM od 4. srpnja 2003.

Prema ocjeni ovoga suda umješači na strani tužitelja postavili su brojna pitanja, ali ni jedno od njih nije važno za odluku u ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene materijalnog prava, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga što se postavljena pitanja u bitnome svode na prigovore, koje su umješači isticali i tijekom postupka, i to prvenstveno: da je mjenično pravo prestalo iz razloga što mjenica nije podnesena na protest, da je založno pravo na predmetnoj nekretnini upisano sa rokom važenja do 31. prosinca 2013., da ne postoji mjenica niti tražbina iz čl. 1. predmetnog ugovora o založnom pravu, da je mjenica protupravno popunjena, da ne postoji sporazum o popunjavanju mjenice, da tuženica nije isplatila iznos od 15.000.000,00 kuna i sl. i ona polaze od pogrešne pretpostavke da je mjenično pravo prestalo, da je založno pravo na predmetnoj nekretnini upisano sa rokom važenja do 31. prosinca 2013., da ne postoji mjenica niti tražbina iz čl. 1. predmetnog ugovora o založnom pravu, da je mjenica protupravno popunjena, da ne postoji sporazum o popunjavanju mjenice, da tuženica nije isplatila iznos od 15.000.000,00 kuna, odnosno na prigovore vezane za postojanje mjeničnog prava, dok su sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja, u kojem je tražio da se utvrdi da je prestalo založno pravo na predmetnoj nekretnini, iz razloga što pravni temelj upisanog založnog prava nije predmetna mjenica već ugovor o založnom pravu, koji je solemniziran pred javnim bilježnikom, a koji nije ni poništen ni utvrđen ništetnim niti je na koji drugi način prestao postojati.

Osim toga, u odlukama na koje se umješači pozivaju radi se o bitno drugačijim činjeničnim i pravnim situacijama, pa one u ovom slučaju nisu primjenjive.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Tuženici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na podnesene prijedloge jer su ocijenjeni nepotrebnim, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 16. lipnja 2020.