- 1 -              Revt 172/2014-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 172/2014-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. d.o.o., S. N., koga zastupa punomoćnik N. I., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. Z. iz D. A., koga zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u Z., radi isplate 924.735,00 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3661/09-3 od 28. siječnja 2014., kojom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, br. P-3111/06 od 17. ožujka 2009. u sjednici održanoj 16. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da tuženik plati trgovačkom društvu R. I. Z. d.o.o., iznos od 942.735,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako su naznačeni pod toč. I izreke, te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove od 28.731,00 kn (toč. II izreke).

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor na koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Naime, drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda. Prvostupanjski je sud utvrdio da su odvjetniku I. P. isplaćivani iznosi na temelju ugovora o zastupanju koji je s njim sklopilo društvo R. I. Z. d.o.o., i to za zastupanje u 2006. godini te depozit s kojeg će odvjetnik organizirati pravnu zaštitu tog trgovačkog društva u 2007. Sud je izvršio uvid u specifikaciju poslova koje je navedeni odvjetnik obavio za to trgovačko društvo. Stoga se u reviziji neosnovno prigovara da u presudama nema razloga zašto su izvršene isplate.

 

Nadalje, neosnovno se ističe prigovor da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 221.a ZPP-a, a to iz razloga kako slijedi.

 

Predmet tužbenog zahtjeva je naknada štete za koju tužitelj tvrdi da je počinjena trgovačkom društvu R. I. Z. d.o.o. i to zbog povrede obveze tuženika kao člana uprave tog društva, pri čemu bi se šteta trebala sastojati od umanjenja imovine društva jer da je tuženik neosnovano, odnosno bez pravne osnove izvršio isplatu  odvjetniku I. P. u iznosu od 942.735,00 kn.

 

Riječ je o sporu koji tužitelj postavlja na temelju čl. 430. i čl. 252. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99 i 118/03 - u daljnjem tekstu: ZTD) kojim je propisano da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. St. 2. propisano je da članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici. U slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

 

Prvostupanjski je sud zaključio da ne postoji odgovornost za štetu na strani tuženika jer predmetnu isplatu nije izvršio bez pravne osnove budući da je isplata izvršena na temelju ugovora o zastupanju i specifikaciji izvršenih radnji na temelju tog ugovora.

 

Stoga, unatoč navodu iznijetom u drugostupanjskoj odluci u pogledu tereta dokazivanja koji je nepotreban, za naglasiti je da je drugostupanjski sud prihvatio utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, a iz čijeg obrazloženja proizlazi da je tuženik dokazao da je opravdano izvršio isplatu i to na temelju valjane pravne osnove. Stoga nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 221.a ZPP-a.

 

Upravo zbog činjenice da nije došlo do isplate bez valjane pravne osnove, neosnovan je i prigovor da je pogrešno primijenjenog materijalno pravo. U odnosu na prigovor da je tuženik plaćanje izvršio bez računa, za istaknuti je da je već u drugostupanjskoj odluci obrazloženo da je račun jednostrani poziv vjerovnika dužniku da se izvrši plaćanje, a ne dokaz o postojanju pravnog odnosa, odnosno da je izvršena određena usluga. Za potrebe utvrđenja navedenog (izvršenja posla odnosno usluge), prvostupanjski je sud izvršio uvid u ugovor o zastupanju i specifikaciju obavljenih radnji sastavljenu po odvjetniku, slijedom čega proizlazi da prigovori tužitelja nisu osnovani.

 

Slijedom navedenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 16. lipnja 2020.