- 1 -              Rev 3355/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3355/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa J. Č.-Žanić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva K. & partneri iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-789/17-2 od 4. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1885/15-30 od 2. ožujka 2017., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-789/17-2 od 4. srpnja 2018. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1885/15-30 od 2. ožujka 2017. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I.               Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno, od 22. svibnja 2013. i Ugovora o radu Direktora programa, od 22. svibnja 2013., koja je od strane tuženika donesena dana 29. svibnja 2015., nedopuštena.

 

II.               Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama propisanim u čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate prema stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za osam postotnih poena."

 

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana."

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i to samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Također na temelju odredbe iz čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Tužbenim zahtjevom tužitelj je zahtijevao utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 22. svibnja 2013. i Ugovora o radu Direktora programa od 22. svibnja 2013. koja je od strane tuženika donesena 29. svibnja 2015.

 

Na temelju utvrđenih odlučnih činjenica:

-da je tužitelj 22 svibnja 2013. zaključio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kao i Ugovor o radu Direktoru programa kojim je imenovan na radno mjesto direktora odnosno imenovan je glavnim urednikom tuženika za vrijeme od dvije godine,

              -da je tuženik 16. lipnja 2015. izvanredno otkazao tužitelju oba Ugovora zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa iz čl. 103. točka 28., 30. i 6. Pravilnika o radu tuženika, u svezi s čl. 76. istog Pravilnika jer je tijekom 2015. godine u više navrata povrijedio obveze profesionalnog postupanja prema poslodavcu najprije time što je 6. svibnja 2015. vezano uz izvještavanje sa sjednice Gradske skupštine Grada Z., osobno pustio u eter neistinite tvrdnje u vezi poslovanja poslodavca, na što je upozoren pismom od 14. svibnja 2015. kojeg je zaprimio 20. svibnja 2015. i u kojem je zatraženo da prestane s kršenjem obveze iz radnog odnosa, nakon čega je nastavio s kršenjem istih time što je 26 svibnja 2015. na društvenoj mreži facebook iznio neistinite tvrdnje o poslodavcu i njegovom poslovanju; da na njega vrši pritisak, krši zakon, lažira očitovanja i očevidnike vezano za izvršavanje programske osnove radija i time što je 26. svibnja 2015. samovoljno kontaktirao novinarku V. l. s namjerom da nastavi iznositi neistinite tvrdnje o poslodavcu, vođenju poslovne politike i načinu postupanja poslodavca prema njemu kao radniku i direktoru programa, čime je kao direktor programa, koristeći ovlaštenja koja ima, u razgovoru s novinarom drugog medija, iznosio neistinite tvrdnje o poslodavcu i vođenju poslovne politike te je u javnost iznosio, bez suglasnosti odnosno dopuštenja uprave tuženika, podatke vezane uz poslovanje tuženika, čime je povrijedio i poslovnu tajnu, a s obzirom da je tužitelj, kao direktor programa imao ovlaštenja, ali i odgovornost da obavlja poslove na način da doprinese uspješnosti i izvrsnosti poslovanja poslodavca, da doprinese povećanju slušanosti, ugledu i održavanju brenda kojeg je poslodavac stekao dugogodišnjim radom, on je, umjesto toga, opisanim postupanjem zlorabio ovlaštenja koja je imao i postupao protivno interesima poslodavca nanoseći štetu njegovoj poslovnoj reputaciji i ugledu, a što je dovelo do gubitka povjerenja poslodavca u tužitelja i to ne samo kao direktora programa već i novinara jer je svojim neprofesionalnim ponašanjem u obavljanju radnih zadataka protivno osnovnim poslovnim načelima teško povrijedio radne obveze, zbog čega, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak daljnjeg radnog odnosa više nije moguć,

-da je tužitelj protiv navedene Odluke dana 16.06.2015. podnio Zahtjev za zaštitu prava a koji Zahtjev je tuženik Odlukom od 01. srpnja 2015. odbio,

sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Pritom je prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelj počinio sve povrede obveza iz radnog odnosa koje mu se stavljaju na teret odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, te da je pobijana odluka o otkazu u cijelosti zakonita i dopuštena i sukladna čl. 108. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. dalje ZR).

 

Odlučujući o tužiteljevoj žalbi sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvog stupnja uz obrazloženje da je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je tuženik dokazao da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa moguć.

 

Osporavajući pravilnost pobijane presude, tuženik u reviziji i dalje ustraje u prigovorima istaknutim i u žalbi na prvostupanjsku presudu da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza danim u postupku i samih tih isprava i iskaza.

 

Polazeći od predmeta ovog spora u kojem je sporna dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik kao poslodavac dao tužitelju kao radniku, i to iz sljedećih razloga: puštanja u eter neistinite tvrdnje u svezi poslovanja poslodavca tijekom emitiranja radijskog programa u svezi izvještavanja sa sjednice Gradske skupštine Grada Z. 6. svibnja 2015., objavljivanja neistinite tvrdnje na društvenoj mreži Facebook 15. svibnja 2015., te samovoljnog kontaktiranja novinarke V. l. s namjerom da nastavi iznositi neistinite tvrdnje i poslodavcu, osnovnim za ovaj spor se ukazuje dokazivanje da je tužitelj doista sve navedeno i počinio, te time počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Iz provedenog postupka i obrazloženja prvostupanjske odluke u kojoj je opširno naveden iskaz svakog svjedoka saslušanog pred prvostupanjskim sudom, razvidno je da je svjedok B. M. novinarka V. l. iskazala da je ona osobno kontaktirala tužitelja, obzirom se nizom godina bavila problematikom R., te je napisala niz tekstova vezano za tu situaciju.

 

Nadalje svjedok R. A. koji je zaposlenik tuženika na radnom mjestu glavnog menadžera samo ukratko navodi da je tužitelj na društvenoj mreži facebook pod stavkom prijatelji objavio da ga se prisiljava na nepoštivanje programske osnove dogovorene s agencijom za elektroničke medije i lažiranjem očevidnika, te da je tužitelj pustio u eter vijest sa skupštine Grada Z. gdje je tuženik prozvan zbog neplaćanje najamnine.

 

U ovakvim okolnostima, a kada je prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja uz izraženo pravno shvaćanje da je tuženik dokazao postojanje povrede obveze iz radnog odnosa za koje tereti tužitelja i zbog kojih mu je otkazao ugovor o radu, a u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama te su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, onda se nameće zaključak kako je u donošenju takve presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a

 

Kako je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužitelja na prvostupanjsku presudu glede žalbenih navoda, a koji se odnose na ovakvo nezakonito postupanje prvostupanjskog suda, propustio dati valjane razloge zbog kojih je ocijenio opravdanim takvo postupanje prvostupanjskog suda, to je pobijana presuda također opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer razlozi koji su u njoj izneseni, a glede žalbenih prigovora tuženika nisu jasni i razumljivi.

 

Slijedom navedenog trebalo je obje nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 16. lipnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.