- 1 -              Revr 443/2017-8

 

 

 

 

 

Broj: Revr 443/2017-8

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnica A. P. J., dipl. iur., predstavnica Nezavisnih hrvatskih sindikata, protiv tuženika H.-H. p. d.d., Z., OIB ..., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-957/16-2 od 17. siječnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2729/14-20 od 27. travnja 2016., u sjednici održanoj 16. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-957/16-2 od 17. siječnja 2017. i predmet se vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev i utvrđeno da poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu tužiteljice broj HP-02/2-000321/14 od 14. ožujka 2014. nije dopušten i da radni odnos tužiteljice nije prestao.

 

Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev je odbijen.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), pozivajući se, kako navodi, „na sve revizijske razloge iz čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP-a“. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Sukladno odredbi članka 392. a stavak 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Iako se revidentica poziva na „sve revizijske razloge iz čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP-a“ iz čega bi proizlazilo da pobijanu odluku spori i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene pred nižestupanjskim sudovima, takve razloge postupovnopravne naravi ne navodi određeno niti obrazlaže u čemu bi se sastojala konkretna povreda, slijedom čega ih ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje (članak 386. ZPP-a).

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se nedopuštenim utvrdi poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu od 14. ožujka 2014., da radni odnos tužiteljice nije prestao, kao i da se vrati na posao kod tuženika.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme radila kod tuženika na radnom mjestu Operater ... na području Splitsko-dalmatinske županije,

 

- da joj je tuženik odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 14. ožujka 2014. otkazao ugovor o radu, te da je tužiteljica protiv odluke o otkazu podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao,

 

- da je tužiteljica uvrštena u program zbrinjavanja viška radnika od 31. prosinca 2013. i

da je tuženik 3. siječnja 2014. navedeni program zbrinjavanja dostavio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje,

 

- da je tuženik radničkom vijeću dostavio program zbrinjavanja viška radnika na postupak savjetovanja, kao i da se radničko vijeće protivilo navedenom otkazivanju,

 

- da iz Programa zbrinjavanja viška radnika proizlazi da je za radno mjesto Operater ..., Splitsko-dalmatinske županije predviđeno kao višak 23 izvršitelja, a poslodavac je utvrdio da nema dovoljno poslova za sve izvršitelje uzimajući u obzir obujam poslova i raspoložive radnike,

 

- da je tuženik poslovnu godinu 2012. i 2013. poslovao s gubitkom,

 

- da je tuženik odredio kriterije za izbor radnika za čijim će radom prestati potreba, a to su zakonski kriteriji (trajanje radnog odnosa, starost, invalidnost i obveze uzdržavanja), te dodatni kriteriji (učinkovitost, stručnost i kvaliteta obavljenog rada i status branitelja Domovinskog rata),

 

- da je tuženik nekoliko radnica koje su bile obuhvaćene Programom zbrinjavanja odlučio ostaviti na radu po njihovim zamolbama zbog socijalne osjetljivosti i to M. B. (koja ima teško bolesnog supruga koji je branitelj Domovinskog rata, koja je majka dvoje malodobne djece i koja ima neriješeno stambeno pitanje), Lj. D. (koja je majka dvoje malodobne djece od kojih jedno ima dijagnosticiran Downov sindrom, a suprug joj je branitelj Domovinskog rata i nezaposlen), M. J. (koja je sa članovima svoje obitelji žrtva obiteljskog nasilja, uzdržava malodobno dijete i otplaćuje kredit za stan u koji je protupravno uselio bivši suprug, a uslijed ozljede na radu je pretrpjela trajna oštećenja lokomotornog sustava) i M. S.-S. (koja je samohrana majka malodobnog djeteta i živi na pučinskom otoku gdje su šanse za pronalaženje novog posla izuzetno male),

 

- da radničkom vijeću nisu dostavljeni podaci važni za donošenje odluke, konkretno, nije mu objašnjen način ocjenjivanja rada radnika temeljem kojeg su radnici bili uvršteni u Program, odnosno okolnost iz kojih razloga na sve radnike nije primijenio zakonske i dodatne kriterije.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje da je odluka o otkazu nedopuštena i prihvaća tužbeni zahtjev. Pri tome je, imajući na umu da su kriteriji za izbor radnika za čijim će radom prestati potreba (zakonski i dodatni) bili definirani Programom zbrinjavanja viška radnika, ocijenio da je tuženik nakon donošenja navedenog Programa zbrinjavanja, time što je izdvojio iz Programa zbrinjavanja navedene četiri radnice i zadržao ih na radu, pored navedenih kriterija primijenio i daljnje dodatne kriterije koji nisu bili definirani Programom zbrinjavanja, čime je preostale radnike i tužiteljicu stavio ili mogao staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na radnice koje su zadržane na radu. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik postupio suprotno odredbi članka 149. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14 - dalje: ZR) jer odluku o četiri radnice koje je naknadno izdvojio iz Programa nije dostavio radničkom vijeću iz čega proizlazi da radničkom vijeću nisu dostavljeni podaci važni za donošenje odluke, konkretno nije mu objašnjen način ocjenjivanja rada radnika temeljem kojeg su radnici bili uvršteni u Program, odnosno okolnost iz kojih razloga na te radnike nije primijenio zakonske i dodatne kriterije. Budući da je utvrdio da je otkaz ugovora o radu nedopušten, primjenom odredbe članka 116. ZR-a naloženo je tuženiku vraćanje tužiteljice na rad.

 

Drugostupanjski sud preinačuje odluku suda prvog stupnja i odbija tužbeni zahtjev smatrajući da činjenica što je tuženik na određene radnike iz istog programa zbrinjavanja viška radnika primjenjivao i druge kriterije od onih koje je primjenjivao na sve radnike ne znači narušavanje odredbi članka 120. i 149. ZR-a i primjenu različitih kriterija na različite radnike jer isto ničim tužiteljicu ne dovodi u neravnopravan položaj s ostalima, dakle, da se radi o posebnim opravdanim razlozima za koje tuženik nije niti znao u času sačinjavanja programa.

 

Ovakvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti.

 

Ponajprije valja ukazati na proturječnost u obrazloženju pobijane odluke.

 

Naime, drugostupanjski sud polazi od činjenice da je tuženik na određene radnike iz istog Programa zbrinjavanja viška radnika primjenjivao i druge kriterije od onih koje je primjenjivao na sve radnike, ali zaključuje da time tužiteljica nije dovedena u neravnopravan položaj. Naprotiv, prema shvaćanju ovoga suda, već je samim time što na nju nisu primijenjeni i drugi kriteriji koji su u usporedivoj situaciji primijenjeni na ostale radnike, tužiteljica dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na te radnike. Međutim, ukoliko je drugostupanjski sud, protivno ocjeni suda prvog stupnja, možebitno smatrao da tužiteljica niti dovođenjem u neravnopravan položaj primjenom tih drugih kriterija svejedno ne bi ostala na poslu kod tuženika, onda je to u pobijanoj odluci moralo biti činjenično i pravno te jasno i dovoljno obrazloženo. S obzirom da je drugostupanjski sud propustio dati razloge glede navedene okolnosti važne za odluku o tužbenom zahtjevu, počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju osnovano upire revidentica.

 

Nesporno je pravo poslodavca, pored onih zakonskih, određenih u članku 107. stavak 3. ZR-a, primijeniti i dodatne kriterije. Međutim, jednom određene, poslodavac ih je dužan u odnosu na svakog radnika primijeniti i razmotriti, a u slučaju spornosti i dostatno pojasniti način primjene konkretnog kriterija na pojedinog radnika. Sve to kako bi se mogla ispitati pravilnost primjene zakonskih i dodatnih kriterija, o čemu uz ostalo i ovisi dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici osporenom odlukom.

 

Usput valja istaknuti da tuženik unatoč zahtjevu radničkog vijeća nije pružio zatraženo objašnjenje glede načina primjene kriterija kojima se rukovodio pri ocjenjivanju radnika, a posebno što je tuženik, naknadno po izrađenom Programu zbrinjavanja, samo u odnosu na neke radnike primijenio nove kriterije na temelju kojih su oni „izuzeti“ iz postupka otkazivanja ugovora o radu, nužno je zaključiti da postupak savjetovanja s radničkim vijećem glede konkretnog Programa zbrinjavanja nije proveden sukladno odredbi članka 120. ZR-a. To je u svakom slučaju moglo biti od utjecaja na zakonitost pobijane odluke.

 

Slijedom navedenog, valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje, sve temeljem odredbe članka 394. stavak 1. ZPP-a.

 

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i sukladno uputama iz ovog ukidnog rješenja, donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu te cjelokupnim troškovima postupka.

 

Zagreb, 16. lipnja 2020.